Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Matea Knapić Šavor: Početnu pozitivnu reakciju smo očekivali, ali ovako nešto ipak...

Matea Knapić Šavor: Početnu pozitivnu reakciju smo očekivali, ali ovako nešto ipak ne

Obitelj Knapić iz Plomina jedan
je od svojevrsnih sinonima za ugostiteljstvo na našem području. I dok svi dobro
znaju za ‘nonu’ Dorinu te za Lorisa i Sandru koji su vlasnici danas priznatog
plominskog restorana ‘Dorine’, treća generacija ugostitelja postala je u 2019.
i njihova kćerka Matea Knapić Šavor. Ona je u ožujku otvorila Pizzeriu Burru
koja je apsolutni hit u svojih prvih mjesec dana poslovanja. Malo smo sačekali
da novopečena vlasnica dođe „do daha“, a onda smo je krajem travnja zasmetali za
kratak intervju.

Kad se rodila ideja o otvaranju pizzerije u Plominu?

Pred puno godina, međutim dosad
su uvijek bile neke okolnosti koje nisu bile afirmativne po nas jer se ne
bavimo samo time. Tu je i naš restoran Dorina, bavimo se i aparatima za kavu,
kooperanti smo Automatic Servisu iz Buzeta pa se sve nekako trebalo posložiti
da bi pizzerija zaživjela. Ja sam se udala 2016. godine, a onda nam je stigla i
naša Nikol koja je malo usporila sve ostale planove, ali eto, sad je sve
posloženo.

Inače, tu je nekad bila
suvenirnica koja je sad preseljena u restoran, a obzirom da je ovo naš prostor,
razmišljali smo što bismo mogli napraviti. Nekako se tu rodila ideja iz
razgovora kako bi na ovom području bila potrebna jedna dobra pizzerija.

Kako je nastalo ime „Burra“ koje asocira na vjetar koji je česta pojava
u ovim krajevima?

Stavljali smo imena na papir i tu
je zaista bilo svega. Trebala je biti ‘Alla Dori“, kao povezano s Dorinom, a
opet da nije identično. Nakon toga smo počeli razmišljati da pokušamo ipak nešto
potpuno drugačije. U užem krugu je bila Bora i tu konačnu promjenu je predložio
Dean Dušić koji nam je radio vizuale. S tim su se svi nekako složili.

Oko nas se nalazi jako puno slastica, kao da se ne nalazimo u klasičnoj
pizzeriji. Što se sve može pronaći u Burri?

Jako smo pazili na kvalitetu
hrane koju nudimo. Burgeri su nam od 100% hrvatskog domaćeg mesa, peciva i
umake izrađujemo sami. Pileća krilca nudimo iz domaćeg uzgoja s prilogom te
rebarca koja su kuhana ranije te se nakon vakuma stavljaju na roštilj. Ima tu i
nekoliko vrsta tjestenina i dvije vrste woka.

Naravno, imamo i pizze posebnih
imena, a napravili smo meni tako da nijedna nije identična kao one tipične u
ostalim pizzerijama, u svima je barem jedan sastojak drugačiji od svega što ste
dosad probali. Dosad je najnaručivanija pizza Cosa Nostra, koja se
sastoji od salse, mozzarelle, pancete, sušenog pomidora, češnjaka i peršina.

Međutim, naglasila bih da smo
beskompromisno išli na kvalitetu. Nema šunke za pizzu, nema zamjenskih sireva
ni jeftinijih brašna. Namirnice nam dolaze isključivo iz Italije, koristimo
Prosciutto Cotto, Mozzarelu Fior di Latte, talijanske salse i htjeli smo da Vas
kvaliteta vrati u našu pizzeriju.

Čak i letimičnim pogledom po prostoru, vidljivo je da se jako puno pazilo
na detalje. Tko je radio dizajn interijera?

Davorka Jurić iz Pazina. Sve smo
s njom radili od početka, ona je sve te godine bila uz nas. U globalu, od
nacrta pa sve do ovog danas, u dogovoru s nama, ona je dizajnirala.

Na TripAdvisoru restorant Dorina veoma je visoko ocijenjen što dovoljno
govori o tome što konzumenti misle o restoranu tvoje obitelji. Koliko ti je
pomoglo iskustvo roditelja u ugostiteljstvu?

Da skratim – bez obiteljske
pomoći, ja se u ovo sama ne bi bila usudila ići. Zašto? Iskustva imam, ali
uvijek nekako iz pozadine, nikad nisam bila glavni i odgovorni dosad. Otkad sam
završila srednju školu, preuzela sam posao s automatima kojeg je vodio ‘nono’ i
tek bi povremeno pomagala u restoranu te se bavila nabavkom.

Naravno, dok nije u naš život
došla Nikol, onda sam posao morala svesti na minimum. Roditelji su bili načelno
za pizzeriju, voljni pomoći, ali da se ne bi prihvatili vođenja toga zbog
manjka dostupnog vremena. Na kraju smo zajedno odlučili da ja krenem u to, a
oni budu podrška.

Zasad je to dobitna kombinacija. Osobno mogu potvrditi da je vrlo teško
isti dan rezervirati stol kod Vas, koliko si zadovoljna nakon prva tri tjedna
poslovanja, jesi li očekivala ovakvu pozitivnu reakciju?

Iskreno, pozitivnu početnu
reakciju jesmo očekivali jer su nas mnogi, kad se pročulo da se otvara,
nestrpljivo ispitivali kada startamo. Međutim, da će biti toliko toga, to ne.
Sigurno da nam je drago kad ljudi dolaze, ali posebno smo veseli kad vidimo da
se netko u tri tjedna vratio dva ili tri put.

Je li Vas ta, nazovimo je navala, iznenadila kad je u pitanju kadar?
Uspijevate li pronaći dovoljno ljudstva, pogotovo sad kad stiže sezone?

Ne mogu reći da nas je
iznenadila, ekipirani smo kako treba. Međutim, trenutno tražimo djelatnike za
sezonu, odnosno od početka lipnja pa za dalje i ne mogu se baš pohvaliti da je
lako. Ovih smo dana putem društvenih mreža objavili da tražimo i sada nakon
sedam dana još uvijek se nitko nije javio.

Nema to veze s navalom, već
mislim da nam neće biti lako pronaći adekvatan kadar. Nije problem platiti, ali
ovo je posao koji se ne smije uzeti neozbiljnog pristupa. Nipošto nije lagan, s
ljudima treba biti maksimalno pristojan i uljudan u svim trenucima i
raspoloženjima, a to ne može svatko, toga smo svjesni. Ali, sigurna sam da ćemo
pronaći do sezone, zasad smo posloženi u redu.

Koliko tebi osobno uloga mame sve skupa čini napornim?

Sad i nije toliko, ali u fazi
pripreme svega, recimo od listopada pa do otvaranja, bilo je naporno, da, dosta.
Sto puta sam rekla da bi mi bilo lakše da sam tata (smijeh). Nikol je ujutro do
16 u jaslicama i onda se trudim kad dođe doma posvetiti joj se maksimalno. Zbog
toga i kombiniram kako bi to bilo moguće. Nije lako, ali kad znaš za koga i
zašto sve to radiš, lakše je.