Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Čedomir Ružić: Nagradu Istrianu sam doživio kao točku na “i”, a mirovini...

Čedomir Ružić: Nagradu Istrianu sam doživio kao točku na “i”, a mirovini se veselim, iako će u početku biti teško i čudno

Čedomir Ružić ravnatelj je
Srednje škole Mate Blažine u Labinu. Lanjski dobitnik priznate nagrade
„Istriana“ na području znanosti i obrazovanja inače je veoma samozatajna osoba
umjesto koje najčešće pričaju rezultati. A oni kažu da se SŠ Mate Blažine u
posljednjih nekoliko godina estetski, funkcionalno i, što je i najvažnije,
energetski obnovila.

Ružić je dobio aplauz i na
ovotjednom otvaranju obnovljene osnovne škole u Raši gdje je tamošnja
ravnateljica istaknula njegov pozitivan doprinos u tome. Naime, učenici raške
škole lani su gotovo cijelu nastavnu godinu „odradili“ u popodnevnoj smjeni u Srednjoj
školi Mate Blažine. Zbog svih tih priznanja i pohvala, a u povodu početka nove
školske godine, napravili smo intervju s ravnateljem Čedomirom Ružićem.

Profesor ste hrvatskog jezika
i književnosti te talijanskog jezika i književnosti. Kad ste u mladosti
shvatili da želite prosvjetu kao životni poziv? Jeste li se dvojili oko upisa
fakulteta? Mnogi ne znaju, u Vama „čuči“ velika ljubav prema kazališnim
daskama, a ako je vjerovati upućenima, na njima ste i bili veoma dobri. Je li
točan podatak da ste čak dobili i Priznanje Grada Zadra? Što je presudilo da
niste odlučili nastaviti tim putem?

Ljubav prema „daskama koje život
znače“ datira još iz srednjoškolskih dana. Čak sam se s velikim entuzijazmom
samostalno pripremao za Kazališnu akademiju u Zagrebu (kakav sam bio sanjar!),
za što su me podržale ondašnje osobe zadužene za profesionalnu orijentaciju,
koje su nas u ono vrijeme anketirale i provjeravale naše sposobnosti i interese.
Sjećam se da su se prijemni ispiti održavali istovremeno na Akademiji i
Filozofskom fakultetu u Zagrebu na studiju hrvatskog jezika i književnosti i
talijanskog jezika i književnosti. U posljednji sam se čas odlučio za svoj
drugi izbor, ali ipak u Zadru, što je za mene bio pravi pogodak.

Naime, uz
studij postao sam već na prvoj godini član proslavljene Filodramske grupe pri
Katedri za talijanski jezik. Dobivao sam glavne uloge  u predstavama s kojima smo pri kraju svake
studijske godine gostovali u talijanskim gradovima u pratnji delegacija
tadašnjih političara. Zahvaljujući tome dobio sam već u prve dvije godine studija
stipendiju za dodatno učenje talijanskog jezika u Italiji u sklopu tadašnje
razmjene studenata dviju država. Vrhunac je bio kad smo predstavom na
talijanskom jeziku „La Marcolfa“ Daria Foa osvojili prvo mjesto na regionalnoj
smotri kazališnih amatera, što mi je omogućilo ulazak u odabranu kazališnu
družinu koja se predstavila prvijencem tek osnovanog amaterskog kazališta u
Zadru, predstavom „Mandragora“ N. Macchiavellija, u kojoj sam igrao glavnu
ulogu, fra Timotea. Dobio sam sjajnu kritiku kazališnog kritičara A.
Kudrojavceva, što je rezultiralo ponudom Grada Zadra da me stipendira za glumu na
Akademiji u Zagrebu.

S obzirom da sam bio pri kraju svog studija, a otac mi je te
godine preminuo na boćalištu (njemu u čast održava se Memorijal Josip Ružić
svake godine za Dan Grada) nisam mogao prihvatiti ponudu te sam se odlučio
vratiti po završetku studija tamo gdje me i srce najviše vuklo – u Labin.
Zaposlivši se u SŠC Mate Blažine osnovao sam dramsku grupu koja je od 1983. do
1993. bilježila ogromne uspjehe na školskim festivalima mladih, na republičkim i
međunarodnim susretima kazališnih amatera, a od 2000. godine vodim Dramsku
radionicu Flacius i Filodramsku grupu Arcobaleno pri Zajednici Talijana
„Giuseppina Martinuzzi“ kojima dan danas njegujemo i međunarodnu
interkulturalnu suradnju s Italijom (LINK
i LINK). U brojkama – sveukupno dvadesetak scenskih uprizorenja s preko dvjestotinjak
srednjoškolaca uključenih u kreativan dramski izraz (LINK).

U prosvjeti ste 35 godina, od
čega gotovo 24 godine na mjestu ravnatelja škole. Jeste li se umorili? Što Vam
je najljepši dio posla, a što najteži?

Kad je to profesija i funkcija
koju obavljate s ljubavlju i posvetite joj se cijelim svojim bićem, a za sve to
imate podršku i razumijevanje svojim najbližih u obitelji, suradnika i kolega
na poslu, onda se ne možete požaliti.

Imao sam tu sreću da sam se našao među
dragim ljudima koje sam poznavao i poštovao, da sam osnovao obitelj, da sam se
zaposlio u kolektivu dojučerašnjih mojih profesora, da sam im se pridružio u
misiji i viziji koje je naša srednja škola oduvijek pronosila kao preteča
mnogim promjena i reformi tijekom svog djelovanja u proteklih sedamdeset godina
(LINK).

Drago mi je kad su naš trud i
doprinos razvoju školstva prepoznati u našoj sredini i šire, preko granica, a
to je vrlo često i kontinuirano, te kada tu radost mogu podijeliti sa svima
koji pridonose realizaciji naših programa i projekata, a koji i sami postaju
nositelji i kreatori istih.

Najteže je kada moram u nekim
okolnostima, a to srećom nije često, dokazivati da nisu u pravu oni koji nam
status renomirane ustanove žele osporiti ili umanjiti naše uspjehe i zasluge.

Bili ste dugo godina direktor
međunarodnog projekta „Škola demokracije – vijeća mladih“ u kojem su se mladi
upoznavali s radom gradskih uprava. Kako mlade potaknuti na interes prema
politici? U čemu vidite razlog malog postotka izlaznosti na izbore, pogotovo
mlađe populacije, i vjerujete li da se u tom segmentu možemo približiti
primjerice Švedskoj koja je na parlamentarnim u 2018. imala 87% izlaznosti?

Suradnja s gradom Sandnesom u
Norveškoj, koja traje više od 20 godina, nešto je najljepše što nam se moglo
desiti. Pogotovo u vrijeme kad je rijetko tko imao sreću pokrenuti međunarodnu
suradnju ne samo za svoju školu, već i svoj grad i cijelu republiku i šire. Sve
ono što sad čujemo o okupljanju mladih na razini školskih, gradskih i
nacionalnih vijeća, imalo je svoje uzore i u primjeru njihovog dječjeg
parlamenta i parlamenta mladih iz koje smo crpili mogućnosti uključivanja
mladih u demokratizaciji škola i lokalnih zajednica.

Dojučerašnja veleposlanica
Norveške u RH iskazala nam je svoje oduševljenje saznavši da smo toliki niz
godina zajedno s Gradom Labinom pridonosili demokratizaciji ne samo grada,
regije i države, već smo prenosili iskustva u susjedne zemlje (LINK).
Naposljetku član sam radne skupine zadužene za uvođenje Građanskog odgoja i
obrazovanja u istarske osnovne škole, njih desetak, koje su uspješno odradile
jednu školsku godinu te sada nastavljaju po uzoru na riječke škole. Jedino na
taj način možemo se nadati da ćemo jednog dana svjedočiti većoj izlaznosti na
izbore naših mladih ljudi i građana.

Odlikovani ste početkom
milenija Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge u
prosvjeti, a lani za Istrianu. Uz to, dobitnik ste još mnoštva priznanja.
Koliko godi individualno priznanje, pojačava li odgovornost i koje Vam je
najdraže?

Najviše priznanja doživio sam odmah
nakon prvog mandata, ali su i Škola i svi njeni djelatnici u isto vrijeme dobili
i visoko Ministrovo priznanje, koje je Školu svrstalo među 13 najkvalitetnijih
škola u 2000., što je bio rezultat timskog rad kojim se naša ustanova odlikuje,
a ja mogu biti samo zahvalan svojim kolegama koji su mi u više navrata dali
priliku da ih vodim i predstavljam.

Priznanja su nas, naravno, još više obvezala
i poticala jer se nismo mirili postojećim stanjem i nismo živjeli na lovorikama,
već smo se kao primjer dobre prakse često imali prilike predstavljati širom RH
i u inozemstvu.

Prošlogodišnju nagradu „Istriana“
pak, kao svojevrsni regionalni „Oskar“ iz područja obrazovanja, doživio sam kao
svojevrsnu nagradu za životno djelo, dokaz da se trud isplati, ali i da se do
njega može doći jedino predanim radom, punim povjerenjem u svoje suradnike, u
suradnji s drugim kolegama i lokalnom zajednicom i uz njihovu svesrdnu podršku te
razumijevanje svojih najbližih.

Stoga je to priznanje za sve one uz čiju sam pomoć
doživio ono što se može samo poželjeti. Ovo potonje priznanje došlo je kao
„točka na i“ i njega sam najemotivnije doživio (LINK).

Počela je nova školska godina.
Kad je u pitanju trenutna situacija u SŠ Mate Blažine, čime ste najponosniji, a
što biste voljeli u dogledno vrijeme popraviti?

Počela je nova nastavna godina
koja će po mnogočemu biti zapamćena – prije svega po reformi školstva nazvanoj
„Škola za život“ koja se po prvi puta uvodi u prve razrede gimnazije u svim
predmetima, a u tri općeobrazovna predmeta (Hrvatski jezik, Matematika i Strani
jezik) u prve razrede strukovnih četverogodišnjih škola – elektrotehniku i
ekonomiju.

Ponosi smo ne samo na izvanredne
uspjehe naših učenika na prošlogodišnjim natjecanjima na kojima je sudjelovalo
gotovo 48% učenika i 67% njihovih profesora – mentora (trend koji iz godine u
godinu raste), već i na 71,67% maturanata (gimnazijalaca, elektrotehničara i
ekonomista) koji su ove godine, a prethodnih preko 80% upisali studijske
programe koji su bili visoko pozicionirani na njihovoj prioritetnoj listi.

Osim kompletne energetske obnove
zgrade naše škole i sanacije školske radionice sredstvima IŽ i EU fondova koja
nas je doslovce preporodila i dodatno motivirala da budemo još uspješniji (LINK),
značajno smo posljednjih godinu dana poboljšali i materijalne uvjete rada,
zahvaljujući ogromnim sredstvima MZO-a, za potrebe kurikularne reforme.

Uveli smo e-Dnevnik prošle
nastavne godine, a od polugodišta postajemo e-Škola – „dio cjelovite
informatizacije procesa poslovanja škola i nastavnih procesa“. Naime, CarNet će
kompletnu našu matičnu gradu i školsku radionicu pokriti do najskrivenijeg
kutka WI-FI signalom, dopuniti informatičkom opremom i zidnim monitorima, čime
ćemo i mi postati digitalna škola za 21. stoljeće. 

Na nivou države započela je
„Škola za život“, a Vi ste bili sudionik na edukaciji u Zagrebu proteklog
tjedna. Kakav je Vaš komentar iste, jeste li pozitivan prema promjenama koje su
ispred školskog sustava?

U obrazovnom sustavu upravo se događaju
velike promjene i ulažu se ogromni napori Ministarstva znanosti i obrazovanja
te osnivača da se škole moderniziraju i da se u njima osjete promjene na
zadovoljstvo učenika i nastavnika.

Promjene su neminovne i krajnje je vrijeme
da se uhvatimo u koštac s novim izazovima, o čemu svjedočim preko desetak
godina kao voditelj Međužupanijskog stručnog vijeća ravnatelja srednjih škola,
zadužen sam za njihovo stručno usavršavanje kako bi bili spremni na mnoge
promjene u kojima su oni oduvijek bili nositelji u svojim školama.

Između
ostalog sudjelovao sam i u samoj izradi Strategije cjelovite kurikularne
reforme i upoznat sam s njezinim ciljevima (poticanje kritičkog mišljenja,
motiviranje nastavnika i kontinuitet unapređenja) i svakom sam slučaju pozitivan
i optimističan kao i moji kolege u kolektivu. Nedavna evaluacija eksperimentalnih
programa „Škole za život“ u 70-ak osnovnih i srednjih škola pokazala je vrlo
dobre rezultate, a roditelji većinom zadovoljni njezinim uvođenjem.

U prošloj
se nastavnoj godini Intenziviralo edukacija nastavnika, stručnih suradnika i
ravnatelja njihovim uključivanjem u virtualne učionice i stručne skupove na
županijskoj razini čime je i edukacija postala učinkovitija.  Ministrica Divjak je nedavno u Zagrebu predstavila
ključne elemente reforme važne za svakoga ravnatelja za čije provođenje ne bi
smjelo više biti dvojbe (LINK).

Je li Vam ovo posljednji
mandat kao ravnatelja? Veselite li se mirovini ili ne previše? Imate li
predodžbu kako će Vam izgledati dani bez ravnateljskog posla?

Istina, ovo je posljednji
ravnateljski mandat. Iskreno, o umirovljenju nisam još ozbiljnije razmišljao,
iako godine idu. Šezdeset i dvije su mi. Opet, mirovini se veselim iz razloga
što ću slobodno vrijeme, a bit će ga napretek, moći potpuno posvetiti svojoj
obitelji i najmilijima, a dosad ga naprosto nisam imao dovoljno. Posvetio sam
ga školi, slobodno mogu reći, jer mi je to pričinjavalo i zadovoljstvo, a ne
samo obavezu.

Neko vrijeme sigurno će biti
teško i čudno ostati bez obaveza vezanih za školu. Morat ću naći uz obiteljske
obveze neku aktivnost, hobi koji sam zapostavio dok sam se posvetio školi, a to
je daljnje bavljenje kazalištem. Postoji već duže vrijeme zamisao da se u
Labinu osnuje stalna kazališna skupina. Možda će to biti prilika da se u netom
obnovljenom Malom kazalištu okupe zaljubljenici u tu umjetnost te afirmira
kazališni amaterizam u našem gradu kao dio kulturnog turizma.


REKLI SU O ČEDOMIRU RUŽIĆU