Home STARE KATEGORIJE Zanimljivosti - Hrvatska Poduzetnik Goran Mačinko ima proizvod koji ćemo morati svi koristiti

Poduzetnik Goran Mačinko ima proizvod koji ćemo morati svi koristiti

Izgledaju kao
‘prave’, reagiramo dok Goran Mačinko pred fotografovim objektivom u rukama
raširi ‘lepezu’ od crveno-bijelih prugastih slamčica. I jesu prave, kao da
kaže, sa smiješkom. I budućnost su, koja se već proizvodi u Hrvatskoj. Ovaj
mladi, 31-godišnji poduzetnik odlučio je ne čekati 2021. kad će države članice
EU morati zabraniti upotrebu jednokratnih plastičnih proizvoda, prema EU
direktivi donesenoj ove godine, i pokrenuo je proizvodnju papirnatih slamki za
piće.

Upravo su se
slamke, uz jedaći pribor, čaše i slične artikle, našle na ‘crnoj listi’
plastičnih proizvoda za koje je utvrđeno da su među najvećim smetnjama u
okolišu, jer se većinom upotrijebe jednom i potom se bace, stvarajući otpad
koji se teško ili nikako ne razgrađuje pa postaje sve veći ekološki problem.
Ekonomist Mačinko je partner i suvlasnik tvrtke Antela registrirane u mjestu
Bonaci kod Baderne pokraj Poreča, koju je 2015. osnovao sa slovenskim kolegom
Bostjanom Zemljičem, inače osnivačem istoimene tvrtke koja u Sloveniji posluje od
2007. kao trgovačka firma, a od 2014. i kao prerađivač papirne konfekcije koju
preradi oko 400 tona mjesečno i proda 1000 tona. 

Ohrabrila ih zabrana plastike

“Antela u Istri pokriva hrvatsko tržište te će ubuduće otvarati proizvodne
pogone usmjerene potrebama turizma. Bavimo se distribucijom vlastitih proizvoda
iz Slovenije kao i distribucijom drugih brendova počevši s papirnom konfkecijom
pa do svih popratnih artikala kako bi se kupcima zaokružila cjelina (sredstva
za čišćenje, višekratne rukavice, metle lopatice i sva sitna pomagala u
čišćenju”, opisuje Mačinko svoj poslovni put, koji je, prisjeća se, u zimi
2017. nanovo ‘rođen’ s idejom o papirnatim slamčicama.

“Shvatili
smo da nam je poznata tehnologija prerade papira i da nam takva investicija u
proizvodnju ne bi bila prepreka. Nakon proučavanja tržišta plastičnih slamki i
donošenja odluka unutar EU o zabranama to nas je dodatno ohrabrilo i tako smo
krenuli”, kaže Goran.  No, pokretanju pogona kakav, evo, ezgistira u
Poreštini, prethodile su duge i opsežne pripreme, uključujući i svojevrsne
ekspedicije u Kinu. Nekih 8 do 12 mjeseci pregovarali su s proizvođačima i
potencijalnim dobavljačima papira i opreme, na Dalekom su istoku obilazili
pogone, pregledali sve što ih je zanimalo, organizirali se i  uspjeli
nabaviti strojeve te ih doveli iz Kine.

 
“Svi su strojevi kineskih proizvođača rađeni od inox materijala kako bi
zadovoljavali tehničke uvjete prilikom proizvodnje. Ako se uzme period
dogovaranja mašine su se nabavljale više od godinu i pol te se dan danas s
proizvođačem usko surađuje na otklanjanju grešaka. U pogon smo investirali oko
150.000 eura, a kompletan iznos je iz vlastitih sredstava kao dokapitalizacija
poduzeća od strane slovenskih partnera i nas. Dodatne investicije su
zahtijevale obrtna sredstva te je to osigurano iz redovnog poslovanja
Antele”, otkriva Mačinko.

Pa priznaje da
uspostava pogona nije bila bez početnih, ‘dječjih bolesti’, tako svojstvenih za
‘doing business’ u Hrvatskoj. “Problema je bilo dosta, još uvijek postoje
početne štucavice, međutim s lokalnim i državnim institucijama nismo imali
problema. Sve su procedure jasno opisane, tu smo čak imali i veliku pomoć od
Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije u usmjeravanju svih pravila koja se
moraju zadovoljiti”, objašnjava Mačinko. 

Danas su, prema
njima dostupnim informacijama, jedini operativni proizvođač papirnatih slamki u
državi, a i šire. Nakon što se čulo da takvo što postoji, imali su, kaže, puno
pozitivnih reakcija u lokalnoj sredini, iz Grada Poreča uključili su ih u
projekt otvorenih vrata, dobili su medijsku pažnju koja je privukla i nas.

Prema Mačinku,
sad im se otvaraju vrata za ugovaranje novih poslova, prihodi tvrtke će u ovoj
godini biti oko dva milijuna eura, a očekuju da će rast s novim proizvodom biti
30-35 posto, što će omogućiti još zapošljavanja, trenutačno ih radi
petero.  “Potencijal su prepoznale dvije velike hotelske kuće iz
Istre te smo u pregovorima i testiranjima. U pregovorima smo i s velikim brojem
trgovačkih lanaca gdje su neki već plasirali proizvode na svoje police”,
kaže Mačinko.  

Razlika se osjeti

Kapacitet tvornice u Baderni je od milijun do više komada slamki mjesečno, što
ovisi o dimenzijama pojedinih slamki i učestalosti izmjene formata na
strojevima, te mogućim zastojima. “Svaka papirnata slamka radi se od tri
sloja posebnog kartona/papira (tj. paper straw cellulose) te se ta tri sloja
zajedno lijepe u spiralu gdje formiraju slamčicu. Radimo slamke različitih
dijametara i dužina, dijametri su 6/7/8/10 mm te dužine ovisno o zahtjevima
kupaca od 12 do 55 cm. Pakiranja su različita ovisno o potrebama kupaca, za
hotelske kuće su veća po 1000 slamki u kutiji, dok su za prodaju krajnjim
kupcima u manjim pakiranjima od 40 do 50 slamki”, precizan je istarski
poduzetnik.

Takvi, krajnji
kupci, možda neće na prvi pogled ni primijetiti razliku takve i
“klasične”, plastične slamke koje se postupno povlače iz upotrebe,
kao što je nismo ni mi. No, ona (razlika) se osjeti. “Razlika između
plastike i papira je velika pošto se klasične plastične slamke nakon
proizvodnje odmah pakiraju transporterima bez dodatnih ljudskih radnika, a kod
papira je to nemoguće pošto mora proći faza sušenja. Kod proizvodnje takvih
puno je veći udio troškova rada i ishođenja certifikata nego samog materijala.
Papirnate slamke bit će stoga 2-3 puta skuplje od klasičnih plastičnih slamki,
ovisno o kvaliteti samog proizvoda”, otkriva Mačinko.  Iako je
njegova tvrtka, dakle, prvi i jedini proizvođač ove vrste papirne konfekcije u
Hrvatskoj, za nju sirovine u Hrvatskoj nema. On kaže da sirovina dolazi iz
Italije i Francuske, gdje se zadovoljavaju uvjeti proizvodnje takvih vrsta
sirovina.

“Europa je
dosta rigorozna s pravilima i kontrolama proizvoda koji dolaze u doticaj s
hranom”, upozorava nas. Kod novih slamki bitan je svakako i ekološki
aspekt, jer prednosti papira u odnosu na plastiku je prije svega vrijeme
razradnje. “Ono kod papira ovisno o uvjetima i načinu reciklaže iznosi
od  par tjedana do godinu dana, dok se bioplastika razgrađuje i po 100
godina. Svaka slamka je rađena da izdrži minimalno 2 sata u piću te se za vruće
napitke koriste posebne vrste ljepila koje se ne raspadaju prilikom doticaja s
toplinom”, objašnjava Mačinko.

Ne misli da će
zbog uvođenja papirnatih slamki potrošači imati problema s prelaskom s
plastike. “Najveći je problem cjenovna prilagodba pružateljima usluga te
drugačiji okus, karton, ali uskoro će se svi naviknuti i plastika će se
relativno brzo zaboraviti”, uvjeren je nepokolebljivi Goran Mačinko piše
 poslovni.hr