Home KOLUMNE Crtice iz saborskih klupa Prosvjetari su i preopterećeni poslom i potplaćeni!

Prosvjetari su i preopterećeni poslom i potplaćeni!

Dragi čitatelji portala Labinska
Komuna, evo nas opet zajedno u ovoj dvotjednoj kolumni. Hvala prije svega
svima koji su se što privatno, što kroz društvene mreže uključili u raspravu na
temu proračuna o kojem sam pisao u posljednjoj kolumni.

Danas želim podijeliti s vama
neka svoja razmišljanja o položaju prosvjetnih djelatnika u Hrvatskoj. Reći
ćete da se o toj temi pisalo već kilometre i kilometre teksta. I u pravu ste. Međutim,
ima jedan aspekt za kojeg mislim da uopće nije uzet u obzir. O njemu ću
govoriti na samom kraju ove kolumne.

Svima je jasno da su učitelji,
nastavnici, profesori na ulicama ne samo zbog adekvatnijih plaća, već i u
smislu borbe za status obrazovanja u društvu, kao i borbe za njihov dignitet. U
politici, ili bolje reći u „javnom poslu“, kad se pojavi problem, a ovdje
problem itekako postoji, onda bi se najprije trebalo definirati tko je
odgovoran za rješavanje problema. Nakon toga trebala bi uslijediti rasprava na
koji način odgovorna osoba namjerava riješiti taj problem.

Krenimo, dakle, redom. Prosvjetni
djelatnici traže adekvatnije plaće. Jasno je svima da su apsolutno potplaćeni,
a bave se jednim od najodgovornijih poslova u društvu. Za njihov materijalni
status odgovorna ja Vlada. Na Vladi je imperativ da nađe sredstva kako
udovoljiti ovim legitimnim zahtjevima. Ako Vlada tvrdi da nema sredstva, onda
joj je zadaća posložiti prioritete kako bi se ta sredstva na kraju dana i
našla.

Drugo, rekli smo da prosvjetni
djelatnici traže općenito bolje uvjete za rad. Tko je za to odgovoran? Osnivači
školskih ustanova, a to su županije, gradovi i općine. U tom segmentu, drago mi
je samo da su u našoj regiji uvjeti među najvišim, ako ne i najbolji u cijeloj Hrvatskoj.
Trenutno se grade dvije ultra moderne škole u Bujama i u Puli, a jedna nova počela
je ove godine s radom u Poreču.

Na Labinštini imamo također dobro
razvijenu školsku infrastrukturu, bilo da govorimo o školskim ustanovama ili
komplementarnim objektima poput vrhunskog sportskog centra „Franko Mileta“.
Ima, naravno, uvijek prostora za poboljšanje i važno je da pitanje školske
infrastrukture bude i dalje uvijek u fokusu osnivača. U ostatku Hrvatske,
izuzev pojedinih sredina, situacija je daleko, daleko lošija i učitelji s punim
pravom očekuju pristojne uvijete za rad.

Treće, i možda najvažnije jest da
se učitelji bore za dignitet njihove profesije. Jedan od najvećih problema
Hrvatske je što se ne cijene znanje i obrazovanje. I tko je za to odgovoran?
Tko može riješiti taj problem? Osobno smatram da je to pitanje koje se tiče ne samo
Vlade, lokalnih zajednica već i svih nas građana. Svi mi možemo i moramo
napraviti nešto ne bi li učitelji, profesori i nastavnici vratili izgubljen,
ali i zaslužen dignitet i adekvatan položaj u društvu.

Oni su danas, moramo priznati,
preopterećeni poslom. Uz nastavu, pripreme za istu, kontinuirana usavršavanja,
imaju sad i tu famoznu školu za život, koja, koliko mogu vidjeti, nije donijela
baš nikakve suštinske promjene nego je samo dodatno administrativno opteretila
učitelje i nastavnike. Imaju posla, koliko sam imao prilike čuti, ponekad i s bjesnim
roditeljima koji znaju fizički zaprijetiti, unijeti se u lice, prijetiti
tužbama ako se njihovoj djeci zaključi niža ocjena od očekivane. Imaju posla i
s djecom koja divljaju, a nemaju više alata kako ih umiriti.

Sve su to stvari koje ljudi ne
vole čuti, ali nažalost čine realnost i svakodnevicu prosvjetnih djelatnika. Pre)često
volimo misliti da je za rješavanje problema uvijek netko drugi odgovoran.
Budimo fer, priznajmo si da svi mi, kao obični građani, možemo napraviti nešto po
pitanju vraćanja boljeg položaja učiteljima.

Imajmo svi to na umu. Za plaće
odgovorna je država, za uvjete lokalna zajednica, a za njihov položaj u društvu
država, lokalna zajednica i svi mi zajedno.