Home STARE KATEGORIJE Kovarski sretno “Više ne pratin nogomet jer mi je tlaka, nikad više igrača ka’...

“Više ne pratin nogomet jer mi je tlaka, nikad više igrača ka’ šta je bija Baka”

Marino Pajković strašan je
nogometaš i nije poanta ovog teksta. Ali, povod jest. Naime, gledavši utakmicu
Jedinstva Omladinac ove nedjelje, kroz glavu je prolazila misao – „tko će biti
Pajković nakon Pajkovića?“

Mnogo sam puta čuo tezu kako će
Labinština godinama patiti zbog činjenice da je u jednom trenutku imala četiri
fantastična veznjaka koji se ne rađaju tako često. Fatos Hoxha, Dino Černjul,
Vedran Kovačević i Tomas Černjul znalci su zbog kojih se dolazilo na utakmice,
a mlađi igrači nisu imali nikakve šanse dobiti prigodu pored takvih majstora.

Uz dužno poštovanje svima koji se
danas bave nogometom na Labinštini, pomalo je neobično vidjeti sastave
Jedinstva Omladinac i Potpićna koje predvode 43-godišnji Drndić, 39-godišnji
Pajković, 35-godišnji Hodžić, 38-godišnji mlađi Drndić, a da pritom ni ne
spominjemo vratare 46-godišnjeg Vedrana Pamića i osam godina mlađeg Sanjina
Vozilu.

Kako se stvorila tolika „rupa“ da
županijske prvoligaše na Labinštini u mirnim vodama drže ljudi koji su već
odavno mogli prekinuti svoje karijere? I možda još strašnije – što bi bilo da jesu? Je li ta generacija igrača rođenih
1970-ih i 1980-ih u tolikoj mjeri posjedovala više talenta ili je jednostavno
bila više fokusirana i motivirana na nogomet, treninge i napredak?

Kao netko tko prati stanje u
cijeloj Istri, smijem reći da je Labinština iznimak. Ostali dijelovi imaju neke
nove generacije, predvodnike-igrače koji, da, jesu bliže 30. nego 20. rođendanu, ali
to je i očekivano, obzirom na to da je iskustvo važan faktor u nogometu,
pogotovo na lokalnoj razini.

Kad je Prva ŽNL u pitanju,
Labinština i danas ima identične junake kao i pred desetak godina. Pa Admir
Hodžić je bio najbolji strijelac Potpićna Učke i u sezoni 2013/2014, a najbolji
igrač Nedešćana danas je isti onaj koji je oduševljao tamošnje navijače i prije
deset godina…

Teško je ponuditi logičan i
sveobuhvatan zaključak, ali cijela situacija podsjeća na stihove iz pjesme
TBF-a: „Više ne pratin nogomet jer mi je tlaka, nikad više igrača ka’ šta je
bija Baka…“ Hoće li se i na Labinštini ubrzo tako pjevati, samo bez Bake, a
sa gore spomenutima?