Home STARE KATEGORIJE Pasana šetimona Što te ne ubije – to te ojača

Što te ne ubije – to te ojača

Protekli tjedan obilježile su sjednice općinskih i Gradskog vijeća Labina. Uglavnom skoro svi su „u pet do 12“, donijeli odluke od visini komunalnih naknada i doprinosa, te paušalnog poreza za iznajmljivače, i tako izbjegli obvezujućih 750 kuna po smještajnoj jedinici. Obzirom na odluke nije teško zaključiti da su vlastodršci, svjesni koliko je brojna populacija iznajmljivača, odlučili za populističke cijene prema kojim nitko nije dosegnuo ni do polovice predviđenog optimuma od 750 kn, a da o maksimumu od 1.500 i ne govorimo.

Tako će, iako nominalno s najvećim porezom – od 300 kn, najbolje proći veliki broj vlasnika super urbanih vila, kojima će za podmirenje ove obveze biti potreban najviše jedan dan, a nekima samo par sati najma. Stoga se opravdanom čini opaska raške HDZ-ovke Admine Žakula, koja je ustvrdila da bi se paušal trebao određivati prema kategoriji objekta, a ne prema lokaciji. Suvislu opasku, bez zakonske snage, iznio je i načelnik Svete Nedjelje Gianvlado Klarić, prema kojemu je nelogično da se ovaj porez plaća prema mjestu boravka vlasnika, a ne lokaciji objekta.

Ponovno je najzanimljivije bilo na Gradskom vijeću Labina. Izuzmu li se pitanja vijećnika vladajuće koalicije, koja su u pravilu naručena, novinarskim rječnikom „kamilica“, zadnje sjednicu je obilježio „labuđi pjev“ vijećnice Tanje Pejić, na temu menadžerskih ugovora. Nakon godinu dana borbe sa „vjetrenjačama“, ali i sa vlastitim egom, mlađahna vijećnica je poručila da nastavlja borbu i da će pravdu potražiti kod državnog povjerenika za informiranje. Pošto je dobro poznato da vrana vrani oči ne vadi, već sad je jasno da će to biti još jedan pucanj u prazno (pre)agilne vijećnice koja je, tako i tako, godinu dana svog političkog djelovanja uzalud potrošila, u bezuspješnom obračunu sa direktorom lokalnog Vodovoda, Dinom Škopcem.

Teško je reći da li je to radila po vlastitoj savjesti ili nečijem nalogu, pošto ih ima podosta koji bi rado zasjeli, a još više onih koji bi kontrolirali najudobniju fotelju u Labinu. Zanimljivo je da su se na prvog čovjeka Vodovoda, barem otvoreno, okomile samo žene. No, Škopac se na kraju pokazao prejak, pa se može reći da zna kako (se obračunati) sa ženama. Među prvim, na njemu je „zube polomila“ raška načelnica Gloria Paliska, koja je zbog svoje tvrdoglavosti i „dugog jezika“, u skladu s refrenom Zabranjenog pušenja „Tko igra za raju i zanemari taktiku, završi u nižerazrednom Vratniku (Raši), i politički detronizirana, skliznuvši sa funkcije potpredsjednice županijskog IDS-a, na političku marginu.

Izgleda da je najmudrija bila SDP-ovka Neel Rocco, koja je snagu Škopca očito ispravno (pr)ocijenila na vrijeme, pa se može se reći da je svoje napade završila jako brzo, malo nakon što ih je i započela. Najzanimljivije u svemu je informacija, koja dolazi iz dobro informiranih krugova, prema kojoj je Dino Škopac, nakon najturbulentnije godine u karijeri, valjda pod motom „Što te ne ubije – to te ojača“, jedan od izglednih, neki tvrde i najozbiljniji kandidat za direktora najavljenog objedinjenog Vodovoda Pula-Labin.