Home Ostalo Labinština kao drugo ime za uspjeh

Labinština kao drugo ime za uspjeh

Vrijeme neumitno leti, prolijeće oko nas, ali slike toga
događaja mnogima ne blijede. Onima starijiima od mene, svakako ne. Jer ipak sam
te, 1977, bio četverogodišnje dijete i o tome sam samo čitao i slušao priče. I
sigurno će, u to neko, potpuno drukčije vrijeme, taj događaj, ulazak labinskih
rukometašica, labinskih “Labudica” u Prvu jugo rukometnu ligu, s pravom starije
generacije od mene opisivati kao najveći sportski događaj Labinštine svih
vremena. Jer je to zasigurno i bio. Bila su to vremena u kojima je istarski
sport glavinjao, bio na marginama, i za jedan “mali” Labin, ali i za Istru, bio
je to događaj za vječno pamćenje. I treba da je tako. S ponosom će se Labinština
svojim “Labudicama” uvijek dičiti. S ponosom i s pravom.

Vremena su se od tada strahovito promijenila. Iz temelja.
Politički gledano, netko je upalio svjetlo, tvorevina od 20 i kusur milijuna
stanovnika, pala je na tvorevinu sa manje od 4 milijuna, i sve je, kao, nekako
jednostavnije, lakše i svijetlije. Ili bi barem tako trebalo biti. Od jednoga
od najvećih, ako ne i najvećih uspjeha loptačkih sportova na ovim područjima,
prošlo je, eto punih deset godina. Deset godina od osvajanja naslova Prvaka Hrvatske
u futsalu, od strane malonogometaša Potpićna. I tada je stara labinska sportska
dvorana, a danas prekrasni labinski dom sporta Franko Mileta, bila premala da
primi sve one koji su željeli biti svjedoci potpićanskog podviga i uspjeha.
Bila je premala, kao i Trg u Starom Labinu te davne 1977., na kojemu su
dočekane “Labudice” u slikama koje nikada neće ugasnuti.

Pa bi i istarskom sportu trebalo biti lakše pronaći put do
Olimpa, ako ništa drugo, onda barem Olimpa ove malene državice u kojoj živimo.
Ali, je li tako? Je li uistinu tako? Nije, jer istarski loptački sport i dalje
glavinja. Bila je premala i prošle godine, kada su rukometaši Mladog Rudara
ostvarili također vrijedan podvig i plasirali se u Premier ligu rukometaša.
Stari Trg, stara dvorana, i novi sportski centar svjedoci su velikih uspjeha
labinskog sporta. Onog loptačkog. Za “mali” grad poput Labina, za
prostor kao što je Labinština, domicilno će stanovništvo reći “ma, malo je
to”.

Iz grada sam koji i te kako ima infrastrukturu kvalitetniju
od jednog “malog” Labina, kao i broj sportaša nekoliko puta veći, a
koji takve uspjehe ne pamti, a teško da će ih i doživjeti, pa si dopuštam da
kažem, “ne, nije malo, apsolutno nije malo”. I budite ponosni na
svoje sportaše, jer prošla jedna, deset ili u slučaju “Labudica”
četrdeset godina, uvijek je to Labin, uvijek je to Labinština. Grad i podneblje
koje je ispisalo najljepše priče istarskog sporta u onoj ali i u ovoj državi…