Home STARE KATEGORIJE Pasana šetimona Kad se velika vrata nekim pričinjavaju malim

Kad se velika vrata nekim pričinjavaju malim

Tjedan u kojem se obilježava 98.
godišnjica Labinske republike, počeo je  sjednicom
Gradskog vijeća koja bi se, obzirom na najave i okončanje, mogla svesti pod
naslov: „tresla se brda – rodio se miš“. Dan prije, Građanska inicijativa Volim
Prtlog oglasila se priopćenjem u povodu Odluke o donošenju Krajobrazne osnove
južnog priobalja Grada Labina, ustvrdivši da na ovaj način turistička zona
ulazi na mala vrata, što, usput rečeno, nije istina. Naime, svima koji imaju
barem dva zrna soli u glavi, jasno je da se ovom odlukom turistička zona uvodi
na velika, a ne, kako oni kažu, na mala vrata.

Apsurd se ogleda u činjenici da su
neki, hvaleći i potičući izradu studije,  tek na kraju shvatili da su: tjerajući lisicu –
istjerali vuka.  Njihov uzaludni pokušaj
da u zadnji tren spase što se dade spasiti okončan je tek s jednim glasom
protiv i tri suzdržana. Točnije dva, pošto je Željko Ernečić poodavno priskrbio
pseudonim „mister-suzdržani“. Što se drugo moglo očekivati od čovjeka koji je
bio suzdržan čak i kad se donosila odluka o boji gradskih taksija, nego da bude
dosljedan svojim političkim načelima. Zanimljivo, uz Neel Rocco koja je u
vrijeme sjednice čitala Hamleta u Danskoj, na sjednici nije bilo, u zadnje
vrijeme, sve uigranijeg tandema Šćira Knapić – Vlačić, koji sad, (ne)svjesno i
(ne)slučajno, imaju dovoljno manevarskog prostora za neko buduće, jeftino
populističko, DA ili NE.   

Osamljene pokušaje pojedinih
vijećnica, da iz proceduralnih razloga pokušaju opozvati Odluku, s lakoćom je superiorno
neutralizirala, stručna Tena Birov, potpomognuta labinskom „hodajućom
enciklopedijom“ – kad su u pitanju prostorni planovi i najelokventnijom osobom
u gradskim odajama, pročelnicom Anamarijojm Lukšić, koja bi, kad god bi diskusija
skretala s unaprijed „zacrtanog kolosijeka“, „rafalno zapucala paragrafima“,
tjerajući tako strah u kosti i zatirući volju za diskutiranjem i
najistrajnijim, pa i dežurnoj sveznalici.

Sredinom tjedna okončana je
anketa našeg glavnog urednika. Kad je pozicija u pitanju svi su dostavili
tražene podatke, očekivano osim već spomenute Vesne Šćira Knapić, koja je, u
ostalom, zbog podastiranja imovinske kartice već odbila biti članica
nekadašnjeg poglavarstva Grada Labina. I u oporbi je sve bilo, manje-više
očekivano. Znalo se unaprijed tko (ne)će imati razloge (ne)dostaviti tražene
podatke. U ostalom, neki su to decidirano pismeno potvrdili, a neki, u svom
stilu, posredno – preko svojih trbuhozbor(aca)ki. Uglavnom, odgovorili su jedino
Nenad Boršić i Daniel Mohorović. Potonji je, unatoč agresivnom sufliranju
ostatka društva, ovim potezom još jednom potvrdio da je ozbiljan političar – u
ozbiljnoj stranci, ali na njegovu i žalost labinske demokracije, u krivoj
gradskoj organizaciji.

A sam kraj bio je rezerviran za sport
i glazbu. U petak je Tony Cetinski (Alen Vozila) do vrha napunio veliku dvoranu
SC „Franko Mileta“. Karta više tražila se na Kvarneru i cijeloj Istri. Da sve
protekne besprijekorno, osim organizatora, potrudili su se i djelatnici Ministarstva
financija, koji su, nakon Sajma ulja u Vodnjanu i sličnih manifestacija u
Istri, posjetili i Labin, te još jednom pokazali da krajnje savjesno obavljaju
svoj posao. Za nadati se da će jednako revnosno odraditi i Thompsonov koncert kao
i prateći pokolj janjaca u Čavoglavima. 

U subotu ujutro otvorena je gradska
boćarska dvorana. Redao se govornik – za govornikom, išao monolog – za
monologom… A „šlag“ je, kako to obično biva, došao tek na kraju. U maniri, sad
već prekaljenog političara, Gradonačelnik Glavičić je bio kratak ali jasan:
„Obećano je izvršeno“, mestralno poentiravši pojašnjenjem kako su mu obećanje,
da će im baš na današnji dan podariti boćarski dom, svojim uspjesima, iznudile
boćarice Labina, slično kao što su nekad na daleko čuvene „labudice“, natjerale
tadašnju vlast da izgradi sportsku dvoranu. 

Tom logikom vodstvu NK Rudar,
žele li napokon dobiti toliko potrebno igralište s umjetnom travom, ne preostaje
ništa drugo nego formirati žensku sekciju.