Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Neel Rocco: Ne mogu shvatiti Hrvate – kako je moguće da netko...

Neel Rocco: Ne mogu shvatiti Hrvate – kako je moguće da netko 20 godina bira evidentno krive ljude?

Neel Rocco je gradska vijećnica
Grada Labina s liste SDP-a čija nije članica. Poznata po svom kritički
nastrojenom odnosu prema vladajućima u gradu, iza sebe ima zanimljivu životnu
priču. Rodom iz rukometnog danskog grada Viborga na krilima ljubavi došla je do
Labina. Tu se nalazi i danas, a iako je u političke vode ušla podosta kasno, u 50.
godini života, sada je već dobro poznata na Labinštini.

Diplomirali ste modernu kulturu i talijanski jezik. Zašto ste odabrali
baš tu kombinaciju?

U Danskoj to počinje s dvije
godine književnosti. Nakon te uvodne književnosti, htjela sam širu izobrazbu te
sam izabrala modernu kulturu. Na kraju sam „ubacila“ i jezik kojeg sam već bila
naučila u razgovoru s mužem i njegovim roditeljima.

Kad spominjemo jezik, govorite hrvatski na veoma zavidnom nivou obzirom
na to da dolazite iz Danske. Kako je bilo naučiti naš jezik?

Gramatika je jako teška. Pravila
se daju brzo naučiti, gotovo u jedno popodne, ali danski jezik, kao i mnogi
drugi, nemaju padeže. U tom smislu, hrvatski je jezik puno teži.

Postoji li razlika u mentalitetu ljudi između Danaca i primjerice,
Labinjana?

Teško je usporediti nekoga iz
male sredine i iz Kopenhagena gdje sam najviše živjela. Međutim, Hrvati imaju
puno više poštovanja prema starijima, nešto su neposredniji, možda čak možemo
reći i „topliji“. S druge strane, Dancima je teško pristupiti, distanciraniji
su, ali kad si kod njih, kad si njihov, onda su otvoreni.

Poslovno gledano, čime ste se sve u životu bavili?

Od svoje 15. godine stalno sam
zaposlena. Ako nisam studirala, na puno radno vrijeme, a za vrijeme studija na
pola radnog vremena. Radila sam kao konobarica, čistačica, prodavačica sve do
1992. godine kad sam se zaposlila kao tajnica u danskim novinama Politiken gdje
sam upoznala jako zanimljivih ljudi.

Nakon faksa sam se zaposlila u
jednoj maloj izdavačkoj kući gdje sam radila ujutro, a popodne u novinama do
kasno navečer pa mogu reći da je to bilo jedno vrlo dinamično razdoblje mog
života. Iz te ludnice preselila sam u Rabac (smijeh).

Pustimo posao, što su Vam hobiji ili interesi?

Volim boraviti u prirodi i
hodati. Najviše me zanima povijest, kultura, jezici i putovanja. Pogotovo
putovanja. Taj dio dijelim s mužem, obožavamo putovati i željeli smo i našoj
djeci usaditi znatiželju i poštovanje prema drugima i drugim kulturama. Puno
smo putovali i uvijek sam nešto lijepo uzela s putovanja doma.

Zašto politika? Kad ste se njome počeli baviti?

To nije čak ni moja svjesna
odluka. Nego me je prijatelj Željko Ernečić pitao 2017. da li bi se željela
kandidirati s njim na izborima za Gradonačelnika. Znala sam da je on SDP-ovac,
a iako se nisam htjela učlaniti u stranku, mogu reći da dijelim taj
svjetonazor.

Istu večer sam rekla može, a
nakon tih izbora, uspjela sam postati gradski vijećnik i sada se trudim raditi
za boljitak građana Grada Labina.

Što je najveći „plus“ politike, a što najveći „minus“?

Uzimam politiku jako ozbiljno i
žalosti me što se neki ne angažiraju koliko ja mislim da bi trebali po tom
pitanju. Uzima mi iz privatnog života puno vremena i to možemo staviti kao
minus.

Plus su lijepi razgovori s
kolegama, a i osjećaj da mogu nešto pridonijeti, iako se često to ne čini tako.

Koliko je demotivirajuća dominacija IDS-a u Labinu, pa i u Istri?

To je jedno određeno stanje na
koje se čovjek mora naviknuti. Ipak, bila sam na to naviknuta i unaprijed sam
znala da će tako biti, pa mi nije demotivirajuće toliko s te strane.

Međutim, kad gledam na Hrvatsku i
kamo to sve vodi – da jedna stranka sve vodi, jedna u Zagrebu, jedna u
Slavoniji, jedna u Istri, to jest demotivirajuće. Jer, njihove prakse nisu
dobre za Hrvatsku.

SDP je dao i jednog Gradonačelnika – Brunu Hrvatina 2005. godine, i to
nakon raskida suradnje s IDS-om te formiranja koalicije sa svim ostalima. Nakon
dvije godine, Hrvatin silazi s fotelje Gradonačelnika na koju sjeda IDS-ov
Tulio Demetlika, a SDP i IDS nikad više nisu bili u koaliciji. Je li to
razilaženje bila pogreška SDP-a?

Ne bih htjela se izraziti oko
toga jer onda nisam toliko detaljno pratila politiku. Nije da nisam pratila,
ali u tim godinama sam imala i malu djecu pa sam bila okupirana drugim
stvarima. Nadalje, nisam ni članica SDP-a pa ne bih htjela to komentirati.

Komentar pada SDP-a na državnoj razini?

Već 20 godina promatram Hrvate.
Nije mi jasno kako je moguće, sad se referiram na HDZ, kako je moguće da netko
izabire toliko vremena evidentno krive ljude, a nakon tolikih afera. To
jednostavno ne razumijem. Stoga Vam ne mogu ni objasniti navodni pad SDP-a.

Zbog čega niste zadovoljni smjerom u kojem ide Grad Labin?

Smatram da je naš najveći problem
depopulacija. Vladajući se prema tome odnose kao da ih ne briga, odnosno kao da
oni nemaju ništa s tim. Jasno mi je da su granice otvorene, da Hrvati mogu
raditi, kao i ja, gdje god hoće, ali da se ne zapošljava po stranačkoj
knjižnici bilo bi puno manje toga.

Onda bi ljudi imali osjećaj
povjerenja da se može pronaći posao u lokalnoj zajednici prema kvalifikacijama,
a ne prema stranačkom opredjeljenju.

Jako sam nezadovoljna s
činjenicom da se u potpunosti zanemaruje starogradska jezgra koja propada,
doslovno iz dana u dan! Pogledajte, na primjer, uspon prema Fortici, a to je
samo jedan segment. Zidovi se raspadaju, po ulicama su takve rupe da sam veće
vidjela jedino po selima Indije. Stari grad Labin, koji je referentna točka
svima koji dolaze na ovo područje, je vladajućima očito najmanje bitan.

U Labinu se događa situacija da je, primjerice, predsjednik Nadzornog
odbora tvrtke 1. Maj d.o.o Silvano Vlačić, oporbeni vijećnik. Nominalno to
znači da ima odgovornost, ali ne i preveliki utjecaj. Biste li Vi na to
pristali?

Jako dobro pitanje. To sam
doživjela kad sam bila u roditeljskom Vijeću u školi. Shvatila sam da je to
samo formalnost. Što god kažem, to je pro forma. I onda sam se maknula.

Da se razumijemo, smatram da je i
rad u gradskom vijeću svojevrsno ‘pro forma’. Cijelo Vijeće je na neki način je
takvo. Mi eventualno možemo neke stvari staviti na svjetlo, ali baš utjecati u
smislu da promijenimo stavove u samom vijeću i kod vladajućih, mislim da je to
nemoguće.

Da odgovorim na Vaše pitanje, ne,
ne bih prihvatila, ako je to samo ‘pro forma’.

Malo ljudi zna da Vi svoju naknadu koju primate za gradsku vijećnicu
stavljate na, labinskim rječnikom, kup. Zbog čega?

Otkad sam došla u Vijeće, već sam
to govorila medijima, ali nakon ljeta ću pokrenuti natječaj za mlade i
nagraditi ću ih tim novcem. Već imam 7500 kuna i smatram da ih treba nekako
pametno iskoristiti. U ovome ja nisam zbog naknade, apsolutno nisam.

Imate li gradonačelničkih ambicija? Hoćete li se uključiti u utrku za
Gradonačelnika na sljedećim izborima?

Trenutno ne razmišljam toliko
daleko. Do izbora je dvije godine i u ovom sam trenutku maksimalno posvećena
aktualnostima u radu gradskog Vijeća. Možda hoću, možda neću. Prerano je još o
tome govoriti.