Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Renata Kiršić: Najljepši dio bavljenja politikom su ljudi

Renata Kiršić: Najljepši dio bavljenja politikom su ljudi

Renata Kiršić gradska je
vijećnica iz redova HNS-a, a u 2018. godini postala je i obrtnica, iako će
je mnogi prepoznati kao regionalnu direktoricu Zadruge za etično financiranje.
Uz to, dugogodišnja je volonterka u Alfi Alboni, a od 2017. je i predsjednica
udruge Mediteranski kiparski simpozij. Sve u svemu, svestrana i elokventna
mlada žena u usponu.


Na početku, kada si se počela
baviti politikom? Je li te to zanimalo i u srednjoj školi?

Vrijeme provedeno u srednjoj
školi bilo je dosta pod motom “bez  brige, bez pameti”, no
voljela sam jako (i još volim) povijest, a potom i onu vezanu za demokraciju te
sam čak maturalni rad imala na temu Demokracija od antike do danas kod prof.
Jasmine Gruičić. To bi mogla reći da su svojevrsni počeci. Strah od javnog
nastupa nestao je također tada pod budnim okom prof. Antonellija te debatskog
kluba u kojemu sam sudjelovala.

Ona možda nisam bila svjesna, ali
da to su neki počeci mojeg zanimanja za politiku. S obzirom da sam od 2014. do
2017. vršila dužnost predsjednice Savjeta mladih Grada Labina negdje pred kraj
mandata shvatila sam da želim ući dublje jer neke stvari iz pozicije Savjeta
mladih jednostavno nije bilo moguće promjeniti, kao ni iz pozicije civilnog
društva, a smatrala sam da ja sa svojim vještinama i idejama to mogu. Kada sam
osvijestila to htijenje ostalo se poklopilo, HNS-u se priključujem nekoliko
mjeseci prije lokalnih izbora, a županijska organizacija dala mi je priliku da
budem predložena na listu koalicije koju je koalicijski partner
prihvatio. 

Što ti je najljepši dio
bavljenja politikom, a što najružniji?

Najljepši dio su sigurno ljudi,
prvo moji stranački i koalicijski kolege sa kojima razmjenjujem stavove i
ideje, a uz pomoć kojih te ideje implementiram i time doprinosim razvoju naše
lokalne zajednice a ponekad i šire, drugo građani sa kojima komuniciram
svakodnevno i savjetujem ih na koji način riješiti neki problem ili oni
savjetuju mene kako postupati vezano za neke odluke koje donosimo.

Ne bi rekla najružniji, ali
svakako najviše iscrpljujući je taj da moraš biti cijelo vrijeme na raspolaganju
u svojem javnom djelovanju što konzumira mnogo vremena naročito sa bližnjima te
je ponekad kada se zaredaju obveze vrlo teško balansirati javni, poslovni i
privatni život.

Imaš li političkog uzora?

Nemam ni političkog ni bilo kojeg
drugog uzora. Vjerujem da čovjek ako je svjestan samoga sebe zna kako činiti
dobro i biti dobro. Postoje ljudi koji me svojim djelovanjem nadahnjuju u
svakodnevnom radu, no ostalo je sve na meni ako ću to nadahnuće sprovesti u
djelo ili ne.

Kako objašnjavaš dugogodišnju
dominaciju IDSa na ovom području?

Mislim da je formula jednostavna,
brojnost članova te sudjelovanje u izvršnoj (predstavničkoj) vlasti gdje se
promjene i događaju. 

Kako ocjenjuješ labinsku
oporbu?

Što se labinske oporbe tiče
mislim da u ovom sazivu cijelo vijeće funkcionira vrlo dobro, često mi kolege
iz drugih gradova kažu „lako tebi ti si iz Labina“, aludiraju pri tome na
činjenicu da su naša gradska vijeća na jednoj vrlo visokoj razini međusobnog
rada u uvažavanja mišljenja. Mislim da tome svi doprinosimo.

Ja osobno volim uvijek čuti
mišljenje oporbe o odlukama koje donosimo jer na taj način svi zajedno rastemo.
No, primjećujem da pojedini iz oporbe možda svaki puta ne žele čuti mišljenje
pozicije jer smatraju da je njihovo ispravnije, tu nastaju manji konflikti u
raspravi, no kao što sam napomenula važno je razmjenjivati stavove radi
obostranog boljitka, ali i boljitka cjelokupne zajednice. Iz oporbenih redova
najviše sam imala prilike razgovarati i družiti se sa kolegom Boršićem i
Mohorovićem za koje mogu reći da su vrlo posvećeni svojoj funkciji i boljitku
zajednice te me raduje razmjenjivati mišljenja i ideje sa njima. 

Otvorila si Socius, obrt
za poslovno savjetovanje. Koga sve savjetuješ, čime se bavi tvoj obrt i kako si
se odlučila na taj korak?

Povrh svih obaveza dogodio se i
taj prijelomni trenutak da se upustim u poduzetništvo. Izvan radnog vremena
bavim se putem obrta savjetovanjem mikro poduzeća i neprofitnih organizacija
(udruga) pri pripremi projekata ili aktivnosti na lokalnoj razini. Prijelomni
trenutak je bio kada sam shvatila da radim jako puno poslova koje ne mogu
naplatiti jer nemam tvrtku iza sebe, naime kod nekih izvora financiranja traži
se isključivo račun, a ne ugovor o djelu, pa je to bio neki logičan slijed.

Također, angažiraju me za vođenje
radionica, sudjelovanje na konferencijama i slično, a imati tvrtku je svakako
profesionalnije. Obrt je trenutno dopunska djelatnost koju namjeravam dalje
razvijati kroz pružanje usluga u turizmu, no sigurno će biti prilike i o tome
razgovarati u nekom od sljedećih intervjua.

Involvirana si u mnogo
društvenih projekata u Labinu, povezanih prije svega s Alfom Albonom, ali i
nekim drugim. Kako pronalaziš vremena za sve? Je li sve do organizacije ili se
„guraš“ do krajnjih granica fizičke snage?

Nakon završetka fakulteta, kada
sam se vratila u Labin, uključila sam se aktivnije u društveni život
prvenstveno kroz aktivizam i volontiranjem u Alfa Alboni, gdje se kasnije i
zapošljavam, trenutno sam u udruzi članica skupštine, povremeno volontiram, a
aktivnija sam na poslovima razvoja društveno-poduzetničkih inicijativa.

Osim toga vodim Mediteranski
kiparski simpozij također kroz volonterski angažman te sam uključena u
socijalnu zadrugu Humana Nova Istra. Mnogo surađujem sa civilnim sektorom
lokalno, ali i diljem hrvatske te često volonterski pomažem razvoj projekata
udruga. I sama se ponekad pitam kako uz posao, političke obveze, obrt i
volonterstvo preživjeti dan, njegovati odnose sa prijateljima te provoditi
vrijeme sa obitelji.

Odgovor leži u dobroj
organizaciji vremena, adekvatnom korištenju kapaciteta, ali i trajnoj podršci
mojeg dečka, obitelji i prijatelja. Svaki dan ne uspijem biti dobro
organizirana, jer ponekad zbilja bude previše svega, no svaki puta nešto i
naučim u kaosu kojeg si sama stvorim. Fizičku sam snagu počela jačati kroz
jednu brazilsku borilačku vještinu Capoeiru koja mi pomaže da očistim glavu od
misli i kvalitetno se posvetim samoj sebi. Intelektualni rad je vrlo
iscrpljujući i potrebno je čovjeku da se bavi fizičkom aktivnosti kako bi mogao
izdržati taj tempo rada.

Etična banka većinom u glavama
ljudi zvuči kao oksimoron. Kako objasniti ljudima da takvo nešto postoji?
Kolike su vam šanse na tržištu?

Etično bankarenje je svakako novi
koncept za Hrvatsku, no ne i za druge EU zemlje. Zadruga za etično financiranje
iz Zagreba u kojoj radim već preko tri godine osnovana je s ciljem osnivanja
vlastite kreditne institucije tzv etične banke po načelima etičnog bankarstva
koje je značajno drugačiji koncept od klasičnog bankarstva a segment koji bi
najviše izdvojila je to da je jedno od načela klijent=vlasnik te usmjerenost
poslovanja usmjeren na razvoj, a ne na maksimizaciju profita.

U Hrvatskoj smo od 2014. naišli
na razne barijere pri osnivanju banke (pravne, institucionalne, političke)
stoga smo u fazi promišljanja osnivanja izvan matične države uz mogućnost
otvaranja podružnice, no o tome odlučuju članovi zadruge kojih brojimo preko
1000. Nije uvijek lako objasniti da tako nešto postoji s obzirom na nisku
razinu shvaćanja ljudi o funkcioniranju banka općenito, no kao primjer navesti
naše poslovne kolege Bancu Eticu iz Padove koja ima preko 40.000 klijenata,
svoj vlastiti etični fond, dvije podružnice u Španjolskoj, i koja značajno
doprinosi razvoju zajednica u kojima djeluje poštujući načela ekonomske,
okolišne i društvene održivosti.

Uz promjene u financijskim
tehnologijama i pojavu kriptovaluta i inače tromi bankarski sustav se počeo
mjenjati, no moram reći da su etične banke tu mnogo brže u prilagođavanju,
inovativnije i otpornije na npr. ekonomske krize upravo zbog načina na koji funkcioniraju.

Banka koja bi djelovala u
Hrvatskoj namjerava obuhvatiti dio tržišta mikro, malih i srednjih poduzetnika
koji teško dolaze do kapitala, društvenih poduzeća, neprofitnih organizacija,
dionika u poljoprivredi i ruralnom razvoju (posebice ekološka proizvodnja,
organska i biodinamička) te podržavati energetsku tranziciju prema obnovljivim
izvorima energije sa naglaskom na građansku energiju tj energiju u vlasništvu
građana.Ti korisnici su ujedno i naši osnivači.

Proveli smo kao zadruga dvije
linije mikrozajmova jednu usmjerenu na lokalne akcijske grupe (LAG) dok drugu
na društvene poduzetnike, nedavno smo otvorili i prvi zadružni webshop na
kojemu možete plaćati kriptovalutama, uskoro uvodimo prvu lokalnu valutu, te
smo aktivni na nekoliko međunarodnih i nacionalnih projekata.

Jedan od društvenih projekata
u koji si uključena je i Shpeena Dox. Filmski festival je to koji u Labinu
često zna proći „ispod radara“ više nego što to zaslužuje. Vjeruješ li da
„Shpeena Dox“ može napraviti korak naprijed i Labinu postati vrijedna
tradicija?

Shpeena dox je zbilja nešto u što
se dajemo i fizički i psihički te se ovim putem zahvaljujem svima koji su naše
napore prepoznali i pomažu nam u tome. Možda se ne piše pompozno o festivalu,
ali ne bi rekla da prođe ispod radara s obzirom da bilježimo svake godine sve
više posjetitelja. Shpeena dox je jedini program LAR-a prilagođen stranoj
publici, svi titlovi su minimalno na jednom stranom jeziku te jedini program na
kojemu možete susresti najviše mlađe populacije.

Iskreno, kada smo počinjali nismo
znali što očekivati, ali formula koju je Ana (op.a. Tavić) zamislila ipak
funkcionira i na to smo izrazito ponosni. Moram ispričati jednu anegdotu, naime
pred koju godinu Ana je sa srednjom školom boravila u Norveškoj u sklopu jednog
EU projekta te je tamo upoznala Norvežanina koji je bio na Speena doxu.

Tek kada ti se tako nešto dogodi
shvatiš koliko možeš doseći s jako malo resursa. Posebno se ponosimo time što
nas je čuveni Nenad Puhovski, redatelj, scenarist i producent, uvrstio na listu
festivala kada smo se obratili za prikazivanje dokumentarca „Generacija 68“.
Festival ima budućnost, no korak naprijed u kvaliteti napraviti će se uz
adekvatna ljudska i financijska sredstva, prvih pet godina smo preživjeli, a
sada je vrijeme za iskorak ka profesionalizaciji.

Da imaš čarobni štapić, koje
bi tri stvari poželjela Labinu i Rapcu gdje živiš i djeluješ?

Da svi građani vide kako je ovdje
lijepo kao što ja to vidim.

Da osvjeste što mogu sami
napraviti za zajednicu.

A onda dolaze lukobran, ceste,
kružni tokovi itd. 😉

Što ti najviše smeta kod
ljudi, a koju vrlinu najviše cijeniš?

Kod ljudi najviše cijenim
iskrenost i kada čovjek sam sebe pobjedi. Smeta mi kada je čovjek previše
obuzet egom tada se spontano mičem jer sam nekako naučila da trošiti energiju
na borbu s egom nije učinkovito.

U svojem poslu susrećem se sa
svakakvim ljudima, no ono što odgovorno tvrdim je da egu nema mjesta nigdje. Što
prije to shvatimo lakše ćemo napredovati kao ljudi.

Što bi danas poželjela Renati
iz 2024., za pet godina? Što si želiš u tom periodu?

Nemam odgovor na ovo pitanje jer
smatram da je važno biti svjestan onoga što se događa sada. Želje nas često
mogu odvesti na krivi put i zarobiti u nekim međuprostorima i možemo se
razočarati.

Nadam se intervjuu 2024. pa ćemo
vidjeti :).


REKLI SU O RENATI KIRŠIĆ