Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Florian Belavić: Puno ljudi misli da je lako suditi

Florian Belavić: Puno ljudi misli da je lako suditi

Florian Belavić je 26-godišnjak
koji prema službenoj statistici HNS-a ima dosad odsuđenih 416 utakmica.
Trenutno je sudac na Drugoj ŽNL te drugi rang kadetskog i juniorskog natjecanja
u državi te je za vjerovati da će ovaj najperspektivniji labinski sudac uskoro
napraviti i korak naprijed.

Kad si se prvi put susreo sa suđenjem? Jesi li dugo razmišljao ili si u
to krenuo spontano?

Počeo sam suditi sasvim slučajno.
Nakon povratka iz Italije 2013. godine, gdje sam živio 12 godina, i gdje sam u
međuvremenu igrao nogomet sedam godina, nisam više imao motiv za igrati i u
razgovoru s jednim labinskim sucem sam dobio prijedlog da idem položiti sa suca
jer je atraktivna zanimacija i da je manjak sudaca na razini cijele županije, a
pogotovo ovdje na Labinštini.

Nakon položenog ispita u jesen
2014. godine počeo sam suditi u proljeće 2015. Znači, počeo sam spontano bez
previše razmišljanja. Rekao sam u sebi idemo probati pa što bude i nakon četiri
godine sam jako zadovoljan svojom odlukom.

Bi li izdvojio nekog od kolega tko ti je u počecima pomagao savjetima?

Najviše su mi pomogli suci s Labinštine.
Izdvojio bih Brečevića i Osmića s kojima sam najviše sudio na početku, a moram
spomenuti i potpićanske suce Pejkunovića, Mujića i Ilića.

Što je teže suditi, djeci čiji roditelji nisu kulturni ili seniorima?

Teže je suditi seniorima jer je
intenzitet igre puno jači, a djeci je najveći gušt jer su poštena i igraju s
iskrenom strašću i ljubavlju. Kod djece su upravo neki roditelji po meni
najveći problem jer rade pritisak nad svojom djecom, htjeli bi na silu da nešto
postignu i nemaju realni pogled na stvari.

Odsudio si preko 400 utakmica, koju bi ocijenio kao najboljom (da ti
je ostala u sjećanju), a nakon koje si znao da si pogriješio?

Najviše su mi ostale u lijepom
sjećanju utakmice u Viškovićima gdje sam ovo proljeće sudio osminu finala kupa
Istre između Cementa i Uljanika te ona kad sam sudio 2017. pretposljednje kolo
Rabac-Vodnjan gdje su se obje ekipe borile za opstanak u ligi.

Najlošiju moju utakmicu smatram
Muntić-Dajla, odigrana lani u trećem mjesecu po natopljenom terenu, koja je
bila dosta gruba i gdje sam morao bolje reagirati u pojedinim situacijama.

Ljuti li te ponekad što igrači nisu svjesni koliko je težak sudački
posao? Kako podnosiš kritike?

Na početku moje karijere me
pogađalo kad bi igrači protestirali, ali s vremenom sam skužio da će u dosta
slučajeva jedna strana, većinom ona koja izgubi, biti nezadovoljna i svi suci
se moraju pomiriti s time i ne obazirati se previše oko toga.

Puno ljudi misli da je lako suditi
i nisu svjesni kako to nije uopće nije tako i trebali bi jedanput probati da se
u to uvjere. Najbitnija stvar u suđenju je po meni iskustvo, zato postane lakše
nakon što se odsudilo puno utakmica i što se prošlo puno situacija.

Imaš li sudačkog uzora? Kojeg
najviše cijeniš u Hrvatskoj, a kojeg u svijetu?

HNL baš ne pratim puno, osim
velikih derbija, pa baš ne stignem previše analizirati suđenje. Najviše mi se
sviđa engleski stil suđenja gdje se dopušta malo oštrija i dinamičnija igra bez
previše sjeckanja igre i s puno prednosti.

Najmlađi si aktivni sudac s
Labinštine, što misliš, zbog čega je malo mladih u sudačkim vodama?

Po meni je malo mladih sudaca jer
puno dečki igraju još uvijek nogomet i tek na kraju karijere razmišljaju o tome
da postanu suci.

S druge strane isto mislim da je
malo mladih sudaca jer se ljudi ne osude probati ovaj zanat gdje bi bili
izloženi kritikama i pritisku te nisu spremni to podnijeti.

Kada gledaš u budućnost, što vidiš, koju ligu bi volio suditi, do koje
razine bi volio stići? Razmišljaš li o profesionalnom suđenju?

Neki cilj i želja mi je doći do
četvrte lige i pošto sam počeo suditi relativno mlad mislim da to mogu
dosegnuti, iako je neki put teško vremenski uskladiti suđenje s poslovnim
obavezama.

Postati profesionalni sudac nisam
ni razmišljao jer sam trebao par godina ranije. Za imati šanse da se dođe na
prvu ili drugu ligu treba se početi sa 17-18 godina; a ako se počne suditi sa 22
kao ja to je već prekasno.

Isto tako teško je iz naše
županije probiti se do profesionalizma jer smo mala i izolirana sredina u
odnosu na druga velika područja kao Zagreb ili Slavonija.


REKLI SU O FLORIANU BELAVIĆU