Home LABIN Labin - ostalo Ostavština Giuseppine Martinuzzi vraća se u Labin nakon 72 godine

Ostavština Giuseppine Martinuzzi vraća se u Labin nakon 72 godine

Ministarstvo kulture pozitivno je
odgovorilo na zahtjev Grada Labina i Narodnog muzeja Labin za vraćanjem dijela
ostavštine Giuseppine Martinuzi, koja se od 1947. godine čuva u Sveučilišnoj
knjižnici Rijeka.

Time će u cijelosti biti
ispoštovana oporuka Giuseppine Martinuzzi iz 1897. godine kada je  još za života odlučila pokloniti svoju
knjižnicu rodnom Labinu. Zadovoljstvo je tim veće jer ove godine obilježena je
175. godišnjica rođenja ove najpoznatije Labinjanke, učiteljice i
revolucionarke i to posvećivanjem bloka predavanja na 2. Kulturno – povijesnim
susretima održanim u Labinu u lipnju ove godine kao i prethodnim skeniranjem
kompletne dokumentacije pohranjene u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci.

Naime, Giuseppina Martinuzzi je
za života kupovala knjige, pa je tijekom vremena stekla knjižnicu od 415
svezaka s prikupljenih 773 naslova. Smatrala je da je to nešto najdragocjenijim
što posjeduje. Da bi ta donacija dolično izgledala dala je izraditi dvije
drvene zastakljene vitrine, koje pri vrhu nose naziv “Biblioteca Giovanni
Antonia Martinuzzi“, u znak sjećanja na obožavane roditelje. Osim toga veći
broj knjiga dala je tvrdo ukoričiti, a brošure uvezati.

Uz to izradila je i precizni
katalog-inventar knjižnice. Giuseppina je 14. rujna 1910. napisala pismo
gradonačelniku Labina kojim ga obavještava da je zadužila gospodina Sebastiana
Vicarija za prijevoz njezine knjižnice u Labin, na njezin trošak. Ipak,
knjižnica nije tada prenesena u Labin, već desetak godina kasnije. Giuseppina
je dala vrlo precizne upute kako knjižnicu valja čuvati i kako koristiti njezin
knjižni fond.

Osim toga zamolila je Klub
društvenih nauka (Circolo di Studi Sociali), Federaciju rudara (Federazione
Italiana degli addetti alle miniere) i čini se Radničko potporno društvo
(Societa Operaia di Mutuo Soccorso pegli Operai Albonesi) u Labinu da vrše
nadzor nad provođenjem ugovora o donaciji knjižnice i pridržavanja odredaba
njezinog korištenja. Predsjednici prve dvije udruge, Dagoberto Marchig i Amos
Salvadori svojim pismima od 3. i 9. studenog 1921. g. potvrdili su da im je to
čast i da će to drage volje učiniti.

Martinuzzijeva knjižnica
postojala je pri Općini Labin do 1945. godine. Poslije rata ona je predana na
čuvanje Talijanskom klubu kulture (Circolo Italiano di Cultura), koji je
osnovan 1947. g., a kasnije, sedamdesetih godina, predana je definitivno na
brigu i pohranu Narodnom muzeju Labin. No, prije predaje knjižnice Klubu te
1947. godine, iz njezinog sastava izdvojeni su svesci 27, 28 i 29, u kojima je
pohranjena dokumentacija o djelovanju Giuseppine kao učiteljice, spisateljice,
pjesnikinje i politički angažirane djelatnice. Ti su svesci predani na čuvanje
tadašnjoj Naučnoj knjižnici u Rijeci, gdje se i danas nalaze. Tada je bilo
opravdano to učiniti jer muzej nije postojao u Labinu (osnovan je 1960.), niti
su postojali uvjeti za sigurno čuvanje tog dijela Giuseppinine ostavštine.

Ranije je ishođena suglasnost
Sveučilišne knjižnice Rijeke i Državnog arhiva iz Rijeke, te se čekala potvrda
Ministarstva kulture kako bi se omogućila restitucija.