Home STARE KATEGORIJE Zanimljivosti - Istra Oživljavanje zaboravljenih prostora

Oživljavanje zaboravljenih prostora

Nalazimo se na Vidikovcu, onom motovunskom. Kratko se upoznajemo i kroz šalu komentiramo maglu koja obavija Motovun. Ona je ovdje čest prizor, ali i njegov zaštitni znak, jer istovremeno pruža savršenu kulisu za zapanjujuće fotografije koje nastaju na ovoj lokaciji. Ovaj se gradić sada doima pust, a njegovim se posjetiteljima čini kako stanovnici nestaju s odlaskom sezone te se opet pojavljuju s dolaskom proljeća. Kasno je popodne, noć je već pala, a ja sam se našla sa svojim sugovornicima.

Oni su Martin Močibob i Robert Krajcar, dvojac koji stoji iza Facebook stranice Abandoned Istria. Napušteni prostori često fasciniraju ljude, a priznajem da i ja spadam u tu skupinu. Nedavno sam na Facebooku otkrila njihovu stranicu i oduševila se što tako nešto postoji i u mojoj bližoj okolici. Već duže vremena pratila sam onu koju otkriva lokacije na području cijele Hrvatske (Abandoned Croatia), ali sam uvijek uzbuđeno promatrala i ostale fotografije napuštenih prostora iz cijelog svijeta koje bih nalazila na Internetu, a koji su nastali uslijed ekonomskih, socioloških ili bilo kakvih drugih zbivanja. Odlučila sam se javiti Martinu i Robertu i saznati više o njihovom projektu (a možda i saznati za koju novu lokaciju off-camera).

Martin i Robert su započeli svoje prijateljstvo mnogo ranije nego su započeli stranicu. Iako imaju svoju redovne poslove, veliki su zaljubljenici u fotografiju. Martin ima nešto više iskustva jer se fotografijom bavi 15 godina, a ističe kako je upravo 2019. bila godina u kojoj je dobio najveći broj nagrada. Za razliku od njega, Robert je otkrio ovaj hobi pred 3 godine. Martin je sam istraživao, učio i educirao se na Internetu, dok je Robert član KAF-a, Kluba amaterske fotografije iz Svetog Lovreča uz pomoć kojeg  je na najbrži način svladao osnove, ali i upoznao ostale istomišljenike s kojima je dijelio znanje. Za KAF imaju samo riječi hvale, ističući njihovu požrtvovnost i trud koji ulažu kako bi svojim članovima približio svijet fotografije.

Dok se Martin izvan svog posla u potpunosti posvetio fotografiji, Robert se bavi i sportovima kao što su base jumping i spuštanje padobranom. Upravo su ih ti sportovi i povezali, a možda su i zaslužni da Abandoned Istria danas postoji. Naime, Martin je na Robertovu zamolbu počeo fotografirati vratolomije njega i njegove ekipe na njihovim putovanjima. Tada je otkrivao i neke nove lokacije. Kada je Robert počeo učiti više o fotografiji, Martin se iskazao kao izvrstan mentor. Prva lokacija koju su zajednički posjetili kako bi vježbali fotografiranje bilo je malo napušteno selo kraj Oprtlja. Tada su shvatili da su ih oduvijek zanimali napušteni prostori, prostori koji imaju povijest. Stranicu su isprva napravili iz čiste praktičnosti, kako bi na jednom mjestu imali svoje radove, ali i kako bi imali uvid u fotografije onog drugog kada sami fotografiraju. Iznenadile su ih reakcije ljudi, ali im je bilo zbilja drago zbog svih pozitivnih komentara koje su dobili. Lokacije otkrivaju istražujući na Internetu, preko preporuka raznih ljudi, ali i sasvim slučajno.

Možda je jedan od razloga zašto ljude privlače napušteni prostori i osjećaj nelagode, jer posjećujući takve prostore prisutan je osjećaj da si na zabranjenom području i da ćeš u svakom trenutku nabasati na nekog stanovnika. No Robert i Martin nemaju nijedno loše iskustvo, osim jednog para Martinovih hlača koje su izvukle deblji kraj u srazu sa žicom ograde prilikom preskakanja. Ipak, u igri nije bilo bježanje, već želja da se čim više približi lokaciji kako bi i fotografija bila bolja.

Sugovornici nam kažu kako često takvi prostori odišu dojmom kako je vrijeme samo u jednom trenutku stalo, a ljudi su jednostavno nestali. Znali su nalaziti predmete poput rukavica ostavljenih na stroju, kao da je netko završio svoju smjenu i otišao kući. Često su viđali i kalendare koji su označavali posljednji radni dan, no u ovom slučaju se sutradan nitko nije vratio na posao. Upravo kroz ovaj projekt žele potaknuti ljude na razmišljanje. Kroz Napuštenu Istru žele osvijestiti o propadanju, ne samo kuća, već i industrija. Napominju koliko god da je zadovoljstvo fotografirati takve objekte, isto toliko je i tužno. Pogotovo kad kasnije pokušavaju saznati sve informacije o takvim mjestima.

Htjela sam saznati koji ih se prostor najviše dojmio, na što su oboje složili kako je svaki prostor poseban na svoj način. Slušala sam dojmove pune strahopoštovanja o samostanu u Dajli, napuštenoj ljevaonica bronce i aluminija blizu Marušića, staroj vili u Ičićima, nikad realiziranom Genetskom centru u Buzetu…

Na kraju, zanimalo me i koje su lokacije otkrili na Labinštini. Već sam među objavljenim fotografijama vidjela one iz Tupljaka, a Martin i Robert su rekli kako su posjetili Rašu i Krapan, no fotografije još nisu stigle objaviti. Dok ih čekamo, bacite oko na ostale objavljene. Ako imate kakvu informaciju o napuštenim prostorima, slobodno im dojavite.

Ironično je zapravo koliko na svijetu postoji napuštenih prostora, dok je istovremeno prisutan problem beskućništva. Također, svakim se danom grade novi prostori koji će na tržištu imati cijene koje će današnje generacije teško namiriti u težnji da dođu do vlasništva svojih par kvadrata stana. Rješenje ovakvih problema moguće je upravo u prenamjeni starih i napuštenih prostora u nove objekte koji će pružiti dom različitim aktivnostima te ih tako spasiti od daljnjih propadanja. U slučaju kada ne dobiju pomoć ljudske ruke, priroda će napraviti svoj puni krug i uzeti što je njeno. Nakon prvotne uzurpacije i nakon što je objekt doživio svoj životni vijek, sada opet priroda uzima ono što joj je oteto dok se ljudska intervencija gubi u zelenilu koje opskrbljuje priroda. Tužno je jedino jer nas sve to podsjeća na odlazak ljudskih života koji su se nakratko pojavili u cijelom procesu.