Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Sandi Sinožić: Najveći je uspjeh raditi ono što voliš

Sandi Sinožić: Najveći je uspjeh raditi ono što voliš

Sandi Sinožić Valamarov je direktor destinacije Rabac i ogledni primjer poslovnog čovjeka koji je svojim radom napredovao „tisuću milja“. Krenuvši kao turistički djelatnik, danas smije reći da poznaje sve tajne zanata, a obzirom na rezultate, u ovim godinama uživa plodove svog rada i truda.

Cijeli dosadašnji tijek života radite u turizmu, kad su krenule naznake da bi u tom smjeru mogli ići?

Pa još u srednjoj školi, oduvijek sam bio na ovom pravcu. Pogotovo nakon prakse, kad sam nju odradio – to je bilo to.

Slično pitanje već smo postavljali, koliko je bilo teško školovati se uz rad?

Da, tih nesretnih devedesetih kad sam ja došao u godinu za fakultet, nekako smo svi išli raditi. Kasnije sam se školovao, ali mislim da nije bilo toliko teško u tim. Pitanje je koliko si organiziran i kakav ti je cilj. Iako, sad kad gledam unazad, izgleda mi teže nego onda. Imao sam cilj, znao sam što želim postići. Na kraju krajeva, mislim da je najvećih uspjeh raditi ono što voliš. Sretan sam da to i danas radim.

Danas ste priznati direktor destinacije u tvrtki Valamar koja posluje itekako pozitivno, to se sigurno može nazvati lijepom pozicijom. Koliko je do ovog trenutka bilo teških i loših situacija, sjećate li se ih uopće?

Kao bivši sportaš, to sve gledam na taj način. Sport me naučio i na pravdu i na nepravdu, da će neki put biti teže…Identično je i u karijeri, nekad te trener ili šef malo više voli, nekad te manje voli, ali ponavljam, ako imaš svoj cilj, sve je lakše. Postoji ona fraza, da se opet rodim, sve bih isto napravio.

Ovo jest lijepa pozicija, ali je i veoma odgovorna, to nemojmo zaboraviti.

Kada bi si morali pronaći tri najveće vrline i jednu manu, koje bi to bile?

Recimo, dosta sam otvoren, pogotovo za nova poznanstva i ideje u poslu. Relativno sam brz i imam dosta iskustva. Mana? Relativno sam brz. (smijeh)

Velika ulaganja su ostvarena u Valamaru u proteklih par godina? Imamo li neku cifru?

Preko 60 milijuna eura. To je najveća investicija Valamara u povijesti, u našoj grupi, što mi je jako drago, jer je to ujedno bilo i veliko priznanje mojoj ekipi i meni jer dati takav novac u Rabac pored Poreča, Dubrovnika ili Krka, je velika stvar.

A pogotovo i zato jer je bilo nekih sumnja, vjerojatno i opravdanih ponekad, da će Rabac patiti nakon spajanja u Valamar Rivieru. Pokazalo se suprotno.

Dogodilo se velika promjena okolnosti u turističkom Rapcu. Hoće li Rabac postati preluksuzan za lokalno stanovništvo?

Mislim da nema potrebe gledati na repozicioniranje Rapca kao destinacije u negativnom svjetlu. Bili smo mjesto u kojem su prevladavali hoteli s dvije ili tri zvjezdice, a danas imamo 190 soba s pet zvjezdica. Dogodio se jedan veliki preokret koji je za sobom potegnuo mnoštvo dobrih stvari.

Što se tiče luksuza, poanta je napraviti da ljudi različitih platežnih moći mogu pronaći sebi odgovarajući proizvod, a ne da je sve jeftino te samim time upitne kvalitete. Primjerice, naša Pentola je uvelike posjećena od strane lokalnog stanovništva te je cjenovno konkurentna ostatku Rapca.

Međutim, ako netko ide u naš Stakehouse koji je dobio priznanja na razini države i jede Kobe govedinu ili Fiorentinu, normalno je da to košta. Ali, opet, mislim da je realna vrijednost za novac.

Moram se tu osvrnuti i na ponekad zločesta prozivanja kako ćemo zatvoriti plaže. Stigle su promjene, a mjesta na plažama gotovo da nikad nije bilo više. Pokušavamo osloboditi što više plažnog prostora.

Koliko je zaposlenih u Vašoj hotelskoj kompaniji u Rapcu? Koliko je od toga stanovništvo s Labinštine?

Prije tih ulaganja, u špici sezone imali smo oko 640 zaposlenika. Danas govorimo o gotovo 1400 ljudi, dakle povećanje više od dvostruko na što smo neizmjerno ponosni. Ono što se stvarno dobro dogodilo je da nemamo problema s radnom snagom. Mi smo trenutno na 99% naših potreba, ali to nije palo s neba.

S više strana se ljudima pokazujemo kao dobri poslodavci. Prije svega, za zaposlenike koji dolaze živjeti u Rabac, a takvih je oko 450, imamo hotel u kojem smo sredili sobe, stavili WIFI, zajedničke prostore uredili, praone su im dostupne, čak i bazen…Dakle, oni su svjesni kako su nam izrazito važni.

S druge strane, minimalna plaća je 5000 kuna, ako se odradi mjesečni fond sati te imamo preko 20 stimulativnih programa te Valamar +3, program po kojem garantiramo svim stalnim sezoncima uključenih u ovu mjeru da će naredne tri godine raditi devet mjeseci. Naravno, sve to govorimo ako je zaposlenik odgovoran i ako je sve u redu. Ali, s tim zaista nemamo problema, ljudi su shvatili da trud i korektnost cijeni i zbog toga nemamo problema sa zaposlenicima.

Što se tiče radnika s Labinštine, to su ljudi koji imaju privrženost Rapcu, lojalni su i jako dobri radnici. Međutim, čini se da smo taj bazen pomalo iscrpili.

Koliko je važna edukacija u Vašem poslu, imate li problema s eventualno neadekvatnim kadrom?

Edukacija je izrazito važna i naši zaposlenici se jednostavno moraju educirati s vremena na vrijeme, ovisno o promjenama na tržištu. Međutim, važno je i iskustvo. Neću reći svi, ali 98% šefova u Valamaru u Rapcu je došlo od baze. Na identičan način kao i ja. To je jako važno. Zbog poznavanja proizvoda, ljudi, lojalnosti, pripadnosti…

Valamar je poznat po tome da u velikom broju sportskih i društvenih događanja potpomaže financijskim ili materijalnim sredstvima. Koliko Vam asimilacija s društvom olakšava posao?

Kao tvrtka imamo skraćenicu DOP – društveno odgovorno poslovanje. Pratimo to i svjesni smo koliko to stvara pozitivan odnos. Tako bi se svaka tvrtka trebala postavljati i to bi trebalo biti normalno. I nama je u interesu poticanje razvoja okoline u kojoj se nalazimo.

Veliki broj nogometnih zaljubljenika često laički postavlja pitanje – pa zašto Valamar, kad je već uložio 60 milijuna eura, nije uložio još dva pa napravio dva-tri toliko potrebna nogometna terena na lokalitetu?

Sportski turizam je atraktivan Valamaru. Samo sportova ima različitih. Ovdje smo se odlučili za outdoor sportove i preko dva milijuna kuna su već uložena u biciklističke staze. Imamo Valamar Terra Magicu, kampove Mountain Bike, imamo Valamar Trail…

Ipak, glavni razlog zašto Valamar nije napravio igrališta je – prostor. Ne možemo mi graditi nešto na lokaciji koja nije naša. Tu su i urbanistički planovi i tako dalje…Međutim, ja smatram da Valamar nije ni tu da bi gradio igrališta, nama je puno prihvatljivije koristiti već postojeću infrastrukturu i za to, naravno, pošteno platiti.

Bili ste predsjednik NK Rudar. Kako se sjećate tih godina?

Klub je bio u teškoj situaciji. Zadovoljan sam s tim što se klub spasio, što smo ušli u ligu više i zadržali brojku u omladinskom pogonu. Nisam zadovoljan s time što nisu svi dečki shvatili da je Rudar amaterski klub. Većina jest, ali nisu svi, i to mi je žao.

Klub te veličine možeš iskoristiti pozitivno u svom životu, socijalizirati se kroz nogomet, ali tu priča staje. Mislim da se sad radi jako dobro u Rudaru, ali mislim da će proći još vremena da ljudi shvate poantu tog i takvih klubova kojima je zadatak da maknu djecu s ulice te ih pripremaju za život upravu u djelu koje smo prije spominjali.


REKLI SU O SANDIJU SINOŽIĆU