Gržan i Ćuže mogli bi bježati visoko podignutim bočnim igračima Hajduka

Tjedan iza nas donio je nogometašima Istre prolaz u daljnji krug natjecanja u Kupu Hrvatske, a završava krojenjem vrha prvenstvene ljestvice. Naravno da će Puljani najprije pomoći samima sebi, eventualnim trijumfom protiv trenutnog lidera, ali isto tako umiješali bi se i u prekrajanje vrha ljestvice.

Argumentirano ili ne? Svakako, da. Naravno da postoje uvijek razlozi “za ili protiv” no ovoga puta mnogo je toga što me nekako usmjerava u “za”! Prvo i osnovno, Hajduk je dobar, ali Hajduk nije briljantan. Razvidno je u igri Hajduka kako podosta toga ovisi o Miji Caktašu i njegovom raspoloženju, no neću o tome.

Tamo gdje ima prolaza, tamo gdje ima mjesta jesu prilično visoko podignuti Hajdukovi izuzetno ofenzivno nastrojeni bočni igrači, Juranović i Čolina. Uz činjenicu da Hajduk također nema duplirane bokove prostor koji navedena dvojica ostavlja iza sebe i te kako bi bio iskoristiv ukoliko, a ne vidim razloga da ne, na Istrinim krilnim pozicijama zaigraju Gržan i Ćuže.

No, transformacija iz faze obrane morala bi biti izuzetno strelovita pri osvojenoj lopti kako se ne bi ostavilo ni prostora a posebice ni vremena Hajdukovim igračima da se pregrupiraju i zatvore bočne pozicije. Splićani su trkački moćni i svaki eventualni kontinuirani napad uz ostvareni posjed lopte kontra njih neće biti učinkovit jer korekciju bočnih pozicija kada su u postavljenom bloku mogu činiti do iznemoglosti.

Ipak, reakcija nakon izgubljene im lopte, troma je i spora. U petnaestak minuta utakmice protiv Intera kada su upali u crnu rupu, Zaprešićanima su se nudili na pladnju, no zbog i određenog pomanjkanja koncentracije ili kvalitete, nebitno je, Toplakovi igrači taj period igre Hajduka nisu iskoristili.

Uvjeren sam da Prelecovi momci to hoće i to mogu, ne budu li težili posjedu lopte i kontakte s istom svedu na najmanju moguću razinu. Nadalje, određene su utakmice Hajduka pokazale, a tu ponajviše mislim na dva poraza (onaj opjevani protiv Gzire i onaj protiv Belupa), da Hajduk nije navikao, odnosno da Hajduk gubi utakmice u kojima je puno prekida, faulova i sjeckanja igre.

Jer Splićani sami nasjednu na to. Na 23 prekršaja Gzire oni uzvrate s 26. Na 24 prekršaja Slaven Belupa, oni uzvrate s 25. Dakle, nisu u stanju oduprijeti se eventualnim sitnim malim provokacijama, što znači da su psihološki vrlo nestabilni. Ako ih Puljani uvuku u taj žrvanj, pola su posla obavili. Ostalo im je Hajduk u stanju sam ponuditi na pladnju.

I konačno, rijetko, gotovo nikada Istra ne pobjeđuje utakmice koje mogu poslužiti kao određena prekretnica. Osobno se sjećam jedne protiv Rijeke u Puli nakon bijega Amerikanaca iz Pule glavom bez obzira. I one jedne u Splitu prije šest-sedam godina za koju je ulica odavno znala kako će završiti. Ali ta su vremena srećom prošlost.

Ne, neću spominjati utakmicu protiv Dinama kada su Zagrepčani došli s kadetima. Govorim o prekretnicama, o trenucima kada se stvari prelamaju. A ovo je upravo takva situacija. Dva boda od mogućih 21 nakon nedjelje nisu opcija. Više ne.

PRVA HNL – 10. KOLO

PRVA HNL – LJESTVICA

PRVA HNL – 11. KOLO