Home Ostalo (Post)Milenijalci kao nositelji promjena

(Post)Milenijalci kao nositelji promjena

Prošli je tjedan
obilježio globalni prosvjed mladih protiv klimatskih promjena. Raduje me
činjenica da se prosvjedu pridružilo na tisuće srednjoškolki i srednjoškolaca
diljem Hrvatske, koji su srčano stali jedni uz druge u obranu Zemlje, jedinog
doma kojeg imamo. Ja sam prosvjed podržala putem društvenih mreža, na način
koji je u današnje vrijeme jednako uobičajen za one koji fizički ne mogu biti
prisutni na nekom mjestu. Da, klimatske promjene postoje i te promjene
svakodnevno utječu na naše živote.

“Tu smo da pokažemo otpor
prema sadašnjem sistemu koji se ponaša kao da klimatske promjene ne postoje.
Svuda u svijetu se održavaju prosvjedi kojima smo se priključili. Što će se
dogoditi s našim plažama, zrakom, koja je naša budućnost? Borit ćemo se dok se
bolja budućnost ne ostvari!”, rečeno je u govoru na Markovom trgu.
 

Generacija je to post
milenijalca, rođenih sredinom 1990-ih ili početkom 2000-ih, koji uz milenijalce
(1980. do 1990.) jesu najsnažniji pokretač promjena u različitim sferama društva.
S obzirom da i sama pripadam toj dobnoj skupini pokušat ću dati svoj osvrt na
promjene koje se događaju u našem lokalnom i globalnom okruženju, a koje će
obilježiti godine pred nama.

U profesionalnom smislu zadnjih
sedam godina okružena sam (post)milenijalcima, kroz izravan rad u udruzi za
mlade, sudjelovanju u različitim programima mobilnosti diljem Europske Unije,
ali i kao gost predavač na mnogim događanjima, fakultetima i školama, kako
lokalno tako  diljem Istre, Hrvatske ali
i u nekim EU zemljama, poput Italije, Španjolske, Grčke etc. Svi mi imamo vrlo
slične probleme s kojima se svakodnevno nosimo, počevši od obrazovanja,
stambenog pitanja, stalnog posla, političkog djelovanja, društvenog i kulturnog
života etc.  Nekima se čini da je najgore
upravo kod nas, u Hrvatskoj, gdje smo svakodnevno obasuti nekom
društveno-političkom aferom, lošom poduzetničkom klimom, ponekim koruptivnim
radnjama tj. svemu onome za što su (post)milenijalci počeli pokazivati otpor.

U
Hrvatskoj se otpor pokazuje većinom seljenjem u neku drugu zemlju, a rjeđe
ostankom i borbom za bolje sutra. S obzirom da sam ja odlučila ostati, dajem
svoje vrijeme, vještine i znanja, kroz svoj poslovni angažman u neprofitnoj
organizaciji, aktivistički angažman u organizacijama civilnog društva te zadnje
dvije godine kroz politički angažman na lokalnoj razini, kako bi poboljšala svoje
okruženje na bolje, te svojim djelovanjem utjecala na zajednicu u kojoj živim.

Ono što mogu primijetiti je da se okruženje mijenja munjevitom brzinom, mijenjaju
se trendovi, obrasci ponašanja, smanjuju nam se resursi, mijenja se način na
koji plaćamo, komuniciramo, radimo. No, s druge strane, postoje i karike koje
su u “prvoj” brzini, većinom su to naši donositelji odluka, tj. političari koji pripadaju nekim drugim
generacijama, a tu su i naši roditelji, poduzetnici koji ne mogu pratiti sve
što se događa oko njih te ulažu često i dosta napora da promjene zaustave.
Najizražajnije je to na nacionalnom nivou, no “kočnice” postoje i na lokalnoj
razini.

Promjene se zaustaviti ne mogu, a
one prave tek dolaze. Prvi test su nam skori europarlamentarni izbori. Na domaćoj
sceni već vidimo nova, mlađa lica, koja drugačije promišljaju, no ništa
drugačije nije ni na europskoj sceni. Podosta jačaju pokreti koji se naslanjaju
na održive zelene politike, koje se uvelike odmiču od naftne, farmaceutske,
tekstilne i bankarske industrije tj. okreću se prema  obnovljivim izvorima energije, jačanju
vlastite svjesnosti, ponovnom upotrebi te blockchain tehnologijama koje su za
razliku od klasične dominantne bankarske industrije potpuno transparentni,
decentralizirani i pripadaju pojedincima, a ne korporacijama.

Igra se tako s lobističkih igri velikih korporacija odmiče prema jačanju skupine pojedinaca
koji znaju razmišljati svojom glavom te za svoju budućnost žele drugačiji
ishod. Jedna od najznačajnih zamjerki mlađih generacija naspram EU parlamenta
je pretjeran utjecaj svjetskih korporacija na donošenje odluka koje se tiču
svih stanovnika Europske Unije, o vođene su isključivo maksimizacijom profita,
no ne i brigom oko zemljinih resursa. Politika su ljudi. U drugim je EU
zemljama u punom jeku kampanja usmjerena na (post)milenijalce te na njihovo
informiranje o važnostima izlaska na biračka mjesta u svibnju. No, ne i u
Hrvatskoj. Izbori za EU parlament u našoj javnosti ne dobivaju mnogo prostora,
ne postoji posebna nacionalna kampanja za osvještavanje pojedinih populacija o
važnosti sudjelovanja na EU izborima, a sve to dovesti će do vrlo slabe
izlaznosti, a konačno i do toga da će se opet negdje drugdje odlučivati o našoj
budućnosti.

Moguć je i drugačiji ishod,
ukoliko po prvi puta u Hrvatskoj povijesti, na izbore izađu (post) milenijalci,
i to u velikom broju. Političke elite i starije generacije računaju na uvijek
isto biračko tijelo i vrlo je frustrirajuće da o našoj budućnosti odlučuju oni
koji tada među nama neće biti prisutni. Sve što nam ostaje je planet sa
potrošenim resursima.

Prošlog su tjedna, hrvatski
srednjoškolci i srednjoškolke prosvjedovali protiv klimatskih promjena. Vrijeme
je da učimo od (nas) mladih i borimo se za zajedničke (europske) vrijednosti!

GOST KOLUMNIST: Renata Kiršić