Home STARE KATEGORIJE Pasana šetimona Otvoreni sukob u Otvorenom

Otvoreni sukob u Otvorenom

Prošli tjedan hiperaktivni su bili saborski zastupnici Tulio Demetlika i Emil Daus. Najprije su se zajednički oglasili o prijedlogu Zakona o vodnim uslugama prema kojem će država preuzeti potpunu kontrolu nad sustavom. Pokušali su vlastodršci isto napraviti 2007. godine, ali tad su zakon, ni manje ni više, svojom oštrim priopćenjem spriječili biskupi. Kako su vlastodršci krenuli, ovaj put im ni dragi Bog ne stane na put u naumu potpune privatizacije vodoopskrbe i odvodnje.

Daus se oglasio o zapostavljenosti Istre kad je u pitanju željeznička infrastruktura. Svoje izlaganje potkrijepio je već pomalo potrošenom floskulom da je Istra jedna, od tri županije koje pune proračun više nego li ga prazne.

Njegova tvrdnja da se u razvijenim, bogatim zemljama industrijske zone imaju posebne kolosijeke po kojima dolaze duge kompozicije vlakova stoji, ali je promašio „ceo fudbal“ tvrdnjom da bi se modernizacijom pruge u Istri dogodio i veliki pomak u putničkom prometu, posebno u turističkim dolascima.

Unatoč toga što nemaju ni jedan konkretan povod glavni protagonisti krize u Uljaniku, Vlada kao većinski vlasnik i uprava koju su zajedno sa (ne)radnicima sami postavili, u raspodjelu odgovornosti po svaku cijenu žele uključiti i lokalnu vlast, iako je jasno kako je njihov utjecaju na probleme u pulskom škveru jednak utjecaju termoakumulacijske peći na globalno svjetsko zatopljenje.

Pod motom – napad je najbolja obrana, istrajnost u tom naumu demonstrirao je potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić. A da je sila akcije jednaka sili reakcije pokazao je Tulio Demetlika, otvoreno se (u Otvorenom) suprotstavivši neargumentiranom napadu resornog ministra za poljoprivredu.

Samir Hažić iz Stožera za obranu, i povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske u Uljaniku Đino Šverko, iz petnih sila su zazivali restrukturiranje ali je javnost čini se najviše simpatija pobrao Radomir Čačić koji je bez uvijanja za „bolesnika“ preporučio terapiju – stečaj. Možda je najbliži istini egocentrik Matija Babić koji je na Facebooku ustvrdio da je Uljanik jedino brodogradilište na svijetu u kojem je plaća stizala i kad se ne radi, a usput se ukradenim materijalom još jedna-dvije zaradile u fušu.