Home STARE KATEGORIJE Kovarski sretno Ima li smisla javnim novcem financirati rekreaciju?

Ima li smisla javnim novcem financirati rekreaciju?

Protekli
tjedan obilježili su porazi labinskih nogometaša i rukometaša koji su im došli
u krivo vrijeme, a i na neugodan način. No, predmet današnje kolumne neće biti
sportska izvedba na terenu, nego pitanje – kontroliraju li lokalne zajednice
proračunski novac nakon što stigne na žiroračun klubova?

Naime,
jučer je kao „bomba“ odjeknula informacija da je Općina Raša dodijelila gotovo
pola milijuna kuna sportskim udrugama, što je samo po sebi fantastična
informacija. No, hoće li načelnica Paliska kontrolirati hoće li se taj novac
trošiti namjenski, ostaje veoma upitno.

Upućenima
u problematiku kristalno je jasno da se tim sredstvima maestalno „kupuju“
glasovi, a na Labinštini je u prošlosti bilo sjajnih primjera kako s tim ne
treba pretjerivati. Kada se zna da NK Rabac godišnje od Grada Labina dobije
otprilike 130 tisuća kuna (podaci provjereni pri SZGL) za četiri kategorije
(seniori, pioniri, U11 i U9), teško je utvrditi koliko su klubovi u Općini Raša
„komotni“, pogotovo Cement.

No, ponovno, ovo nije usmjereno
ka nogometnim klubovima, u kojima većinom rade volonteri koji odvajaju svoje
slobodno vrijeme kako bi se njihovi sumještani rekreirali i družili. Problem je
kad financiranje toga postane netransparentno i sumnjivo. Raška načelnica
Paliska mora tu biti jako oprezna jer je veliki broj ljudi koji će reći da je
bivšeg načelnika Općine Sveta Nedelja, Srećka Mohorovića, pozicije koštao baš
nogometni klub.

Prije deset godina bili smo u
stanju dati 10 000 kuna čovjeku koji se amaterski bavi nogometom, a danas sve
više klubova igračima ne daje niti „lipe“. Primjer Poleta, Plomina i ostalih
ubrzo će slijediti i Potpićan, Iskra i ostali, ne zato jer to žele, nego jer će
morati. Značiti će to da smo korak bliže zapadu Europe gdje se bavljenje
rekreacijom, što igranje niželigaškog nogometa definitivno jest, plaća
članarinom ili pri svakom dolasku.