Home STARE KATEGORIJE Oni dolaze Karlo Frankola i Marko Damijanić: “U Primoštenu je bilo fantastično”

Karlo Frankola i Marko Damijanić: “U Primoštenu je bilo fantastično”

Iako Labinština ima jako puno
talentiranih, upornih, uspješnih i uzornih mladih ljudi, nije baš da imamo
mnogo onih koji su u nečemu najbolji u državi. Međutim, srednjoškolci SŠ Mate
Blažine u Labinu, Karlo Frankola i Marko Damjanić državni su prvaci u
informatici. Zbog toga smo ih zasmetali i zamolili da nam odgovore na nekoliko
pitanja u sklopu rubrike „Oni dolaze“.

Jesi li se nećkao pri izboru srednjoškolskog obrazovanja ili si odmah
znao da je elektrotehnika (za Marka) / gimnazija (za Karla) tvoj prvi i jedini
izbor?

Marko: „Razmišljao sam i o opciji
gimnazije, ali je presudilo moje zanimanje za struju i tehničke stvari. Tako
sam na kraju postao elektrotehničar.“

Karlo: „Malo sam se dvoumio
između gimnazije i elektrotehnike, ali tada još nisam bio siguran ni koje
područje općenito želim pa sam izabrao gimnaziju koja mi je dala veću širinu
predmeta.“

Kako ti je u srednjoj školi, tko ti je razrednik, kakav je razred,
uživaš li u srednjoškolskim danima ili ima mnogo posla?

Marko: „Dobro je u srednjoj,
ponekad malo dosadno, ali rijetko. Razrednik mi je profesor Đani Žufić, a
razred je super. Slijede nam posljednji sati srednjoškolskog obrazovanja pa ne
mogu reći da su loši, uživamo.“

Karlo: „U srednjoj je odlično.
Razrednica mi je profesorica geografije, Karmen Diminić Milevoj. U razredu mi
je isto super, svi smo si međusobno jako dobri i kolegijalni. Još malo imam
vremena uživati u srednjoškolskim danima, ali znalo je biti i dosta posla
nekad, pogotovo nakon natjecanja kad treba nadoknađivati sve ispite koje sam
propustio.“

Koji predmet ti je najdraži, koje voliš najmanje?

Marko: „Bez dileme, najdraži
predmet mi je računalstvo, iako je fakultativni. Tamo nas ima manje pa radimo
svojim tempom i imamo lakši i veći pristup do profesorice. Najgori? Ne znam
baš, nijedan nije pretjerano loš.“

Karlo: „Najdraži su mi
matematika, informatika i fizika, a oni koji mi se ne sviđaju toliko su većinom
društveni predmeti.“

Kako je bilo u Primoštenu, jesi li osjećao pritisak i kakav je osjećaj
biti najbolji u državi u nečemu?

Marko: „Bilo je super. Neću reći
da nije bilo pritisak, ali je bio mali. Kad sam shvatio da sam tu da se zabavim
s vršnjacima iz cijele Hrvatske, a ne zbog nekakvih odličja, nije bilo
problema. Osjećaj je prilično ugodan, a iako to više-manje ništa ne mijenja,
ostati će zauvijek lijepa uspomena.“

Karlo: „U Primoštenu je bilo
stvarno fantastično. Upozna se jako puno zanimljivih ljudi te se stvaraju mnoga
prijateljstva koja ostaju i nakon natjecanja. Pritisak u vezi natjecanja
stvarno nisam osjećao, napisao sam najbolje što mogu i više od toga stvarno
nisam mogao očekivati, prvo mjesto je samo dodatni bonus samog dolaska na
natjecanje.“

Jesi li već odlučio na koji ćeš faks ili se još premišljaš? Jesi li
izabrao barem grad?

Marko: „Da, grad sam izabrao,
idem u Zagreb. Premišljam se još uvijek, ili ću na FER (fakultet elektrotehnike
i računarstva) ili na PMF (prirodoslovno-matematički fakultet), smjer
matematika. Zasad sam bliži FER-u.“

Karlo: „Nisam još 100% siguran,
ali vjerojatno će to biti FER ili PMF – matematika.“