Home LABIN Labin - ostalo Amira Medunjanin oduševila Labinjane u čarobnoj atmosferi prepune Špine

Amira Medunjanin oduševila Labinjane u čarobnoj atmosferi prepune Špine

Postoje trenutci koji se ne mogu
opisati riječima. Prepričavanje, pisanje, objašnjavanje – ne vrijedi. Vrijede
samo ako se dožive. No, što ako takvi trenutci potraju malo duže od – trenutka
– recimo, dva i pol sata? Kako ih prenijeti dalje, na koji ih način sačuvati,
zadržati da ne odu, osim u sjećanjima u koja se tetoviraju zauvijek? Uvijek je
bilo nezahvalno istinsku čaroliju pretvoriti u pisani tekst, a sinoćnji događaj
– jer nije to bio samo koncert – biti će teško prepričati čak i najvještijim
umjetnicima riječi.

Labinu se u četvrtak 25. srpnja,
na jednom relativnom malom koncertu, u nizu ljetnih koncerata, dogodila Magija.
Kemija. Bajka. Ispjevana iz grla jedne od najvećih umjetnica tradicijske glazbe
Balkana, glazbe koju već više od desetljeća prenosi po cijelom svijetu
nestvarnom lakoćom. Labinu se sinoć dogodila Amira Medunjanin. Amiri Medunjanin
se sinoć dogodio Labin. Riječima neopisivo, srcima neizbrisivo.

Anđeoski Amirin glas stopljen s
maestralnom glazbenom pratnjom svaku je pjesmu prenosio publici na toliko
prisan i intiman način, da se emocija svakog pojedinog slušatelja osjetila u
zraku nad nama. Malo je reći da je Ante Gelo, glasoviti kompozitor i aranžer,
prije svega izvanserijski gitarista – njegov emotivni pristup ovom žičanom
instrumentu, iz kojega izvlači ogromnu lepezu divnih tonova, magija je sama za
sebe. Uz staloženu i suptilnu pratnju mladog Zvonimira Šestaka na kontrabasu,
ova naizgled jednostavna zvučna slika sjajno je ispunjavala prostor nevelikog
trga kod Špine, pred ljetnom pozornicom Labin Art Republike.

Poput kraljice, Amira toliko
suvereno vlada scenom i publikom, da je čak i povremene upadice pojedinaca koji
su željeli biti duhoviti ili pojačani žamor nekolicine zalutalih na njezin
nastup, pretvarala u izrazito duhovite crtice između pjesama ili se pak
spontano prepuštala dijalogu i osluškivala glazbene želje koje je –
neuobičajeno za ovakav koncert – gotovo redom ispunjavala.

Ponoć je dobrano bila za nama
kada je sa beskrajno bajkovitom „Što te nema“ izmamila i one preostale suze
emotivne publike, te zaokružila možda i najbolju glazbenu večer koju je ne samo
Špina, nego i Labin doživio u posljednjih nekoliko godina. I nanovo, sve je
bilo ispunjeno predivnim spokojem, ljepotom, ljubavlju i bezbrižnim mirom – sa
Amirom, Antom i Zvonimirom.