Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Adriano Šćulac: Dragi su mi svi ostvareni transferi, ali srce je veselije...

Adriano Šćulac: Dragi su mi svi ostvareni transferi, ali srce je veselije kucalo kad se radilo o sugrađanima

Adriano Šćulac priznata je javna
osoba u Labinu. Funkcija ima više, ali je dojam da respekt izaziva u kojoj god
da se ulozi pojavi. Široki raspon tema i zanimljiv sugovornik i od ovog su razgovora napravili izvor atraktivnih informacija…

Rukometni menadžer, rukometni djelatnik, kantautor, novinar, tv
voditelj – što je najviše od toga Adriano Šćulac? U čemu od toga najviše
uživate?

Uživam u svemu od navedenog.
Istina rukometnim se menađerstvom, barem ne profesionalno, više ne bavim.
Ostalo mi je zadovoljstvo. Znate kako kažu, mediji se vole i žive, mediji nisu
posao, tko ih tako shvaća zalutao je u taj svijet. Isto je i s glazbom.

Ali, ja
sam u prvu i jedinu ruku Adriano Šćulac, sa svim manama i pokojom vrlinom. Oni
koji me znaju, znaju i tko sam, a do mišljenja mase koja me zna samo iz viđenja
mi nije stalo.

Veliki dio života proveli ste na sjeveru Europe? Bili ste direktor
rukometnog kluba koji je igrao i najvišem rangu švedskog rukometa. Možete li
ukratko usporediti način života tamo i kod nas? Što ste tamo naučili, a da Vam
dan-danas koristi?

Da, bio sam deset godina
predsjednik jednog velikog i jakog rukometnog kluba. Igrali su tada za njega
švedski reprezentativci Stefan Andersson i Per Larsson, od naših je šest godina
moj igrač bio i Ivica Udovičić Gilja, današnji direktor svih hrvatskih rukometnih
reprezentacija.

Jedno vrijeme za vrijedno
pamćenje. Putovali smo i proputovali Europu, a Udovičić je igrač i čovjek za
primjer, Dan danas smo prijatelji i često se čujemo. Usporedba života tamo i
tu, je teška. Dva su to svijeta.

Skandinavske su zemlje visoko
organizirane, nema podobnih, ne gledaju se partijske i stranačke knjižice, ne
gledaju se u mnogim zanimanjima čak ni diplome. Daju ti zadatak, znaš li ga
odraditi, dobar si, ne znaš li, ne zadržiš se na poslu, i to je to. Kod nas je
sve to suprotnost. Gledaju se diplome, a u posljednje smo vrijeme svjedoci koliko
ih ima kupljenih.

Znanje nije bitno, bitno da si
podoban. Stranački čovjek, što bi se reklo. Naravno nije to svugdje tako, ali
je to jako česta pojava. Da naši vladajući političari rade i Švedskoj ono što
čine tu, polovica bi ih bila na robiji. Kod nas je sve to umreženo, sudovi,
politika, DORH…itd. Kratko i jasno gadljivo. Ako ste bez neke diplome, nitko
ste i ništa, unaprijed ništa ne znate. Još smo uvijek klasno društvo,
najpametniji, a posljednji smo u civiliziranom i demokratsko svijetu po svemu.

U srednjoj školi su prva klasa
đaci recimo jezičnog smjera, ugostitelji su već manje vrijedni. Tako je
oduvijek bilo, nažalost tako je i ostalo. Pa nam se dogodi da je Mateo Šaina
koji je ugostitelj najpopularniji TV voditelj u Irskoj, a ovi drugi, polovica
ih je nepismeno. Jer ih valjda uče profesori s kupljenim diplomama. Hvalimo se
nekim Erasmus programom, Skandinavci su to imali prije pola stoljeća.

Najdraži transfer kojeg ste u životu odradili?

Teško je dati iskren odgovor na
ovo pitanje. Ali mogu reći koji je bio najteži. Roberto Paliska je iz Rijeke
preko moje agencije SAVEK Sport otišao igrati u Švedsku. Rijeka, točnije
tadašnji direktor Milinović, su počeli s ucjenama, iako nije bio pod ugovorom.

Na kraju smo istjerali pravdu,
mnogo su nam tada pomogli i riječki novinari koji su pisali za tada najjači
sportski tjednik Tempo. Jedno jako ružno iskustvo. No, Paliska je uspješno
zaigrao u Švedskoj i već nakon pola godine preselio u grčkog prvoligaša
Pierikos. Dragi su mi bili svi transferi, ali ipak je srce veselije kucalo kad
su to bili naši sugrađani: Igor Terzić, Adriana Prosenjak, Suzana Golja
Zulijani, spomenuti Paliska i još neki.

Dotaknimo se i politike. Kako
komentirate političku situaciju u Istri i Labinštini trenutno – zbog čega je
IDS dominantan? Vidite li nekoga u bliskoj budućnosti tko bi to mogao
promijeniti?

Politika je nešto što volim i
prezirem istovremeno. IDS je u Istri broj jedan jer jednostavno nema
alternative. Pokušalo se, ali bezuspješno. Na kraju krajeva najrazvijenija smo
regija prvi po svemu, a vodi je IDS. To i je i nije dobro, jer je jaka oporba
potrebna, ali je nema.

SDP nešto pokušava, ali ih nema.
Likuju trenutno s četiri osvojena mandata za EU parlament, što je njihovo
pravo. No, po meni su oni daleko o socijaldemokracije. Na kraju krajeva i djeca
u jaslicama znaju da se stvara velika koalicija u kojoj će SDP uskočiti u skute
HDZ-u. Prljave igre se igraju, birači nažalost na njih nasjedaju. Još će vode
proteći, dokle mi u pravom smislu postanemo demokratsko, pravedno i
organizirano društvo.

Korupcija i mito čekaju vas na svakom
koraku. Uhljebljivanje, zapošljavanje u javnim tvrtkama bez natječaja, već sam
rekao stranačka iskaznica vladajuće stranke ma koja to bila, otvara sva vrta.
Nemate li to, ostajete na brisanom prostoru, ili put pod noge i inozemstvo. Što
se Labina tiče, mislim da se trenutno dobro radi.

Nova ekipa je na vlasti tek
dvije godine. Vide se neki pomaci. Gradi se, otvaraju se nova radna mjesta, ali
bi zamolio vladajuće do ne primaju „poslodavce“ koji radnika plaćaju tri i pol
tisuće kuna. Ne trebaju nam takvi, neka ostanu u svojim zemljama. Nemojmo
dozvoliti da ikome robujemo.

Sport je sastavni dio Vašeg života. Pratili ste RK Rudan Labin, klub u
kojem ste dugo djelovali, kakav je Vaš komentar ove sezone, što je presudilo
Labinjanima i usmjerilo ih u niži rang?

Odgovor jako jednostavan. U
Skandinaviji je u sportu za sve zaslužna i kriva uprava kluba. To preslikavam i
na Rudan Labin. Kako imaju zasluge za konsolidaciju kluba, ulazak u Premijer ligu,
tako je i sad njihova krivica ispadanje. Oni su imenovali i amenovali stručni
stožer, igrače, krojili politiku kluba. Ispalo se i nije kraj svijeta. Ne volim
tražiti krivce niti biti kritizer.

Ali po meni ako je netko krivac
onda je to uprava. Vjerujem i nadam se da se iz učinjenih grešaka nešto
naučilo, i to je ponekad dobro i vjerujem u hitan povratak Premijer ligi.

Kad spominjemo rukomet, priznati trener Veselin Vujović rekao je kako
tom sportu treba promjena nekih pravila kako bi postao atraktivniji. Slažete li
se Vi s tom tezom i kako komentirate tezu da je to sport u kojem suci mogu
najviše utjecati na konačni rezultat, uz vaterpolo?

Djelomično se slažem. Ja bi
skratio vrijeme napada, svirao pasivnu igru ranije nego sada. Slažem se kako se
uz vaterpolo u rukometu najperfidnije krade i namještaju se utakmice.

Prije 12 godina sudjelovali ste na MIK-u s danas već legendarnom
pjesmom „Kovari“. Što Vas je potaknulo na taj „izlet“ u glazbene vode i imate
li danas želju da objavite još pokoju pjesmu?

Imao sam samo petnaest godina
kada sam svirao bubnjeve u grupi Generali, zajedno s pokojnim Zlatkom
Rajkovićem i Đanijem Česnikom. Kasnije sam nešto nabijao po bas gitari i u
Švedskoj. I onda desetljećima ništa. Imam jako puno napisanih pjesama. Jedna od
tih je i Kovari, te sam je jednog dugog zimskog dana, kad su me „drmale“
emocije uglazbio.

Emotivac sam, dijete rudara, koji
je othranio i odgojio zajedno s mojom mamom, šestero djece. Pet sestara i mene.
Dira me sve to. Rudarstvo smo pustili da propadne pa čak i kao povijest. Drago
mi je da raška načelnica radi na tome. Prikazuje generacijama rudarstvo,
zajedno sa svojim timom, Mladena Bajramovića bi također želio pohvaliti. Eto
sada će se početi i s obnovom šohta na Pjacalu, veseli me to.

Rudare se ne smije nikada
zaboraviti, stvorili su naš grad, ostavili nam ga u nasljeđe. Nastala je
pjesma, desio se MIK, jedno lijepo iskustvo. Osim Kovara bio sam na MIK-u i s
mojim pjesmama „Po Fortice šećen“, duet s Vesnom Nežić Ružić, i „Istro moja“.
Imam tri autorska i objavljena djela, dosta da tražim status umjetnika, što po
zakonu imam pravo…hahahahah.

Trenutačno nemam toliko
inspiracije da nešto novo komponiram i pjevam. Možda se u zimskom periodu
vrati. Tko zna?

Kroz Vašu emisiju „Iskreno“ prošlo je mnogo velikih imena. Možete li
izdvojiti najdraže izdanje? Koji je gost bio najzahtjevniji?

To vam je kao da me pitate od
više djece koje mi je najdraže. Svi su mi gosti isto dragi i sve isto cijenim,
Istina bilo je onih koju su popularniji, da tako kažem velika imena. Gostovao
mi je u emisiji i Ivo Josipović, kada je bio hrvatski predsjednik. Emisija nije
bila zahtjevnija od ostalih, ali je bila drugačija. Osiguranje, njegovi tjelohranitelji
u studiju.

Ostavio je na mene dojam jako
inteligentnog i skromnog čovjeka. Bili su mi gosti i jedan Đelo Hađiselimović,
Tereza Kesovija, Radojka Šverko, Željko Pervan, Lidija Bačić, Slavko Linić kao
ministar i još mnogo popularnih i poznatih ljudi. I ovom se priliko želim
zahvaliti sve i jednom gostu, a bilo ih je preko tristo. Hvala svima i pozdrav
svima.


REKLI SU O ADRIANU ŠĆULCU