Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Alis Šaina: Nekad smo imali više socijalne osjetljivosti nego danas

Alis Šaina: Nekad smo imali više socijalne osjetljivosti nego danas

Alis Šaina tajnica je Udruženja
obrtnika Labin koje je proteklog tjedna proslavilo 50 godina postojanja.
Udruženje je to koje od njenog dolaska sve više sudjeluje u obogaćivanju
društvenog života Labina, a uz to je i servis mnogim obrtnicima s Labinštine…

Diplomirana ste ekonomistica, „zanat ste ispekla“ u bivšoj Prvomajskoj,
kakve su uspomene na to doba?

Samo lijepe uspomene čuvam na moj
Odjel izvoza i uvoza. Ali pamti se i gorčina zbog raspada tog diva alatne
industrije. Nestanak tržišta, nesretna i nespretna pretvorba, čekanja…Beskrajne
liste s otkazima osvanule su jednog jutra na oglasnoj ploči, a na popisu su se
našli čak i naši kolege koji su tog trena bili negdje na ratištu.

Teški su to bili dani, puni
neizvjesnosti… Svi su nam taj tren bili krivi, ali život ide dalje i donosi
neke nove spoznaje s vremenskim odmakom i neka nova možda i bolja iskustva. U
Prvomajskoj sam, kako ste rekli, ispekla zanat i stekla dragocjeno radno
iskustvo i nizašto ne bih mijenjala to vrijeme. 

Dolaskom demokracije i prelaskom na tržišni koncept privređivanja
radila ste u privatnom sektoru. Impresije iz tog doba?

Šarene! Novi uvjeti poslovanja i
bespoštedna tržišna bitka donijeli su niz izazova i na koncu se sve svodi na to
kakvog je netko kova. Neki su krenuli kraćim putem ne birajući sredstva, a nisu
ih brinule ni usputne žrtve, dok su drugi izabrali duži i mukotrpniji put
temeljen na moralnim vrijednostima i poštivanju drugog ljudskog bića – bez
obzira bio on poslovni partner ili zaposlenik. Vrijeme je pokazalo da se taj
duži put i ulaganje u ljudskost ipak najviše isplati, u doslovnom i prenesenom
smislu.  

Obzirom na radni vijek i iskustvo osoba ste koja bi odlično mogla
napraviti usporedbu dva gospodarska modela upravljanja. Što je bilo dobro, a
što loše u jednom i drugom?

Široka je to tema i ne bih se
olako razbacivala parolama. Velike su razlike u sistemima odlučivanja,
poslovanja, prirodi tržišta, u svemu. Nekad smo imali definitivno više
socijalne osjetljivosti nego danas, iako uvijek ima ljudi koji u  svom zaposleniku više vide čovjeka i
suradnika nego običan trošak poslovanja.

Ono što je ostalo isto je da se
struka (uglavnom) ne sluša i da su ekonomisti (uglavnom) nepoželjni, ponajprije
zato jer znaju čitati financijska izvješća, ali i zato jer njihove stručne
analize vjerojatno neće dati pokazatelje kakvi su u datom trenutku poželjni.

Danas ste tajnica Udruženja obrtnika Labin, obzirom na radno iskustvo
koliko Vas ta funkcija zadovoljava u kreativno-poslovnom smislu?

Uskoro se navršava deset godina da
sam Tajnica – voditelj Stručne službe udruženja. Unatoč činjenici da naš
obiteljski obrt ima tradiciju od punih 40 godina, nismo nikad bili aktivni
članovi pa samim time nisam imala niti približnu predodžbu o kojem obimu i
raznolikosti poslova se radi. Ovo je vrlo dinamičan i kreativan posao, iako
možda izvana ne izgleda tako.

Značajan dio obaveza Tajnika
udruženja je potpora radu izabranih tijela udruženja kako bi ono moglo
funkcionirati u skladu sa zakonom i odredbama Statutom. Rezultati te dobre
suradnje i međusobnog uvažavanja se 
ogledaju ove godine u bogatom cjelogodišnjem programu koji je kulminirao
nedavno skromnom, ali lijepom svečanosti i podjelom priznanja našim najstarijim
članovima koji su ostavili neizbrisiv trag u obrtništvu Labinštine.

Pokrivam, dakle, kompletno
poslovanje od klasičnih administrativnih poslova do pripreme materijala za
sjednice tijela, kreiranje i koordinaciju svih aktivnosti te uz to  pratim sve relevantne zakonske promjene i
selektiram informacije po cehovima i brinem se da te informacije dospiju do
našeg članstva. Najveće zadovoljstvo mi pak predstavlja osobno savjetovanje i
mogućnost da pomognem čovjeku koji mi dođe u ured s bezbroj nedoumica i briga.

Ispunjavajući je osjećaj da ste
pomogli nekome riješiti problem, da ste mu pružili potporu jer donosi važne i
bitne odluke koje će utjecati na život cijele njegove obitelji.

Vrlo često se Udruženje obrtnika, točnije komorski doprinos koji su
obrtnici dužni plaćati, doživljava kao svojevrsni namet bez pokrića. Koja je
stvarna uloga Udruženja obrtnika, koliko ono koristi obrtnicima i da li ga oni
uopće koriste koliko bi mogli i trebali?

Možda je najbolji odgovor na to
pitanje citat koji smo isticali u bogatom programu obilježavanja pola stoljeća
od osnutka Udruženja – U zajedništvu je snaga! Uloga komorskog sustava je da zastupamo
obrtnike i branimo njihove interese pred državnim tijelima i tijelima jedinica
lokalne samouprave, te kroz sustav HOK pridonosimo oblikovanju gospodarskog i
zakonodavnog sustava u oblasti obrtništva.

Zoran primjer koliko je vremena
potrebno za neke procese je sljedeći: pune dvije (2) godine su prošle od prve
inicijative do izmjene jedne (1) riječi u nekom pravilniku o  otpisu zateznih kamata. Tražili smo da se
riječ može izmijeni u mora otpisati. Dvije godine… Na sličan način izvršene
su izmjene mnogih zakona i pravilnika koji su našim članovima puno važniji  od ovog primjera.

Sav taj tihi i naoko nevidljivi
rad komore od velike je važnosti za naše članstvo i svima na korist – onima
koji ga prepoznaju, kao i onima koji smatraju da je komorski doprinos samo još
jedan nepotrebni namet.

Pored toga našem članstvu
dostupno je potpuno besplatno savjetovanje o poslovanju, a razvijaju se i različiti
programi pogodnosti za obrtnike poput projekta HOK Zajednička nabava. Njime se
osiguravaju popusti kod dobavljača roba i usluga iz raznih gospodarskih grana te
je lista partnera sve bogatija.

Jako puno je posljednjih godina
učinjeno na području informiranja uvođenjem sustava dostave SMS poruka i e-newslettera.
Dovoljno je samo u udruženje dostaviti svoje kontakte i redovito će vam
stizati  informacije o novostima bitnim
za poslovanje obrta. Posljednjih godina učinjen je značajan iskorak te je sustav
puno transparentniji i otvoreniji pa i prepoznatljiviji u javnosti.

Možete nam malo približiti Udruženje obrtnika Labin po pitanju članstva,
cehova i temeljne djelatnosti?

Naše Udruženja okuplja članove s
teritorija Labinštine te broj članova posljednjih godina lagano raste i trenutno
imamo gotovo 680 članova raspodijeljenih u devet cehova koji su osnovni oblik
strukovnog organiziranja obrtnika. Ako pretpostavimo da prosječno u obrtu imamo
samo dva zaposlenika, ovo Udruženje je zapravo najveći poslodavc na Labinštini
sa ukupno 1.360 zaposlenika te je u zajedničkom istupanju za postizane
određenih pogodnosti za naše članove naša najveća snaga.

Najbrojniji ceh našeg Udruženja
je Ceh uslužnih djelatnosti s preko 300 članova, Ceh ugostiteljstva i turizma
ima 93 člana, dok ostali cehovi trgovine, prijevoznika, ribarstva, marikulture
i poljodjelstva te frizera, kozmetičara i sličnih djelatnosti okupljaju po
50-tak članova. Ceh intelektualnih usluga gospodarskog karaktera bilježi
značajan rast posljednjih godina te trenutno ima nešto više od 100 članova, a i
Ceh graditeljstva se polako, ali sigurno oporavlja i raste broj
novoregistriranih obrta. Za razliku od ovog pozitivnog trenda Ceh trgovine je,
nažalost, već duže vrijeme u stalnom padu što je direktna posljedica dolaska
velikih trgovačkih lanaca koji su gotovo uništili malu trgovinu gdje god da se
pojave.  

Poznavatelji društvene scene povezuju Vas i sa umjetnošću, ponajprije
preko supruga Vinka i starogradske galerije „Alvona“. Osim afiniteta prema
organizaciji izložbi i umjetničkih-eventa imate li afiniteta prema umjetnosti u
slobodno vrijeme u nekom konkretnom obliku?

Na upit da li se i ja bavim
umjetnošću najčešće sam u šali odgovarala kako je u obitelji dovoljan jedan
umjetnik, ali istina je da smo svi u obitelji jednako „zaraženi“ ljubavlju
prema umjetnosti. Po „profesionalnoj deformaciji“ prva stvar koju ću zamijetiti
u nekom interijeru su slike i s velikim guštom se već 26 godina bavimo
galerijskom djelatnošću.

U svjetlu naših gospodarskih
uvjeta jasno je da je ovo neprofitabilna djelatnost te realno tržište umjetnina
zapravo ne postoji. Uvijek će biti cinika koji će postaviti pitanje, kome još
uopće umjetnost treba, no nakon bezbroj postavljenih izložbi i isto toliko
radosnih i bogato posjećenih otvorenja, jasno je da nam je ona potrebna kao i
zrak koji udišemo..

Moram priznati da je glazba nešto
što ipak najdublje osjećam i već na prve zvukove glazbe ne mogu si pomoći.
Pjevam i sviram u zboru župe Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji te u zboru NEO
i ta glazbena infuzija čiste pozitive u ta dva-tri sata tjedno je za mene
nezamjenjiva.

Zar se uopće može zamisliti
svijet bez glazbe, poezije, dobre knjige, lijepe slike, dobrog dizajna, skulpture?
Bio bi to jedan vrlo tužan, siv i dosadan život… Beuys je to lijepo rekao –
Slati svjetlost u dubine ljudskog srca – to je poziv umjetnika! Potreban nam je
taj sjaj jer bez njega smo samo ljuštura…


REKLI SU O ALIS ŠAINA