Home LABIN Labin - ostalo Održana komemoracija za velikog umjetnika Josipa Diminića

Održana komemoracija za velikog umjetnika Josipa Diminića

U gradskoj vijećnici danas je
održana komemoracija Grada Labina preminulom Josipu Diminiću, velikom
umjetniku, kiparu i slikaru iz Labina. Na komemoraciji su uz gradonačelnika
Valtera Glavičića, Branku Šulc, izaslanicu Ministarstva kulture RH te
pročelnika upravnog odjela za kulturu Istarske županije Vladimira Torbicu,
posljednju počast u tuzi i poštovanju odali mnogobrojni kolege i prijatelji.

Gradonačelnik Grada Labina Valter
Glavičić u svom se govoru oprostio od velikog prijatelja Grada Labina, ali i
naglasio da koliko god prebirali po njegovom životu,  zbrajali fragmente njegovoga života i
umjetnosti, zbilja je teško posložiti sve učinjeno i sabrati sve što je stalo u
njegov život. A treba i danas, kada pokušavamo osvijestiti neminovnu činjenicu
njegovoga odlaska i gubitka za Labin za sve nas, istaknuti njegov doprinos
labinskoj i hrvatskoj umjetnosti, kulturnom i umjetničkom životu Istre i
Hrvatske.

„Nemjerljivog su značaja njegove
umjetničke inicijative: Mediteranski kiparski simpozij u Dubrovi kao
najvrjednija,  projekt Bijela cesta i
Amfiteatar u okvirima MKS-a,  Labinski
atelieri krajem 60-tih godina, labinska Gradska galerija, Labinski uzlet
likovnosti, brojne skulpture u javnim prostorima, autorstvo 12 grafičkih mapa,
knjiga zapisa s puta po Kini, knjiga crteža i zapisa Rišem pišem i mnoge druge
inicijative i projekti.  S punim pravom
možemo reći – život ostvaren i življen kroz umjetnost.  Hvala ti za sve što si učinio i za Labin i za
hrvatsku umjetnost. Hvala ti za djelić 
vremena u kojemu si bio s nama, koji si s nama dijelio.  Ono što ostaje bezvremenski, zauvijek
prisutno sa nama jesu tvoja djela ali i tvoja nevjerojatna energija, upornost,
zanos u svemu što si radio. I zato dragi Josipe trajno ostajemo  tvoji dužnici i štovatelji. A ti koji si tako
upuno i strastveno stvarao i živio, dragi prijatelju: ODMORI SE.“ – zaključio
je svoj dirljiv govor gradonačelnik Glavičić.

„I tu na tom arkadijskom prostoru
tekla je i dugogodišnja suradnja Ministarstva kulture RH, uz snažnu podršku
Grada Labina, Županije Istarske ali i malih općina Sv.Nedelje i ostalih. Odbor
MKS-a u kojem sam djelovala bio je nizu godina mjestom prijateljskih i važnih
pomaka u programima MKS-a a onda i izvan njega. Spone prijateljstva ostale su
nemjerljivo čvrste sve do Tvoga odlaska Josipe. S jedne strane Tvoji snažni
dosezi u odnosu prema baštinskom i likovnom 
nasljeđu Tvoje Istre i Labinštine, sa druge ustrajnost za vidljivije
sadržaje i djelovanja u kulturi,  u svoj
punoći danas osvjetljava i Tvoj  habitus
slobode i punoće stvaralaštva. Sa izrazima istinske sućuti Tvojoj obitelji i
hrvatskoj likovnoj zajednici, od ministrice kulture dr.sc.Nine Obuljen Koržinek
i u svoje ime, neka Ti je laka Tvoja istarska zemlja.“ istaknula je u svom
govoru Branka Šulc, izaslanica ministrice kulture dr. Nine Obuljen Koržinek

Od Josipa Diminića svojim su se
govorima i izrazom sućuti oprostili i pročelnik upravnog odjela za kulturu
Istarske županije Vladimir Torbica, velika Josipova prijateljica, povjesničarka
umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, prof. Vera Kos Paliska, labinsko pulska
umjetnica, Josip Butković, red. prof. mr. art profesor na ALU Rijeka,
dr.sc.prof. Robert Matijašić, predsjednik Čakavskog  sabora te su pročitana pisma Marine
Baričević, povjesničarke umjetnosti i Josipove suradnice te ravnateljice
Gradskog muzeja Vukovar prof. Ružice Marić.

JOSIP DIMINIĆ rođen je 1937. u
Sv. Lovreču (Diminići) kraj Labina gdje pohađa OŠ. Školovanje nastavlja u
Zagrebu na Školi primijenjene umjetnosti, te na Akademiji likovnih umjetnosti,
gdje je diplomirao slikarstvo u klasi prof. Marina Tartaglie. Tu  upoznaje svoju cjeloživotnu pratilju, također
slikaricu, JASNU MARETIĆ. Po zajedničkom povratku u Labin počinju s radom u OŠ,
a on i na kontinuiranoj gradnji svoje umjetničke vertikale. Godine 1968.
ideator je i suosnivač Labinskih ateliera, umjetničke grupacije koja je postala
likovnim fenomenom bivše države i koja je Labin iz postrudarske depresije
stavila na mapu umjetničkih gradova. Tu su se angažirali svi likovni umjetnici,
no JOSIP DIMINIĆ vidno i opipljivo najviše, posebice na formiranju mladih
umjetnika, koliko i potrebne kulturne infrastrukture, poput Narodnog muzeja i
njegove izložbene djelatnosti, zatim ateliera labinskih umjetnika i na koncu,
kao kruna njegova pregnuća, tu je Mediteranski kiparski simpozij posvećena
suvremenom, monumentalnom, parkovnmnom kiparstvu, u trajanju od 1970. godine.
Od te godine umjetnik se kontinuirano bavi kiparstvom.

Zaslugom svojeg visoko cijenjenog
organičkog idioma, pretočenog u kolorirane skulpture, prateće crteže i grafičke
listove, JOSIP DIMINIĆ postaje član 1975. godine ugledne Galerije Forum u
Zagrebu. Od 1984. pa do umirovljenja 2008. godine redovni je prof.  kiparstva na Odsjeku za likovnu umjetnost
Filozofskog fakulteta u Rijeci, kasnije Akademije  primijenjene umjetnosti, čiji je i suosnivač,
obogaćen zasluženim počlasnim zvanjem prof. emeritusa. Suutemeljitelj je
bijenalne međunarodne izložbe Ars Histriae, studentske likovne kolonije
Montraker u Vrsaru, utemeljitelj je svakogodišnje manifestacije Labinski uzleti
likovnosti i mnogih drugih. Na svom stvaralački bogatom, kontinuiranom i
dosljednom putu izlagao je na preko 120 samostalnih izložbi u zemlji i svijetu,
te na više od 400 skupnih selektiranih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Autor je 11 grafičkih mapa. Likovno je opremio nekoliko knjiga. Autor je
prestižnih nagrada: Prstenac u Barbanu, Arena filmskog festivala u Puli i
Kiklop Sajma knjige u Puli. Grafikama i skulpturama uredio je niz poslovnih
prostora, interijera i eksterijera. Djela mu se nalaze u zbirkama brojnih
muzeja i galerija, te u privatnim zbirkama. O njemu su pisali ugledni
povjesničari umjetnosti, novinari i književnici. Tiskane su mu tri monografije
i njegova putopisna knjiga Ljepoti je mjesto u Kini.

Kao ikone njegove stilnosti
izdvajaju se dvije likovne paradigme, u mnogobrojnosti  njegovih komornih i monumentalnih skulptura.
To je njegova Oranica na Mediteranskom kiparskom simpoziju iz 2011. godine koja
suptilno sažima duhovni put umjetnika koji je okrenut korijenima i njihovom
nezaboravu. Tu emociju sa minimalnim likovnim sredstvima umjetnik sublimira u
snažnu ljudsku i umjetničku molitvu zemlji. Njegovo drvo života naslovljeno
Posveta maslini u Muzeju masline i maslinarstva Istre u Puli iz 2018. godine
nosi istu autorsku stigmu, no realizirana je kao memento na sve stvaralačke
faze i idiome umjetnika koji susljedno grade čudesnu ljepotu umjetničkog djela.