Home KOLUMNE Crtice iz saborskih klupa Važno je često negdje skriveno u sredini

Važno je često negdje skriveno u sredini

Drage i dragi čitatelji portala
Labinska Komuna, dopustite mi da vas prije svega pozdravim nakon ove ljetne
pauze! Malo se što promijenilo na hrvatskoj političkoj sceni od moje posljednje
kolumne iz lipnja ove godine.

Tom sam prigodom pisao o
činjenici da u životu, kao i u politici, ne postoji čarobni štapić te da samoprozvane
mesije, odnosno oni koji tvrde da posjeduju čarobni štapić kojim će preko noći
iz temelja promijeniti sve ono što ne štima u našoj državi su – prijevara.

Osvrnuo sam se i na žalosnu
činjenicu da se biračima prikazuje uvijek ista predstava, već stotinu puta viđeni
film. I tako je bilo ovog tjedna u Saboru kad je nakon ljetne stanke počelo
jesensko zasjedanje našeg parlamenta. Kao građanin, a posebice kao političar,
nadao sam se da će nakon više od dva mjeseca pauze kolege zastupnici napuniti
baterije te puni ideja i entuzijazma doći s raznim zakonskim prijedlozima, ili
pak zastupničkim pitanjima koji zaista nešto znače građanima koji su ih, uostalom,
i izabrali.

Mislite da se to i dogodilo? U
pravu ste, nije. Sabornica je po milijunti put služila kao svojevrsni ring, gdje
se zastupnici nisu natjecali za neki pojas ili trofej, već za naslovnice
medija. Bilo je tu puno udaraca, neki, kao što i inače bude, i ispod pojasa.
Pod budnim okom kamera, odvijalo se pomalo tužno natjecanje tko će koga
poklopiti, tko će si „originalnim“ narodnim izrekama osigurati naslove na
portalima…I sve je to dio naše realnosti, nešto što neizbježno dolazi s
demokracijom.

I u najrazvijenijim zemljama ima
takvih političara, da se razumijemo, ali nazivaju ih populistima ili političkim
redikulima. Zabrinjavajuće je međutim činjenica da se u našoj zemlji tim
metodama služi ogromna većina izabranih zastupnika!

Uvrede, poklapanja i dobacivanja
postale su mainstream hrvatske politike. Te su „vrline“ postale mjerilo
kvalitete naših političara. Ako niste jaki u upućivanju uvreda, brzi u
poklapanju i dobacivanju suparnicima jednostavno niste dorasli funkciji
saborskog zastupnika.

Slažem li se time? Nimalo. Hoću
li se kao što to radi većina prilagoditi tom načinu funkcioniranja? Apsolutno
ne. Kao političar mislim da jako dobro znam tko me i zašto izabrao. Mandat koji
su mi građani povjerili nije da bi zabavljao javnost, već da riješim probleme
zajednice, da zastupam njihove interese, potrebe i vrijednosti.

Spreman sam to činiti
beskompromisno i dalje, iako je cijena tog pristupa manja vidljivost i slabija pažnja
javnosti. Tako je bilo i ove srijede, kad sam bez previše okolišanja upitao
premijera i resorne ministre kad će krenuti ključni projekti u Istri, od
završetka bolnice do konačnog rješenja za Centar gospodarenja otpadom u našoj
županiji. Pitanja su to koja život znače za naše sugrađane, a kad govorimo o
bolnici onda i doslovno znače život! A da ne govorim koliko smo puta u Saboru
pokušali riješiti pitanje Uljanika.

No, na kraju dana, natjerati
predsjednika Vlade da se konačno izjasni o projektima koji su bili na čekanju
već mjesecima puno, puno mi više znači od izgubljene naslovnice u medijima. Ponekad,
za pravi sadržaj potrebno je preskočiti prvu i drugu stranicu. Ono što je važno
za vas često je skriveno negdje u sredini.