Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Diego Zulijani: Najveća mi je nagrada kad moje pjesme ljudi prepoznaju i...

Diego Zulijani: Najveća mi je nagrada kad moje pjesme ljudi prepoznaju i prihvate

Diego Zulijani je labinski glazbenik iz Trgeta koji je, dojam je, cijenjeni „vani“ nego na Labinštini. U ovo turobno vrijeme porazgovarali smo o njegovoj karijeri, glazbi i aktualnostima…

Tko je Diego privatno? Što ga ispunjava osim glazbe?

Mislim da sam tip osobe koja voli biti kod kuće, biti s obitelji, iako priroda mog posla ne ostavlja mi puno vremena za to. Priroda, ribolov, ptice, dobar film, neka druga tv emisija, sasvim je dovoljno da se osjetim ispunjenim.

Volim odlaske na mjesta koja su mi draga, gdje čovjek može onako da rezimira kako mu je prošao dan ili nekakav period. Trenutno se ima dosta vremena pa se sve nekako stigne. Mislim da ispravno živim, naravno imam neke standarde kojih se pridržavam, ali u svemu tome sam i dosta skroman što je nekad dobro, a nekad baš i nije.

Kako provodite ove „korona dane“, je li Vam dosadno, kako uspijevate popuniti vrijeme?

Situacija je takva kakva je, trebamo izdržati svi se držati odluka i mjera koje su donesene. Tako naravno moja obitelj i ja. Proći će sve to i vjerojatno ćemo više cijeniti neke stvari koje smo prije zanemarivali. Nije mi dosadno, živim na selu uvijek je nešto za raditi, urediti, srediti…

Uglavnom sam vani, mada svaki dan svoje obaveze prema glazbi redovito ispunjavam.

Kada počinje Vaša glazbena karijera, na čiji nagovor i jeste li oduvijek htjeli biti pjevač?

Glazbom se bavim od ranog djetinjstva, aktivno punih 35 godina. Nije me nitko nagovarao, jednostavno volio sam i slušao muziku, pjevanje, koncerte. Naravno volio sam i druge stvari, npr.sport. Igrao sam nogomet volio i druge sportove. Eto, prevladala je ljubav prema glazbi.

Karijeru sam započeo, a i najveći dio do sada proveo, kao pjevač reproduktivac po mnogim ugostiteljskim objektima širom Istre, Kvarnera, ali i čitave jadranske obale te u inozemstvu. Autorsku karijeru sam započeo 2010. godine.

Čekao sam pravu priliku – tražio suradnike, producente, tekstopisce, dobru ekipu i htio sam snimiti lijepe pjesme da sve ima neki nivo, neku razinu. Nešto što je približno mom karakteru. Uspio sam u tome zbog čega sam sretan. Počeci su mi, mislim u autorskom smislu, bili posebno dragi jer su bili puni neizvjesnosti. Kreneš, ali ne znaš dokle ćeš stići. 

Unatoč svakojakim teškoćama uspio sam snimiti petnaestak pjesama. Većina njih je i na mom studijskom albumu u izdanju Croatia Records izdano prošle godine u travnju.

Mostar je za Vas poseban grad. Koliko ste priznanja i nagrada tamo dobili, kakva Vas sjećanja vežu uz tamošnji festival?

Za Mostar me vežu lijepe uspomene i sigurno je za mene poseban grad. Poznato je da volim nastupati na festivalima, jedan od njih je i Mostarski Festival. Nastupao sam tamo pet puta i jednom kao gost večeri na jubilarnoj 25. godišnjici. 

Osvajao sam u Mostaru velike nagrade kao što su nagrada za najbolji aranžman 2014., prvu nagradu dijaspore 2016., prvu nagradu publike 2017. te pobijedio tj. osvojio Grand Prix 2018. godine. Raduje me kada između odličnih glazbenika budem nagrađen kao najbolji.

Bilo je drugih lijepih nagrada i priznanja na drugim festivalima, meni su i velike nagrade kad mi netko priđe i kaže „lijepa ti je ova pjesma“. Najveća mi je nagrada kad moje pjesme ljudi prepoznaju i prihvate. A, naravno, Mostar je u srcu zauvijek.

Koja Vam je najdraža pjesma (vlastita)? Imate li takvu? Koga najradije slušate općenito?

Sve su mi drage, a možda ako bi trebao istaknuti jednu onda je to „Klavir i ja“.

Slušam jako puno glazbe različitih žanrova stranih i naših izvođača, a ove dane slušam dosta Mick Hucknalla i Simply Red.

Dugo ste godina u glazbi, jeste li umorni, što Vas pogoni za dalje?

Svakom poslu se moraš posvetiti, svaki posao kao i svaki čovjek ima neke mane i vrline, iziskuje vremena i pažnje. Međutim, ako se pravilno postaviš i ako si uporan, posao te nagradi – tako je i s glazbom.

Jednostavno, volim to i dok mogu, dok me zdravlje bude služilo, bavit ću se glazbom. Nedavno je moj album „Kad se spletu duše dv’je nominiran za „Porin“ u konkurenciji „Najbolji album zabavne glazbe“. 

Nisam uspio doći u najužu konkurenciju, ali sam bio jako blizu. Sve to gura čovjeka da radi da se trudi.

Nekako logično Vas je očekivati i na MIK-u. Postoji li razlog zbog čega Vas tamo nema svih ovih godina dok osvajate nagrade drugdje?

MIK je zasigurno festival na kojem bi volio nastupati, između ostalog, zato što je tu naš domaći. Međutim, davao sam više pjesama na natječaj i nisam prošao. Struka MIK-a je ocijenila da pjesme nisu dovoljno dobre za taj festival. 

Neke pjesme koje imam na dijalektu su zaista odlične, vrte se na radio postajama i televiziji tako da komentar je suvišan. Odustao sam od MIK-a dok se struktura ljudi koja vodi festival ne promijeni.

Koga najviše cijenite od istarskih glazbenika?

Cijenim i poštujem sve kolege i kolegice u Istri i dalje, neke više, neke manje. Znam kakav je to posao i koliko iziskuje, koliko stresa ima tu… Zato svima želim puno uspjeha.

Koje osobine kod ljudi najviše volite, a koje najviše prezirete?

Volim jednostavne, ali uporne u poslu i životu, iskrene ljude i ljude koje vole pomoći u svakakvim situacijama, a ne volim ljude koji su čista suprotnost ovome.

Svaka je osoba priča za sebe i ne mora imati prioritete koji su i moji. Pitanje je samo koliko su nam oni važni i koliko moramo eliminirati druge stvari kako bismo došli do njih. Ako u životu sve pregazimo i povrijedimo kako bismo došli do nečega, to nije dobro.

S kim bi voljeli otpjevati duet? Može i dva-tri…?

Imam dva otpjevana dueta s Paolom Jusić i sa Zoranom Jelenković. Uvijek sam za suradnju i veselim se novim duetima.

Kakvi su planovi za 2020. godinu? Može li se išta planirati u ovo vrijeme?

Planova uvijek ima mnogo – prije svega puno koncerata, puno svirki, snimanja novih pjesama. Međutim, prije svega želim, kao i svi mi, da ova teška situacija u zemlji i u svijetu prođe – da svi ostanemo zdravi te da se svi veselimo vremenima nakon ovog.