Home STARE KATEGORIJE Kovarski sretno Koja je svrha izbora najboljih sportaša?!

Koja je svrha izbora najboljih sportaša?!

Prije otprilike
350 dana napisao sam kolumnu naziva „Čemu služe izbori najboljih sportaša
gradova?“, a istog 27. veljače 2018. poslao sam i mail tajniku Sportske
zajednice grada Labina zamolbu za izuzećem iz žirija koji bira najbolje
labinske sportaše u protekloj godini. 

Dva su
primarna razloga za to. Prvi je ne vjerovanje u demokraciju, osobne prirode i
potpuno nebitan za čitateljstvo. Drugi je krucijalan – kako rangirati uspjeh
vaterpoliste, nogometaša, judašice i tenisačice?! Apsolutno nemoguće.

Iako je SZGL
kompletnu manifestaciju u tehničkom smislu dovela na prag savršenstva, i dalje
se zna dogoditi gorak okus u ustima. Najbolji primjer je Ivana Knapić. Mlada
atletičarka izaziva divljenje ne samo svojim dosadašnjim rezultatima, nego
možda još i više ponašanjem i odnosom prema treningu. Kiša, bura, minus u
zraku, ništa je ne sprječava da naporno trenira.

Na lanjski
Izbor došla je s tri (!) titule državnog prvaka u atletici, što bi i za mnogo
veće gradove od Labina bilo dovoljno za nagradu. Međutim, nije ju dobila. Iako
još uvijek tinejdžerka, Ivana odaje dojam izrazito zrele i odrasle osobe pa je
vjerojatno lako to prebrodila, ali ovogodišnja nominacija potvrđuje da je još
netko smatrao da je ona „malo oštećena”.

Naime, Knapić
u protekloj godini gotovo da i – nije nastupala. Zbog ozljede propustila je
veći dio sezone tako da je odradila samo dvije utrke, na samom početku godine.
Da se razumijemo, Knapić treba biti uzor mladim sportašima zbog predanosti
treninzima i rezultatima iz prošlosti, ali na temelju rezultata u 2018. – nema
previše razloga zašto biti nominirana.

No, da se
mladoj atletičarki ne bi previše štucalo, postavimo stvari općenito, bez imena
i prezimena. Kako je uopće moguće skalirati uspjeh rukometaša i boćara,
nogometaša i judaša, kickboksera i jedriličara?

Na kraju,
nužno se zapitati što je cilj takve manifestacije? Nagraditi one koji su
zaslužili? Pa ti su već dobili medalje ili pehare, a primanje tradicionalno odradi i Gradonačenik. Činjenica je da svake godine
s te manifestacije kući otiđe nekoliko razočaranih sportaša. A ti sportaši,
iako možda nisu te godine laureati, naporno su trenirali i odricali se te nisu
zaslužili takav osjećaj.