Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Nenad Čakić: Mislim da će nestati svi tradicionalni mediji

Nenad Čakić: Mislim da će nestati svi tradicionalni mediji

Nenad Čakić suvlasnik je izdavačkih poduzeća Vlačić & Čakić i Istarski portal koji izdaju mjesečnik Labinština info te portale Labinstina.info, Istarski.hr i Putujmo.net. Čakić je zahvalan sugovornik iz više perspektiva – i kao poduzetnik, i kao novinar, ali i kao putopisac. Zato, nije bilo lako ovaj intervju zadržati u gabaritima lakim za čitanje…

Mlađa generacija prezime Čakić povezuje s „Našim Fojima“. Što je u poslovnoj karijeri bilo prije toga? Kako je došlo do pokretanja „Foja“?

Po struci sam grafički inženjer, što mi je puno pomoglo kod pokretanja novine u vrijeme kada nije sve bilo tako digitalizirano kao danas. Sjećam se da smo skenirane fotke lijepili na montirane stranice u pripremi riječkog Novog lista. Prije pokretanja novine imao sam studio za sitotisak i dizajn.

Novine su mi strast još iz djetinjstva, uvijek sam ih mnogo čitao a kao klinac sam crtao i pisao vlastite novine Pinko (Pinko je bio strip junak po kojem su se novine zvale 🙂 ) Kako sam čitao sve odreda, tako sam redovito pratio i lokalnu novinu Labinska komuna i sve što sam bio nezadovoljniji njenim sadržajem, tako je u meni rasla ideja o pokretanju vlastite novine.

Budući da sam o svojoj ideji pričao s mnogim ljudima, za nju je čula i labinska fotoreporterka Slavica Ružić, koja me podržala i još mi preporučila glavnu urednicu – Eleonoru Vlačić, za koju sam do tada znao samo po potpisu ispod životopisnih tekstova u Labinskoj komuni. Naš prvi susret promijenio je život i meni i njoj. Na prvu smo kliknuli, shvatili da imamo iste ideje i razmišljanja i ostali partneri u projektu, eto već punih 25 godina.

U početku sam ja bio zadužen za tehnički i organizacijski, a ona za uređivački i novinarski dio posla. S vremenom me ohrabrila da i sam pišem tekstove, pa smo kasnije zamijenili uloge – ja sam danas zadužen za novinarski dio posla, a ona za poslovanje.

Sjećate li se problema na samom početku, je li ih uopće bilo? Kakvim se oni danas čine?

Problem je bio već u činjenici da smo svi jako malo znali o poslovanju medija, ali i općenito o biznisu. Kasnije se u projekt uključio Silvano Vlačić, i od njega smo Eleonora i ja mnogo naučili, tako da svoje današnje uspjehe djelom možemo zahvaliti i iskustvu rada s Vlačićem.

Naša je prednost uvijek bila što smo stalno pratili trendove u medijskoj industriji i prilagođavali se njima. Među prvima smo shvatili važnost interneta i svoje poslovanje i prihode prilagodili novom vremenu. Mislim da smo se za digitalno doba pripremili bolje od većine redakcija, i tu ne mislim samo na novinske. Naime, svi govore da će novine odumrijeti, ali moje mišljenje je da će nestati svi tradicionalni mediji – novine, te radijske i tv postaje.

Koliko novinara danas broje Vaše redakcije? Imate li poteškoća s pronalaskom kadrova? Što danas, po Vama, treba imati dobar novinar?

Trenutno imamo osam stalno zaposlenih osoba, od čega pet novinara i petero stalnih vanjskih suradnika. Nema tog novinarskog fakulteta koji će nekoga učiniti dobrim novinarom ukoliko on sam to nema u sebi. Lako je napisati članak, danas su svi pismeni i svi podaci su dostupni na internetu, ali treba znati prepoznati vijest, imati osjećaj za zanimljivo.

Mi već deset godina čekamo da nam se javi neka mlada osoba (poput mene koji sam se javio tadašnjem uredniku Labinske komune Valteru Černjulu i ponudio mu svoje karikature), i da nam kaže: „Ovo vaše je dosadno i prevaziđeno, ja mogu bolje, provokativnije i zanimljivije“. Ma, može i bez drskosti , ali da nam donese nešto što će nas toliko „izuti iz cipela“ da ćemo mu odmah ponuditi dobru plaću i radno mjesto.

Dva vaša portala u vrhu su svojih ciljanih tržišta, a treći je još u povojima, iako mu se čitanost sigurno rapidno povećava, obzirom na tematiku koja i nije previše zastupljena. Kakve imate planove za Labinštinu.info, Istarski.hr i Putujmo.net?

Moram Vas ispraviti, osim ova tri portala, mi u partnerstvu s dečkima iz Labin.coma već duže vrijeme radimo poslovnu tražilicu Istra.biz a za sedam dana krećemo i s Istarskim oglasnikom, u kojeg smo dosta uložili i jako smo zadovoljni kako je ispao. Izradio ga je naš dugogodišnji partner, developer Dean Škopac i bez lažne skromnosti, mogu reći da je ljepši i funkcionalniji od Njuškala. To će biti svojevrsno “istarsko Njuškalo”.

Na Labinstini.info i Istarskom.hr u budućnosti ćemo najviše ulagati u video produkciju. Cilj je raditi ozbiljnu tv produkciju s emisijama, talk show-ovima, video vijestima, dokumentarcima i slično, jer publika će takve sadržaje sve više tražiti na internetu, umjesto na tradicionalnim medijima.

Putujmo.net je naš iskorak iz Labinštine i Istre, to je projekt za područje nekadašnje Jugoslavije. Iduće godine planiramo krenuti s još dva portala za područje bivše države, ali s drugom tematikom. Možda će sva tri uspjeti, možda neće ni jedan, a dovoljno je da jedan uspije (smijeh).

Ako razgovaramo o političkoj ideji, jeste li Vi ljevičar ili desničar? Ima li takva podjela više uopće smisla? S tim u vezi, možete li prokomentirati u medijima tri najaktivnija predsjednička kandidata, gosp. Milanovića, gosp. Škoru i aktualnu predsjednicu? Kome dajete najviše izgleda?

Nisam politički isključiv pa “uzimam” ono što mi se sviđa i na ljevici i desnici, ali nekako sam najbliži desnom centru. Nažalost, u Hrvatskoj nema prave stranke desnog centra poput njemačkog CDU-a ili britanskih Torijevaca. U Hrvatskoj se već 30 godina na vlasti izmjenjuju liberalna (SDP) i nacionalistička (HDZ) ljevica.

Problem Hrvatske nije što ima previše, već premalo kapitalizma. Nažalost, Hrvati su mentalno još uvijek u samoupravnom socijalizmu, a jedan od razloga je što je naš socijalizam bio autentični, a ne uvezeni, ruski, kao u državama istočne Europe. Zato su, primjerice, Poljaci i Česi, puno lakše rasčistili s ostacima komunizma i zakoračili u kapitalizam, pa ne treba čuditi što su nas u svemu prestigli.

Kada je riječ o predsjedničkim izborima, ja ću svoj glas dati sadašnjoj i budućoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović.

Pet „blic“ pitanja, može sa i bez objašnjenja: IDS ili HDZ, Tito ili Tuđman, Modrić ili Pirlo, Labinština.info ili Istarski.hr, Glavičić ili Demetlika?

Ne bježim od objašnjenja, ali mislim da bi to uzelo previše prostora pa ću odgovoriti samo kratko: IDS, Tuđman, Pirlo, Istarski.hr i Glavičić.

Posljednje „političko“ pitanje. IDS u Istri dominira od postanka države, po Vama, zbog čega? Kako komentirate oporbu u Istri, a posebice Gradu Labinu?

Nije IDS toliko dobar koliko je oporba u Istri, pa i u Gradu Labinu, očajna. IDS je učinio fantastične stvari u brendiranju i pozicioniranju Istre, u Istri se danas puno bolje živi i ona puno bolje izgleda nego za vrijeme Jugoslavije. No, stranka je došla do svog zenita i bojim se da, ukoliko se korjenito ne izmjeni, više nema što novoga ponuditi biračima.

Da se sada, primjerice u Puli, pojavi neki ozbiljni oporbeni kandidat za gradonačelnika Pule, najveći istarski grad bi šaptom pao. Na IDS-ovu sreću takvog za sada nema i upitno je hoće li ga u skoro vrijeme biti.

Putovanja su Vam sigurno tema koju ne smijemo preskočiti. Jeste li oduvijek voljeli putovati? Gdje ste posljednje bili? Koja je najljepša destinacija na kojoj ste bili? Gdje biste lako, a gdje nikad ne bi mogli živjeti? Planirate li sljedeći put, kamo imate još želju otići?

Putujem zadnjih 15-ak godina, bio bih i prije, ali tada sam manje zarađivao i putovanja nisu bila tako dostupna kao danas. Posljednji izlet bio mi je posjet Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana. Najljepše mi je bilo u SAD-u i zato sam sretan što u ožujku ponovo idem u New York i Washington, a ovog puta posjetit ćemo i Boston. Ovog sam puta odlučio i brata počastiti odlaskom i boravkom u Americi.

Iduća putovanja su mi, doduše službena, Brisel i Madrid, oba u listopadu, gdje idem s kolegicom Eleonorom. Od mjesta u kojima sam bio, mogao bih živjeti bilo gdje u Americi, u Krakowu i Beogradu, a nikada ne bih živio na Malti. Od EU država još nisam bio u Švedskoj, Portugalu, Luksemburgu, Cipru i Grčkoj, a izvan Europe volio bih ići u Argentinu, Izrael, Kinu i Japan.

Bili ste i predsjednik NK Rudar. Kako se sjećate tog razdoblja, biste li tu epizodu nazvali pozitivnim ili negativnim životnim iskustvom?

To je svakako pozitivna epizoda u mom životu jer sam bio u jednom za mene sasvim novom svijetu i stekao sam neka nova iskustva. Nažalost, nisam imao dovoljno strasti za taj posao, a strast je najvažniji pokretač u svemu. Ono što radim sa strašću, u tome sam uspješan.

Nažalost, kao predsjednik Rudara nisam bio uspješan, ali ne žalim za tih godinu dana. Bilo je poučno.

Javnost ste svojedobno zaintrigirali i projektom Arsaland. U kojoj fazi je trenutno isti i koji je sljedeći korak?

Arsaland je bio radni naziv projekta dok nismo znali na kojoj će se lokaciji graditi. Nakon što je Vlada RH prepoznala naš projekt i za tu namjenu Općini Raša darovala zemljište bivšeg kamenoloma Karlota, projektu smo promijenili naziv u Karlota. Riječ je o Memorijalnom centru europskih totalitarizama, a prema ugovoru s Vladom, imamo rok od pet godina za početak njegove izgradnje.

Sljedeći korak je zaokruživanje financijske konstrukcije za izradu glavnog projekta, za što nam treba nešto manje od milijun kuna, ali to je preduvjet da bismo projekt uopće mogli kandidirati za neki od EU fondova.

Istovremeno, Eleonora i ja stalno putujemo Europom u potrazi za partnerima i proučavanju sličnih projekata, što je i razlog predstojećeg odlaska u Madrid.


REKLI SU O NENADU ČAKIĆU