Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Roman Carić: Svaki političar mora znati da je prolazan

Roman Carić: Svaki političar mora znati da je prolazan

Roman Carić nije tipičan političar. Već prva rečenica ovog intervjua vidljivo mu smeta (uz smijeh), jer ne voli da ga se apriori oslovljava tom “djelatnošću”. I zaista, za razliku od nekih drugih njegovih kolega političara, Carić je izrazito dostupan i direktan, što ga, naravno, vrlo često dovodi u situacije koje drugi vješto izbjegavaju.

Bivši viceprvak Jugoslavije u brdskom biciklizmu i hrvatski reprezentativac (SP u Grčkoj, Mediteranske igre u Francuskoj), završio je i pravni fakultet, a nakon dužeg radnog staža u Općini Kršan kao voditelj Odsjeka za pravne poslove, danas obnaša dužnost zamjenika načelnika Općine Kršan. Za Labinsku Komunu sa zadovoljstvom je izdvojio dio svojeg vremena i odgovorio na nekoliko naših pitanja…

U slovenskoj Rogli 1989. godine bili ste viceprvak Jugoslavije, a godinu kasnije i ekipni viceprvak države u kronometru da bi iste te, 1990. godine, bio i treći u usponu na Sljeme, Zagreb. Također, višestruki ste prvak Hrvatske i hrvatski državni reprezentativac – Vaš je život definitivno obilježio sport, odnosno biciklizam. Što ste sa sportom dobio, a što da to tako kažemo, izgubio?

Sport prije svega uči disciplini. Na svim nivoima i svim oblicima. Kada razgovaramo o nešto ozbiljnijim sportskim godinama, a to je otprilike ulazak u seniorske vode, sve to polako počinje sličiti na posao, kao i svaki drugi. Tako da te sport uči i odgovornosti. Nažalost, otprilike u tim godinama, kad se uključi glagol „morati“, tada se nekako i izgubi dio onog primarnog uživanja. Ali, naravno, emocija je uvijek bila prisutna.

S druge strane, sport i posvećenost sportu, naravno, sa druge strane, i uzima, što je normalno. Primjerice, upravo mi pada na misao jedna anegdota, naime, u četvrtom srednje nisam išao na maturalac sa svojim razredom odnosno sa cijelom svojom generacijom maturanata iz Labina, jer se vrijeme maturalca poklopilo sa mojim rasporedom utrka, Velikom nagradom Pazina, meni veoma važnoj utrci u to doba. To se zove odricanje i predanost nečemu.

U tim godinama adolescencije može se reći da ste bili ozbiljan sportaš. Čega ste se sve tih godina odricao?

Ne mogu sa sigurnošću reći da je to loše ili dobro, ali moji srednjoškolski dani nisu uključivali ni previše izlazaka, ni alkohol ili slične aktivnosti koje su normalne za tinejdžere. Ponavljam, to je možda i dobro, i nisam upao u neke zamke noćnog ili inog života. Preporučio bi ovaj način svim mladim ljudima. Imati će prilike kasnije u životu sve to nadoknaditi.

Završio ste pravni fakultet. Mnogi će reći da je život odvjetnika puno manje stresan od ovog nekog javnog djelovanja. Zbog čega u politiku?

Duga je to priča. Od 2004. godine sam u Općini Kršan. Imao sam sasvim ozbiljne ponude za ulazak u političku arenu još za lokalne izbore 2007. godine. No, jednostavno, tad se nisam osjećao spreman za taj izazov. Da se razumijemo, voditi bilo koju Općinu, a kamoli Općinu Kršan, kao kompleksnu Općinu s relativno visokim proračunom i velikim projektima, ozbiljna je stvar.

Tko god misli, naslonjen na šank, ili vodeći ćakule u konobi, u pravilu uz dec (ili više) vina, “ja bi ovako ili onako”, nije ni sam svjestan koliko samog sebe zavarava. Voditi tvrtku i Općinu, to su dva posla s različitim ciljevima. Tvrtku se primarno vodi sa ciljem stvaranja što većeg profita, a Općinu se vodi na način da se u što boljoj mjeri zadovolje sve javne potrebe.

Oduvijek je u meni postojala želja za političkim angažmanom, a 2017. sam, nakon ne tako dugog promišljanja, budući sam u to vrijeme bio i povjerenik Vlade RH za Općinu Lanišće, čime mi je ukazana zaista velika čast, rekao – spreman sam ući u to.

Već je prije prošlih Izbora bilo ljudi na Kršanštini koji su jasno rekli – Carić bi mogao naslijediti načelnika Runka. Vidite li se u budućnosti na mjestu načelnika Općine Kršan?

Ispred načelnika Runka i mene, a i svih kolega u općinskom vijeću još su dvije godine mandata. Zaista je preuranjeno pričati o toj temi.

Mnogi u Općini Kršan znaju reći da bi dvorana koju toliko godina zazivaju Potpićanci već bila pomalo oronula, da je lokacija iste bio Kršan. Koliko u tome ima istine, prolazi li sve brže i lakše kad se gradi u Kršanu, a ne u Potpićnu gdje ljudi realno gravitiraju?

Odgovor je zaista kratak, i to “NE”. Nažalost, dvorana u Potpićnu još uvijek nije zaživjela prvenstveno i isključivo iz objektivnih okolnosti, i isto apsolutno nije vezano uz planiranu, tj, već skoro 20 godina definiranu lokaciju dvorane.

Imali ste zanimljivu situaciju s nogometnim klubom NK Potpićan Učka 72. Kakav je Vaš stav po pitanju financiranju amaterskog sporta – do koje razine to treba pratiti?

U pravu ste. Godinu i pol dana vukla se ta „trakavica“ oko NK Potpićan. Iako moram priznati da ne dolazim iz “nogometnog svijeta” i da sam svjestan da mi nedostaju potrebna stručna znanja, nikada se ni nisam “gurao” u taj svijet na način da ja određujem ili usmjeravam određene procese. Naravno da me je kao predstavnika Općine Kršan kojemu je ta tema svakodnevno bila “na stolu”, ali i kao građanina, smetalo sve to skupa.

Ja sam i tad, naravno neformalno i u nekim svojim, napominjem, isključivo osobnim idejama, reagirajući ponekad možda više emotivno, bio stava da se raspiše svojevrsni referendum za građane Općine Kršan. Doslovno, da pitamo mještane – žele li svi, ali doslovno SVI besplatne udžbenike, svi besplatan vrtić, svi besplatan prijevoz i ostala prava ili žele i dalje davati pola milijuna kuna nogometnom klubu koji je postao vrelo svađe, izvor negative i razdora među igračima, ali i njihovim roditeljima? Uvjeren sam da bi odgovor bio prva opcija.

Na kraju, sretan sam da su klub preuzeli ljudi kojima je do njega stalo, da je prevladao zdrav razum, da se prašina konačno slegla te da je ova epizoda iza nas. I naravno, klub ponovno postiže odlične rezultate, na ponos trenera, igrača, Uprave i Općine.

Može li Općina, bilo koja, kontrolirati financijsko poslovanje sportske udruge na svom području?

Ne da može, nego mora.

Na jednom sastanku na kojem smo, igrom slučaja, obojica bili, spomenuto je osnivanje sportskog saveza Općine Kršan. Hoće li se to dogoditi?

Nekih daljnjih razgovora po toj temi nije vođeno, a naravno, Odluku o tome donosi Općinsko vijeće. Meni osobno niti jedna ideja o bilo kakvom povećanju općinskog / javnog aparata koji je ionako u očima javnosti prevelik, nije previše privlačna. Smatram da imamo prečih tema i projekata.

Pobjegnimo od sporta…Što, po Vama, treba imati dobar političar?

Kao što sam rekao na početku razgovora, ne volim tu riječ, ali, recimo ovako… Prije svega, dobar osjećaj za ljude, nivo komunikacije, raspon razgovora i razumijevanja od “prosjaka” do predsjednice države. Naravno, debeli živci su imperativ, nešto što je “must have”. Ovo je stresan posao. I na kraju, mora biti svjestan da je prolazan i zamjenjiv.

Član ste nezavisne liste. Ideološki, kojoj ste stranci najbliži?

Iskreno, ne bi birao stranku, već ideologiju. Svjetonazorski i ideološki spadam u nazovi umjerenu struju, ne podržavam radikalne metode, bilo da one dolaze s lijeve ili s desna.

Da imate čarobni štapić, koji bi projekt Općine Kršan dovršili do kraja 2019. godine?

Završio bih, bolje reći, stavio u funkciju Dom kulture u Kršanu, jer je nužan, kako Općini Kršan za protokolarne i ostale aktivnosti, kako našem KUD-u Zlateli, tako i našim mještanima kao mjesto okupljanja. Naravno, tu su i započeti ostali projekti, a od budućih svakako početak realizacije Projekta poduzetničke zone, prijeko potrebne da se konačno ublaži ovisnost Općine Kršan o proizvodnji plominske termoelektrane, što se, u slučaju prekida proizvodnje, kao što smo bili svjedoci proteklih godina, veoma negativno odrazilo na planirano punjenje Proračuna Općine Kršan.

Za kraj, ovim bih putem iskreno zahvalio tebi Elvis, kao i cijeloj ekipi portala Labinska Komuna na ukazanoj prilici i povjerenju te vam želim svako dobro u daljnjem radu!