Home KOLUMNE Crtice iz saborskih klupa Kako se čovjek može pomiriti s činjenicom da Vlada namjerava potrošiti samo...

Kako se čovjek može pomiriti s činjenicom da Vlada namjerava potrošiti samo 0,3 % proračuna za projekte u Istri?!

Drage i dragi čitatelji portala
Labinska Komuna, nakon što smo prošlog petka preskočili kolumnu zbog
blagdana Svih svetih, evo nas natrag kako bih s vama podijelio nekoliko crtica
iz saborskih klupa.

Tema koja se sama nameće jest donošenje
Proračuna Republike Hrvatske za 2020. Taj snop papira zapravo je ključni
strateški dokument kojim se definira smjer ukupnog gospodarskog i društvenog
razvoja naše zemlje u navedenom razdoblju.

Donošenje proračuna je odraz
političke zrelosti jedne zemlje. I dobro pogađate, moramo pojesti još puno
palente da bismo dostigli ostale europske zemlje! Podsjećam da smo ove godine
imali svašta prilike vidjeti, od prozirne političke trgovine i kupovine glasova
do raznih političkih ucjena i ultimatuma.

Vjerujem da je to za vas, kao što
je bilo i meni, mučno gledati. Kako god, jučer, 14. studenoga, proračun je
izglasan s 82 glasa „ZA“. Vladajuća većina planirala je proračun od 144
milijardi kuna prihoda i 147 milijardi kuna rashoda.

Ostavimo sa strane što će
središnja vlast i ove godine trošiti više nego što misli uprihoditi, ono što me
najviše boli jest da je stranačka stega danas važnija od osobnog integriteta
pojedinih zastupnika. Nije mi namjera ikoga vrijeđati, ali jednostavno ne mogu
razumjeti vladajuću većinu kad sustavno glasa protiv oporbenih amandmana, a da
ih vjerojatno nisu ni pročitali.

Moja je stranka podnijela 30
amandmana i svi su redom odbijeni. Nije problem čije je amandmane Vlada odbila,
već koje. Vlada je rekla ne sufinanciranju izgradnje Medicinske škole u Puli,
nadogradnji Gimnazije u Pazinu te rekonstrukciji, nadogradnji ili energetskoj
obnovi osnovnih škola u Kanfanaru, Bujama, Marčani, Savičenti, Fazani,
Medulinu, Žminju i Vrsaru.

Rekla je ne ulaganjima u Specijalnu
bolnicu za ortopediju i fizijatriju prim.dr. Martin Horvat u Rovinju, domove
zdravlja u Labinu i Pazinu kao i u rekonstrukciju obnove domova za starije
osobe u Puli, Pazinu, Labinu, Raši, Novigradu i Buzetu. Jasan ne i za ulaganja
u lučku infrastrukturu u Rapcu, Puli, Rovinju, Vabrigi i Vrsaru.

Sve su to amandmani koji nemaju
toliko veze s politikom, koliko s podizanjem kvalitete života u našem kraju. I
zato mi užasno smeta kad središnja vlast nema sluha za našu regiju, za naše ljude.
U Istri se generira svaka treća kuna u turizmu, doprinosi se proračunu s gotovo
milijardu kuna viška nego što se vraća, ali se Istra još uvijek gleda kao
„krava muzara“.

I nema boljeg, odnosno mekšeg
izraza za opisati tu situaciju. Kako se čovjek može pomiriti s činjenicom da
Vlada namjerava potrošiti samo 0,3 % proračuna za projekte u Istri?! Kad bi proračun,
figurativno rečeno, iznosio 100 kuna, Istri bi se vratilo 30 lipa!

Od tog iznosa, dvije trećine idu
koncesionaru Istarskog ipsilona. Ja, o toj nepravdi nisam, niti ikada
namjeravam šutjeti. Ovo što ova Vlada radi građanima Istre ući će u povijest
kao izvrstan primjer političkog maćehinskog odnosa.