Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Mateo Gobo: Radim većinom 12 sati, nekad i 16, ali kad je...

Mateo Gobo: Radim većinom 12 sati, nekad i 16, ali kad je strast u pitanju, vrijeme prođe odmah

Mateo Gobo je mladi labinski
poduzetnik koji je vlasnik obrta Gobo Creative Solutions, a mnogi će ga
Labinjani najprije prepoznati po sjajnim fotografijama „iz zraka“. Znajući kako
je priča o njemu znatno šira, porazgovarali smo s njim o…pročitajte čemu!

Otkada ljubav prema informatici i fotografiji? Što si htio biti kad si
bio mali?

U četvrtom razredu osnovne škole
prvi put sam se susreo s računalima. Tada smo radili na 286-ticama – crno
bijeli ekrani, 16Mhz procesori, diskete… Poslije su se pojavili Pentium PC-jevi
i Windows 95. Tad sam napravio prvu instalaciju Windowsa (bila je vrlo
stresna), a zatim sam počeo reinstalirati Windowse i prijateljima i susjedima.
Tad se rodila prava ljubav prema informatici. U srednjoj školi napravio sam i
prvu web stranicu za svoj elektro razred. Stranica se zvala Electroteam. Još
postoji na nekom free serveru 🙂

Tijekom faksa nastavio sam se
baviti servisiranjem. Nakon faksa zaposlio sam se u Sigmi Elektronik. Počeo sam
održavati Domove Zdravlja po Istri, Benetton, Vodovod Labin, Vodovod Pula,
Općinu Rašu i još neke firmice. Nakon dvije godine, otvorio sam firmu s još
dvojicom prijatelja. Dobro smo poslovali do stupanja u partnerstvo s nekim Slovencima.
Od tada je sve otišlo u krivom smjeru.

Razišli smo se, ali ostali smo i
dalje jako dobri prijatelji. Tad sam otvorio svoju firmu (Gobo Information
Technology) i sam ušao u privatne vode. Kroz određeno vrijeme odlučio sam se
maknuti od servisa i krenuo sam s izradom web stranica, fotografijom i
digitalnim marketingom. Tad sam promijenio naziv u “Gobo Creative Solutions”
jer “Gobo Infomation Technology” nije više imao smisla.

Ljubav prema fotografiji otkrio
sam u svojoj 18. godini. Tad sam dobio od roditelja na poklon Olympus Camedia
C5000. Fotoaparat s 5mpix kamerom, 3x zoom i naprednim funkcijama. To je bilo
tada wooow. Kako sam bio rekreativac u Istra Bike-u, volio sam sa sobom u torbi
nositi fotoaparat i fotografirati panoramu i mjesta gdje inače nisu bila
dostupna. Takve fotografije su tada bile posebne.

Profesionalnim fotografiranjem
sam se počeo baviti od  trenutka kad sam
shvatio da radim klijetima web stranice, a da isti nemaju ni jednu svoju fotografiju
koju bi mogli iskoristiti za na web. Fotografije su najčešće bile skinute s
Interneta, a tu dolazimo s problema s autorskim pravima. Kako sam obožavao
fotografiranje, odlučio sam investirati svaku dobivenu kunu u opremu i
napraviti ljudima pravu stvar: Web stranicu + profesionalne, a autentične
fotografije.

Kada si odlučio otvoriti obrt? Što bi savjetovao onima koji se možda u
ovom trenutku krenuti u privatne vode?

 Odluka za otvaranjem firme / obrta imala je
više razloga.

Dok nisam razmišljao o
samozapošljavanju, razmišljao sam gdje bi se mogao zaposliti. Na svakom
razgovoru za posao pojavio se većinom isti problem: niske plaće i/ili neplaćeni
putni troškovi (ili djelomično plaćeni). To mi je bio prvi razlog za odlazak u
privatne vode.

Drugi razlog je taj što smatram
da fiksno radno vrijeme nije efikasno. Nekad sam vrlo produktivan kasno uvečer,
a nekad rano ujutro. Ako vidim da nisam produktivan i pada koncentracija, radije
ću izaći van ureda, rješavati neke druge stvari i razbistriti glavu nego se
mrcvariti ispred ekrana.

Treći razlog je da odluke volim
donositi sam, a ne da ih netko drugi donosi za mene. Donesem li ispravnu odluku
biti ću ponosan na sebe što će me motivirati za daljnji rad, a ako pogriješim,
nešto ću iz toga naučiti. Tvrdoglav sam i volim učiti na svojim greškama, a što
mogu? 🙂

Svima koji žele krenuti u
privatne vode, predlažem da razmisle o tome dali posao koji budu radili, će
raditi sa strašću ili samo zato jer su čuli da privatnici dobro zarađuju? Ako
je u pitanju strast i dobar plan onda krenite odmah, ako su u pitanju samo
novci onda razmislite još jednom dali doista želite to raditi.

Zašto to kažem? Koliko god da je
strasti u pitanju, u početku je postojala ona teža strana poduzetništva gdje
sam bar jednom dnevno želio odustati od svega i zaposliti se negdje. Ipak ta
strast me tjerala dalje da radim i da ne odustajem. Često sam si govorio: možeš
ti to, nemoj odustati, muke će se jednom isplatiti. Radiš ono što voliš, radi
to i dalje. Zamislite da sam radio ono što nisam volio..

Čime se sve bavi tvoj obrt? Koliko ti traje radni dan?

Obrt se dijeli na tri
djelatnosti: web development, fotografija i digitalni marketing.

Web development radim za razna
poduzeća, udruge, općine, turističke zajednice, apartmane, hotele itd itd… U
web stranice je uključen web dizajn, programiranje, izrada logotipa, pisanje
tekstova, stručni prijevodi, lektoriranje i slično. Naravno, ne radim sve sam
nego imam kvalificiran outsourcing koji odradi posao vrhunski.

Što se fotografija tiče, bavim se
komercijalnom fotografijom. Pod komercijalnu fotografiju spada fotografiranje
proizvoda, interijera i ekterijera, fotografiranje hrane, fotografiranje iz
zraka i slično. Takvo fotografiranje je zahtjevno jer treba osim fotoaparata
imati i brdo druge foto opreme da bi fotke ispale onako kako treba.
Fotografiranje vjenčanja, krštenja i evenata ne radim.

U digitalnom marketingu vodim
Facebook / Instagram stranice i kampanje, te radim Google Ads kampanje. To je isto
priča za sebe, ali opet spoj weba i fotografija kao promo materijala.

Koliko mi traje radni dan? Hm… od
jutra do noći. Ujutro se više bavim sastancima, papirologijom i e-mailovima, a
navečer radim na webu, marketingu i obradi fotografija. Radni dan traje većinom
oko 12 sati, a ponekad i 16 sati. Zvuči puno, ali kad je strast u pitanju
vrijeme prođe odmah.

Iza tebe je već u tih pet godina sigurno veliki broj projekata. Možeš
li izdvojiti dva ili tri najzanimljivija ili neka koja su ti ostala u posebnom
sjećanju?

Svakako 🙂

Jedan od najzanimljivijih, a
ujedno i najzahtjevnijih projekata bio je migracija TDR – British American
Tobacco. Trebalo je zamijeniti oko 600 računala po uredima i tvornici,
instalirati nove OS-ove, aplikacije koje koristi BAT, spojiti se sa postojećim
uređajima, prebaciti podatke itd. Naravno bilo je tu još puno stvari kojih ne
smijem spominjati. Radovi su se izvodili u Kanfanaru, Zagrebu, Kutini, Zadru,
Splitu, Dubrovniku, Sarajevu i u još nekoliko gradova. Da bi stres bio veći,
rokovi su bili jako kratki.

Drugi zanimljiv projekt bio je s
TZO Rašom. Radili smo kompletan redizajn web stranice, razne letke za kovarske
puteve i kovarsku kuću Arsia koja je, usput, dobila zlatnu kozu 2019. Tu je
naravno trebalo i puno fotografija.

Fotografirao sam oko mjesec dana
sve plaže i sva mjesta na području Općine Raša da bi imali dovoljno materijala
za web i društvene mreže. Također smo radili neke promo video materijale. Iako
sam fotkao po cijele dane po najvećim vrućinama, jedva sam čekao izvaditi
memorijsku karticu iz fotoaparata i drona i vidjeti kako su ispale fotke. To je
ta strast!

 Na Labinštini nema mnogo ljudi
koji su ti konkurencija u fotografijama dronom. Koliko ti vremena oduzme
snimanje/fotografiranje iz zraka nekog mjesta ili nekretnine? Radi li se o
poslu koji je „rudarski“ ili tehnologija podosta olakša stvar?

Fotografiranje nekog mjesta ili
nekretnine najviše ovisi o vremenskim prilikama i o položaju sunca. Lako je
dogovoriti par fotografiranja na sedmicu, ali je teško dogovarati
fotografiranja nekoliko sedmica ili jedan mjesec unaprijed. Znalo se dogoditi
da posložim termine fotografiranja unaprijed i onda se u jednoj sedmici pojavi
kiša kroz 5-6 dana za redom. Sljedeći sunčani dan, eto pozivi od svih ljudi
kojima je padala kiša na dan kad se trebalo snimati. Tad nastaje problem.

Što se tehnologije tiče, bolji
dronovi imaju senzore u svim smjerovima za prepreke, GPS koji je jako bitan,
RTM (Return to Home) u slučaju gubljenja signala ili loše baterije, tako da je
tehnologija dosta olakšala izvođenje letova. Kamere su kvalitetnije pa su i
fotografije bolje.

Međutim, nije sve ni tako
jednostavno. Bez obzira na senzore treba paziti na dalekovode, na razne ptice
koje se znaju “zaratiti” s dronom prilikom letenja. Zimi treba paziti na
baterije jer se puno brže prazne nego ljeti… Nikako nije dopušteno letjeti
iznad ljudi jer dron koliko god da je malen na velikoj visini prilikom pada
može ozbiljno ugroziti nečiji život. Ima još x stvari koje treba imati na umu
prije i tokom leta. Ima dosta pravila od strane CCAA, ali postoje i stvari koje
se s vremenom nauče.

Kako uspijevaš klijentima objasniti važnost digitalnog marketinga –
prihvaća li to i treća životna generacija?

Radio sam nekoliko radionica i
predavanja u vezi digitalnog marketinga po Istri. Ljudi znaju da postoji
nekakav Facebook, nekakav Instagram i da trebaju se negdje oglašavati. Sve se
nešto čulo i sve se nešto zna, ali problemi nastaju kad ih pitam malo
detaljnije. Na svakoj radionici pokušavam objasniti čim jednostavnije odakle
krenuti, na što treba obratiti pozornost, a ako imaju pitanja slobodno neka se
obrate. Tu sam uvijek za pomoći.

Treća životna generacija je
iznenađujuće jako zainteresirana, barem oni koji sudjeluju na predavanjima.
Iako znaju biti sramežljivi i ništa ne pitati, vidim da zapisivaju i pozorno
slušaju. To me veseli.

Pratiš li politiku, zanima li te i planiraš li se kao mladi poduzetnik
ikada baviti njome?

Iskreno nisam zainteresiran za
politiku i nekako se nisam našao u njoj. Trenutno mi je fokus na novim
planovima i projektima koji me čekaju u 2020. godini.

Što si želiš u 2020. Godini?

Godina 2019. je bila uspješna,
ali uvijek kažem da to može i bolje. Želim da 2020. bude još uspješnija i bolja
od prethodne godine. Pod tim mislim bolje i kvalitetnije poslovanje, da
ostvarim planove koje sam si zacrtao u iduće tri godine. Drago bi mi bilo da
mogu pomoći ljudima oko bolje promocije sebe preko weba, društvenih mreža i
oglašavanja. Općenito bi želio da mogu doprinijeti kvaliteti i razvoju našeg
lijepog grada Labina i okolice


REKLI SU O MATEU