Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Ana Tavić: Dokumentarni filmovi najčešće bude ljude i ukazuju na određene probleme

Ana Tavić: Dokumentarni filmovi najčešće bude ljude i ukazuju na određene probleme

Ana Tavić je agilna i elokventna koordinatorica jedinog filmskog festivala kojeg
Labin ima. Shpeena DOX i ove je godine izazvao mnogo pažnje, a dojam je da bi
ta mala, ali snažna ekipa koju ona predvodi mogla napraviti „čuda“ s nešto
širom podrškom. Zbog toga, iskoristili smo kraj srpnja za razgovor o počecima tog festivala, ali i o budućnosti istog.

Na početku, tko je
Ana Tavić? Čime se baviš u radno i slobodno vrijeme, kako si izabrala poslovni
smjer?

Ako govorimo o temi ovog intervjua, onda koordinatorica
malog labinskog neprofitnog festivala dokumentarnog filma. Ako govorimo o
trenutnoj profesiji, copywriterica u studiju za dizajn i grafičko oblikovanje
Studio Sonda u Vižinadi. Formalnog obrazovanja diplomirana ekonomistica smjera
menadžment, dodatnog obrazovanja u smjeru grafičkog dizajna. Osoba s puno
interesa i neprestanom željom za učenjem.

I kad ne radim, ne volim kad mi je dosadno. Volontiram na
nekim projektima, vježbam grafički dizajn, čitam,  kuham i isprobavam nove paleo recepte. Volim
naći vremena i za prijatelje, ali i osigurati malo vremena za sebe.

I kao dijete sam bila dosta svestrana, bavila sam se
svakakvim hobijima. Nakon neuspješnog pokušaja upisa medicine, upisujem
ekonomiju, gdje otkrivam nova područja interesa. Cijelo vrijeme trajanja
fakulteta mislim kako ekonomija ne može biti samo ovo što me uče. Nakon
završetka faksa, upoznajem se s neprofitnim sektorom i ostajem zaposlena u
udruzi za mlade Alfa Albona divnih pet godina. Prije devet mjeseci prelazim na
“tamnu stranu”, iz želje i znatiželje upuštam se u profitni sektor, u područje
oglašavanja. I zabavljam se!

Sjećaš li se trenutka
kad si pomislila „Labinu nedostaje filmski festival“? Kako je nastala priča oko
Shpeena Dox-a?

Bilo je to prije pet godina. Labinsko je kino tada
stagniralo pružajući par projekcija godišnje, dok je preko ljeta bilo zatvoreno
(osim par projekcija dječjih filmova koje su se standardno naplaćivale).

Uvijek mi je bio krasan prostor kraj špine, toliko
jednostavan, a toliko polivalentan. Prostor je to koji može podnijeti i
koncerte, ali i pruža odličnu atmosferu za kazalište. Razmišljala sam – vrijeme
je za kino na otvorenom! Lokacija je nametnula i ime.

Uz Biancu Dagostin, Renatu Kiršić i, naposljetku, Nevena
Zulianija, formirali smo mali, ali entuzijastični tim koji je pokrenuo festival
dokumentarnog filma. Nakon nekog vremena, Bianca se zbog poslovnih i privatnih
obveza morala povući, dok je Neven i dalje ostao naš grafički dizajner, u tome
ga nije spriječio ni odlazak u Irsku.

Izabrali smo upravo dokumentarni film jer je on bio manje
dostupan, htjeli smo ga popularizirati, s naglaskom na manje poznate filmove,
ili filmove lokalnih redatelja, da dobiju priliku prikazati se javnosti. Ako
nisu svjetski poznati, to ne znači da su manje kvalitetni.

Kasnije su i neki hotelski kompleksi počeli nuditi
projekcije na svojim prostorima, no to su ipak bili blockbusteri. Shpeena se
uspjela održati pet godina, uz minimalan budžet, nudeći kvalitetne dokumentarne
filmove bez naplate za naše posjetitelje!

Kakve filmove osobno
gledaš? Što bi, po tebi, trebalo napraviti da dokumentarni film dođe u snažnije
popraćeni centar zbivanja?

Volim gledati svakakve filmove, ponajviše dokumentarne. Ne
prezam ni pred “težim” filmovima, volim kad me filmovi oduševe i kad razmišljam
o njima, kad me motiviraju na promjene. Mislim da dokumentarni filmovi nikada
neće preuzeti prevlast nad kino hitovima, iz razloga što oni najčešće bude
ljude, ukazuju na određene probleme, djeluju kao sredstvo koje potiče ljude na
promjene.

Dok postoje ljudi koji filmove gledaju kao razbibrigu, kao
nešto što će ih opustiti, oni nikada neće postati fanovi dokumentarnih filmova.
No, smatram da publika stalno raste. Primjer je Zagreb DOX, kada su karte za
određene projekcije redovno unaprijed rasprodane.

Koliki je ‘proračun’
Shpeena DOX? Odakle i kako uspijevate pronaći „pozitivnu nulu“?

Proračun je toliko mali da bih mogla reći da ne postoji. 🙂

Shpeena DOX ima određeni imidž koji pokušava izgraditi, bavi
se između ostalog i okolišnim pitanjima, ekologija nam je iznimno bitna.
Vjerujemo u društvenu odgovornost, pažljivo biramo partnere i selektivno
odabiremo sponzore. Iako to pri traženju financija nije uvijek najpametnija odluka,
smatramo da je važniji kredibilitet onoga što gradimo, nego financijska
stabilnost.

Ono što nam je također bilo bitno je da festival i svi
sadržaji ostanu bez naplate za naše korisnike. Tim festivala u potpunom smislu
volontira, dakle radi na festivalu bez ikakve naknade. Trudimo se, unatoč
manjku sredstava, osigurati najkvalitetniji mogući program, koji formiramo
zahvaljujući suradnji i poznanstvima s dionicima iz svijeta filma. Vodili smo i
radionice s djecom koje nažalost nismo uspjeli realizirati ove godine zbog drugih
obveza koje smo imali.

Što nedostaje Shpeena
DOX-u da dođe do proširenja? Primjerice, ima li prostora i mogućnosti da
festival traje pet dana?

Prostora ima, Špina može primiti još dosta ljudi. 🙂

A sad ozbiljno, mislim da ima i prostora i mogućnosti da
festival traje duže. No, u tom slučaju festival zahtijeva veći angažman, puno
više ljudstva, a naposljetku i našu potpunu fokusiranost, što u ovom trenutku
nije moguće jer i Renata i ja imamo svoje poslove na kojima radimo i zarađujemo
plaću.

Da se festival širi, trebao bi ipak organizacijski i
sadržajno prijeći na neku drugu razinu.

Članica si udruge
Alfa Albona koja djeluje na području našeg grada. Da imaš čarobni štapić, koje
bi tri stvari „poklonila“ Labinu?

Između ostalog, rekla bih više kontinuiranog sadržaja koji
neće ovisiti o naporima pojedinaca. Više radionica za djecu, sadržaja za
starije koji će im popuniti dane i osigurati veću kvalitetu života.

Ne rađaju se svi kao Nikola Tesla, kao geniji koji će
izumiti i baviti se nečim što još ne postoji. Djecu treba zaintrigirati, oni
neće ni znati mogu li se baviti svijetom filma ili robotikom ako im to nije
blisko i ako nisu došli u kontakt s time.

Starijima treba ponuditi kvalitetne sadržaje i hobije kojima
će se aktivno baviti. Kad smo svake godine organizirali radionicu za djecu na
kojoj smo snimali određeni film (bilo to stop animacijom, dokumentarni ili bilo
koji drugi), imali smo odličan odaziv. Svake godine bi nas roditelji unaprijed
zvali hoće li se održati radionica za djecu.

Kad smo u Alfa Alboni organizirali informatičke radionice,
ali i plesnu večer za starije, imali smo takav odaziv da smo morali otvoriti
još jednu grupu. Na plesnu večer su dolazili i stariji parovi koji žive izvan
područja Labin. Ispunjeno i kvalitetno provođenje slobodnog vremena rješava
mnoge probleme. 🙂

Kada gledaš
unaprijed, kako vidiš Shpeena DOX za pet godina?

Teško mi je zamisliti Shpeena DOX za 5 godina jer nisam
sigurna kako će izgledati druge godine. Na to smo već navikli svih ovih godina.
No, uvijek se nadamo najboljem!


REKLI SU O ANI TAVIĆ