Home STARE KATEGORIJE Kovarski sretno Gubimo li labinske talente na račun skup(lj)ih igrača sa strane?

Gubimo li labinske talente na račun skup(lj)ih igrača sa strane?

Tri godine
bez domaćeg poraza. Izrazito dugi niz imali su rukometaši Rudan Labina do ove
subote kad ih je nadigrala momčad Poreča. Poraz nije nikakav problem, ali on je
ipak malo pritvorio vrata Lige za prvaka.

Veoma čudi i svojevrsno
„skrivanje“ dolaska Davida Miličevića, igrača koji bi svakoj momčadi u Premijer
HMRL bio pojačanje, čak i ako ima deset kila viška, kako je na društvenoj mreži
ocijenio jedan bivši čuvar labinske mreže. Pogotovo kad su od ove godine
Rudanovci uspostavili “kavu uz rukomet“, druženje s novinarima četvrtkom.

Dolazak
Miličevića može biti dvosjekli mač. Njegova kvaliteta je neupitna, iako je
pitanje u kakvom je stanju došao u Labin. No, njegov se dolazak može opravdati
gotovo isključivo napadom na Ligu za prvaka, jer Puljić, Marić, Ratkajec,
Derossi, Lovrinović i Šehić su i više nego dovoljan nivo kvalitete i širine za
borbu protiv Rudara i Gorice te ostalih konkurenata u borbi za ostanak.

S druge
strane, Poreč ih nije samo pobijedio, već je i pokazao put kojim treba ići.
Rađaković, Filipović, Mataija, Thoss, Perić i Pribetić – napadačka šestorka
porečkog premijerligaša u potpunosti je domicilna, stvorena u podmlatku tog
kluba što je hvalevrijedan podatak. Tome mora stremiti Rudan Labin, ali i svi
ostali premijerligaši.

Istu stvar
rade i nogometni te ženski rukometni klub. Ne treba tražiti razloge, svatko ima
svoje, ali nitko ne može sporiti da je Rudarov susret protiv Krka započelo
ravno dva igrača s prebivalištem na Labinštini, a da u redovima ŽRK Rudar pravu
prigodu ne dobija ponajveći domicilni talent kluba.

Sva tri kluba moraju shvatiti da bez “proizvodnje” igrača klub u gradu kojem gravitira dvadesetak tisuća ljudi ne može dugoročno egzistirati s masovnim dovođenjem igrača ‘sa strane’, ma kako financijski stabilni bili…