Home STARE KATEGORIJE Pasana šetimona (Ne)zaštićena (od tuđinaca) intelektualna vlasništva

(Ne)zaštićena (od tuđinaca) intelektualna vlasništva

Početak tjedna obilježila je
mlađahna ego-vijećnica, kako se je inače sama titulirala Tanja Pejić. Ničim
posebnim izazvana, posvetila nam je veliki broj svojih Facebook objava, od
kojih jednu, želimo vjerovati netipičnu za nju, i njena generalna promišljanja,
donosimo kao Print Screen u naslovnoj fotografiji. Kao i obično, s njenim
populističkim postovima solidariziralo se malo – ali, mora se priznati,
ideološki odabrano društvo.

Uglavnom, gotovo svima, ideja
vodilja bila je navodna krađa intelektualnog vlasništva, od strane pokretača
ovog portala. Sukus njihovog p(r)ozivanja, mogao bi se svesti pod „zajednički
nazivnik“, kako jedan od njih otvoreno tvrdi: „ u (truloj) hrvatskoj državi –
(gdje) sve je moguće“.  No, bez pravno
utemeljenih argumenata, njihovo javno lamentiranje nije ništa drugo – do žal za
prošlim vremenima, kad su upravo, neki od njih, „žarili i palili“ društvenim
sustavom u kojem su se, iako gruntovno uredno upisani kao privatno vlasništvo,  oduzimali: dvorci, vile, cijela imanja… Sustava
u kojem su se mediji pokretali, a 
intelektualno vlasništvo štitilo, u „Komitetu“, a ne putem Obrtnog
registra i/ili državnog Patentnog zavoda.

(Pre)očito je da su ti i takvi,
na valu demokratskih promjena, uspjeli sretno pobjeći iz komunizma, no on iz
njih nikako da izađe, a po svemu sudeći nikad niti neće. Vođeni njihovim
razmišljanjima, kao krađa „intelektualnog vlasništva“ mogao bi biti obilježen i
događaj sa samog kraja tjedna. „Lopov“ je ovaj put, ni manje ni više, nego
Gradonačelnik Labina Valter Glavičić. On je u petak „ključeve grada“ simbolički
predao Euro Laube Keku, čovjeku koji svoju nad-lokalnu promociju, barem prema
velikom broju objava na društvenim mrežama i drugih javnih istupa, mora
zahvaliti Adrianu Kiršiću.

Kad bi se, kojim slučajem, Kiršić
rukovodio logikom Pejićkinih „fejs“ odvjetnika, tražio bi od Glavičića autorska
prava za javno korištenje lika i djela jedinog labinskog, vrlo vjerojatno i
hrvatskog, kauboja. A da je Kiršić samo malo vidovitiji, pa da se, umjesto
fiks-idejom o umjetničkoj koloniji u Zelenicama – kroz koju bi se, prema
njegovim zamislima, „svjetski kistovi“ proslavljali oslikavanjem murala na
gradskom stadionu u Labinu, pozabavi realizacijom projekta – Keko zaštitni znak
hrvatske rukometne reprezentacije, učinio bi uslugu njemu, sebi pa i Grad
Labinu, koji bi tako, uz Valnera Frankovića i Luku Stepančića dobio još jedan
zaštitni znak na svjetskoj rukometnoj karti.