Home KOLUMNE Crtice iz saborskih klupa Nema napretka uz pomoć čarobnog štapića

Nema napretka uz pomoć čarobnog štapića

Raspad Živog zida već je danima glavna tema u
medijima, a dramatične epizode koje smo dosad vidjeli zabavljaju naciju poput
sapunice. Svi elementi su na broju, izdaja, ljubav, povjerenje, drama… No,
nemam namjeru naslađivat će tuđim problemima, niti je to cilj ove posljednje
moje kolumne prije ljetne pauze!

Od ovog raskola u Živom zidu, koji može vrlo
lako značiti i kraj ovog političkog projekta, svi građani mogu izvući pouku.
Bez obzira jeste li glasali za njih, jesu li vam ponekad bili simpatični ili
„išli na živce“ od prvog dana, rasplet situacije u ovoj stranci može poslužiti
kao prvoklasna lekcija demokracije. I ovdje ne mislim na činjenicu da je
djelovanje Živog zida pokazalo kako od galame i predstava u Saboru građani nisu
imali a ma baš nikakve koristi, kao ni na ironiju da se vodstvo stranke čija je
glavna parola bila da ih ne zanima novac raspalo upravo zbog jedne fotelje.

Lekciju koju smo – barem se nadam – naučili,
jest da je politika kao upravljanje javnog izuzetno ozbiljna stvar.
Samoprozvane mesije koje u rekordnom roku mogu uvjeriti nemali broj građana da
su u stanju iz temelja promijeniti sve ono što ne štima u našoj državi su prijevara.
I mislim da je došlo vrijeme da ih se tako i nazove. Pojedini mediji mogu ih
uzdići na nebesa, svaku njihovu ludoriju predstaviti kao rješenje za nagomilane
probleme, ali onda slijedi već stotinu puta viđeni scenarij. Birači su
prevareni. Iznova.

Što poslije? Prevareni birači pojačat će
redove onih koji na izborima apstiniraju, a dio tih istih prevarenih birača
dočekat će novog mesiju. I tako će se taj ciklus ponovno pokrenuti. Upravo iz
tog razloga želio bih, ne samo kao političar, već kao i građanin ove zemlje, da
se stvari nazovu pravim imenom. A još više, da ljudi razumiju da u politici ne
postoji „čarobni štapić“. Mesije koji tvrde da ga posjeduju vas jednostavno
lažu. I da kojim slučajem dođu do potrebne većine naći će razne izgovore zašto
nisu u stanju ispuniti vlastita obećanja.

Uostalom, pogledajte susjednu Italiju.
Savršeni su primjer onoga što govorim. S druge strane, pogledamo li druge
uspješne zemlje, poput Skandinavskih, vidimo da je njihov recept uspjeha u
potpunosti drugačiji. Tu nema mesija, već skupina ozbiljnih političara koji su
zasukali rukave i koji mukotrpno rade na izradi programa, politika, zakona,
mjera, itd. Korak po korak, program po programu rade na razvoju države i
društva. Nimalo me ne čudi da su na samom vrhu svijeta.

U Hrvatskoj postoje opcije koje imaju takav
pristup politici. Mislim prije svega na Amsterdamsku koaliciju koja je na
nedavnim izborima uspjela izboriti mandat i koja ima potencijala okrenuti novu
stranicu u hrvatskoj politici. Mislim i na moj IDS, bez obzira je li i ili nije
vaša osobna preferencija, jer smo u Istri program po programu uspjeli napraviti
100 puta više nego ostale regije. I to s mrvicama. Građani Istre prepoznali su
i uživaju u prednostima takvog ozbiljnog pristupa. Isto vrijedi i za brojne
građane koji su posljednjih godina odlučili doći živjeti u Istru. Vrijeme je da
svi u Hrvatskoj shvatimo da nema napretka bez ozbiljnog rada, da nema kruha bez
kora i što jest najvažnije da ne postoji čarobni štapić. Nažalost.