Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Mauricio Kožljan: Brojka naših nogometaša je posljedica postavljenog sustava

Mauricio Kožljan: Brojka naših nogometaša je posljedica postavljenog sustava

Mauricio Kožljan direktor je
omladinske škole NK Rudar iz Labina, i to već nekih pet godina. Na tu je
poziciju stigao na „mala vrata“, bez pompoznih najava i ikakvih priopćenja, da
bi danas mnogi rekli kako je klub, posebno u segmentu omladinskog pogona, jedan
od najorganiziranijih u Istri i Kvarneru. Bez lažne distance, upitan je za
odgovore na neka pitanja koja mu nitko nije postavio dosad…

Kada dolaziš u Rudar? Kako je do toga došlo?

U Rudar dolazim u veljači 2013
godine, na poziv gospodina Ljube Vilića, a na preporuku tada trenera U-11
selekcije Deana Načinovića i člana IO Alena Načinovća.

Naime pojavila se potreba za
angažranjem trenera u selekciji mlađih pionira (godište 00/01) te sam poziv odmah i prihvatio, jer od prvog dana
bavljenja trenerskim poslom NK Rudar sam si postavio kao neki vrh tj. zadnju
stepenicu u ambicijama.

Za veće domete i lige od NK
Rudara, ne dozvoljavaju mi poslovne obveze, a i kad bi dobio poziv za više,
zbog situacije i nestabilnosti tog posla ne vjerujem da bi prihvatio.

Koliko djece trenira u klubu, sjećate li se brojke u vrijeme kad ste
dolazili u klub? Zbog čega je danas Rudar poželjan klub za mlade nogometaše?

Znam otprilike da smo bliže 190
nego 180, ali brojka nam nije primarna. Odnosno, ona je posljedica postavljenog
sustava u kojem su svi naši članovi jednaki i poštivani, neovisno o bilo čemu.
Dakle, uspjeli smo postaviti pravila po kojima igramo svi, a to donosi nove
članove pa vjerujem da ćemo i u sljedećoj godini biti na tom nivou.

Ne sjećam se koliko je bilo klinaca
u vrijeme kad sam dolazio, ali znam da preko 140 nije. Naime, u to vrijeme cilj
je bio „prebaciti“ brojku od 150 kako bi pokazali neki rast i rad. Danas imamo
druge ciljeve, kao što su povećavanje kvalitete i napredak na nekim drugim
poljima. Trenutno ne smijemo gledati rast u brojci mladih nogometaša jer
jednostavno – da ih je više, ne bi imali gdje trenirati.

Rudar je poželjan iz više
razloga. Prvi je gore spomenuto, nitko nije „ničiji sin“ pa zbog toga igra,
nitko nema privilegije zato jer tvrtka njegove mame pomaže klub ili slično.
Djeca vole pravednost i veoma je cijene. Poželjni smo i roditeljima, jer se zna da svaka kuna prikupljena od članarina odlazi za potrebe omladinskog pogona. Nadalje, s klincima u našem klubu rade
prije svega kvalitetni ljudi, a onda i treneri. Imamo jako mali broj
odustajanja, a i ti su najčešće deklarirano nepovezani s nama.

Spomenuo si da bi veća brojka otežala treniranje. Iako je to pomalo
„prožvakana“ priča, gdje treniraju sve selekcije?

Svima je poznat naš problem s
nedostatkom terena za treniranje, ali iskreno se nadam da i taj problem ide
svome kraju.

Naime, Gradonačelnik Glavičić
imao je u svom četverogodišnjem planu na izborima izgradnju terena s umjetnom
travom, a kako ga znam kao principijelnog i čovjeka od riječi, gotovo sam i
siguran da će isti i napraviti.

O lokacijama treniranja suvišno
je govoriti, to je samo trljanje „soli“ na ranu. Ponavljam po tko zna koji put,
treneri NK Rudar su „čudotvorci“.

Mnogi ne znaju, ali tijekom sezone dogodio se svojevrsni „potres“ u
klubu, baš po pitanju tvoje funkcije i nekih tvojih odluka. Kako sada, nakon
ovakve uspješne sezone, gledate na to?

Prije svega, želim vjerovati da
je u pozadini svega toga bila želja da Rudar bude bolji klub. Ja sam tu možda i
malo ishitreno reagirao, ali vjerojatno bi i danas, kad sam ponudio ostavku u
slučaju da mi se nešto počne nametati. Naime, smatram da NK Rudar nije nešto
što je nekome tata ili mama ostavio, ili osobni bankomat, pa da kad ostaneš bez
angažmana u nekom drugom klubu, a nekakva si „legenda“ kluba, da te se odmah
treba angažrati. Naročito još, ukoliko je križaljka unutar kluba posložena.

Mnogi će me, nadam se, razumjeti
– godinama ulažem sebe u postavljanje pravila i sustava koji će funkcionirati
jednog dana i bez mene da bi netko došao i „porušio“ zidove koji smetaju
osobnim interesima. Uvijek se vraćam na početak – mene su treneri omladinskog
pogona postavili na ovu poziciju i oni su me i ovog puta zadržali.

Iskreno, jako me, možda i najviše
od svega, smeta što moju funkciju u Rudaru neki gledaju kao izrazito ugodnu i
bezbrižnu. Uvjeren sam da baš ti ljudi ne bi „plivali“ ni deset dana. Kćer Jana
još ne, ali žena Dina i ostala obitelj dobro znaju koliko sati dnevno „otpada“
na Rudar, na panine, putovanja, raspored treninga, prijateljske utakmice, komunikaciju
s trenerima našeg i ostalih klubova i sto drugih stvari. Ovim putem bi volio
mojoj obitelji zahvaliti na podršci i razumijevanju.

Posebna priča je međunarodni omladinski turnir „Trofej Labinskih
Rudara“ koji je i povod za ovaj intervju. Odakle je krenula ideja?

Prije nekoliko godina, čim sam
došao na ovu funkciju, pronašli smo način kako da uz pomoć roditelja djece,
odlazimo na međunarodne turnire. Tu smo uvidjeli da je to djeci super, da
uživaju i da su ti turniri „bombe“ pozitivne energije.

Dakako, veliki motiv za
organiziranje vlastitog turnira bila je i mogućnost ostvarivanja određenih
sredstava kojih do ove godine, realno, i nije bilo. Odnosno, prošle smo dvije
godine „pokrpali“ neke male rupe koje su nastale tijekom sezone, a ovog puta
mogu ponosno reći da smo uspjeli napraviti da novu sezonu počnemo s dovoljno
„kisika“.

Ne samo zbog toga što ćemo sredstva
znati utrošiti, već i zbog činjenice da i sponzori pozitivnije reagiraju kada
znaju da je nekoliko ljudi u Rapcu, Labinu i Vinežu tri dana bilo na nogama 55
sati da bi se pomoglo klubu. Ne sjedimo prekrštenih ruku i povlačimo za rukav,
nego marljivo radimo kako bismo isprovocirali donacije.

Oni koji nam gledaju u novčanik,
ne znaju da put u Izolu na prijateljsku utakmicu košta dvije tisuće kuna, da
prijateljski susret u Rijeci isto toliko, da autobus za turnir u Makarskoj ili
Sarajevu košta dvanaest tisuća kuna. Naša djeca to ne plaćaju. U drugim
klubovima iz regije to je zasad nedostižna stvar. Međutim, mi se ne natječemo s
njima, već s nama samima, kako bi svaku sezonu bili sve bolji.

Suradnja s klubovima na Labinštini bi mogla biti bolja. Kako to
popraviti?

Iskreno, ne znam. Imamo primjer
Rapca s kojim imamo sjajne odnose, a Raša 1938 i Polet iz Snašića su više nama
na usluzi nego mi njima, ako ćemo pošteno. Međutim, da im nešto treba, znaju da
mogu pitati.

S ostalim klubovima dogodila su
se neslaganja koja, evo, i ovih dana pokušavamo izgladiti, ali za tako nešto su
potrebni mlađi, neopterećeni kadrovi koji Rudar ne vide kao „babarogu“ koja
uzima djecu. Naravno da talentirana djeca trebaju doći u veći klub, ali neki
jednostavno to vide kao našu zlobu, ma što god napravili.

Da se razumijemo, shvaćamo da to
nije lako, nije prošlo ni sedam dana otkako smo primili mail sa spiskom igrača
koji će na pripreme s Istrom 1961. Ali, razlika je još jedna, prvoligaš nama
uzima igrače koji se tek trebaju izboriti za eventulnu minutažu, odnosno nisu u
prvom planu, a mi s Labinštine pozivamo isključivo igrače koji nam dolaze kao
pojačanja. Mislim da ću Vam sve reći, ako kažem da prema sadašnjim najavama iz
Istre 1961, pripreme s tim klubom početi će 11 mladih nogometaša Rudara!

U klubu trenutno radi jedan trener koji nije s Labinštine, a prema
najavama, ta bi se brojka mogla i povećati. Zašto?

Odgovor je veoma brutalan – zbog znanja,
volje, fanatizma i mogućnosti usklađivanja privatnih i poslovnih obveza. Prošla
su vremena kad si došao na trening, rekao „mir“ i nastala je tišina. Trenerski
posao danas je puno teži nego što je bio, i postotak fanatičnih trenera koji
daju 110% sebe u taj poziv je sve manji.

Da se razumjemo prije bilo kakvog
poziva treneru izvan Labinštine, najprije se obave razgovori s trenerima
Labinštine. Neke odbije nemogućnost dovoljnog osobnog vremena, nekog loša
infrastruktura, nekog financije, jer za manje odricanja i angažmana u lokalnim
klubovima može dobiti više.

Na Labinštini kao prvo nema
dovoljnog broja trenera s potrebnom licencom, a kad pridodamo tome i da moramo
gledati da se ljudske karakteristike stapaju s onime što mi promičemo, kao i
činjenicu da financijska sredstva ne mogu biti motiv, ako to ne voliš, dolazimo
do toga da je problem u pronalasku trenera s našeg područja.

Zbog toga, kako bi djeci
osigurali osobu koja će im se maksimalno posvetiti te ih tako zadržati u
nogometu, moramo ciljano tražiti kvalitetu. Međutim, moram naglasiti, da odakle
došao, nijedan trener neće „izaći“ iz pravilnika. Ali, vjerovali ili ne,
postoje ljudi koji ovaj posao vole toliko da im financijska strana ne
predstavlja značajan faktor, a Rudar prepoznaju kao instituciju.

Mnogi te vide kao budućeg predsjednika Rudara. Kakav je tvoj komentar
po tom pitanju?

Gode takve rečenice, to je
sigurno. Ali svi znamo kako funkcionira izbor predsjednika. Ukoliko se dogodi
„zdrava“ grupa ljudi čiji bi bio kandidat, s blagoslovom skupštine NK Rudar i
Grada Labina, vjerojatno bi istu funkciju i prihvatio.

Međutim, mislim da još nije
vrijeme. Gospodin Zalihić radi lavovski posao, klub je stabilan, financijska
sredstva redovita, tako da do Vašeg pitanja nisam nikad ni razmišljao o tome. Prije
svega, jer imam želju omladinsku školu posložiti na način da funkcionira
sustavno bez obzira koji pojedinac joj je na čelu.


REKLI SU O MAURICIJU KOŽLJANU