Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Patrik Franković: “Ovom sezonom stvaramo temelje za naredno razdoblje”

Patrik Franković: “Ovom sezonom stvaramo temelje za naredno razdoblje”

Patrik Franković je predsjednik
RK Rudan Labin i kao takav ne treba poseban povod za gostovanje „Nedjeljom u 3“.
Naravno, razgovarali smo samo o rukometu, a o čemu bi drugo i mogli. Što je
rekao Franković, pročitajte u nastavku…

Koliko si dugo igrao rukomet i što najviše „uzimaš“, pamtiš, iz tog
vremena?

Rukomet sam počeo trenirati
relativno kasno, s nepunih 15 godina. Prije toga sam trenirao nogomet u Rapcu i
Rudaru, i na nagovor prijatelja iz škole sam došao u rukomet i već sam se na
prvom treningu „zaljubio“. Pored same igre sjećam se da sam bio oduševljen
ozbiljnošću treniranja i pristupom na treningu i već sam tada osjetio da rukomet
u našem kraju predstavlja nešto posebno.

Prvi trener mi je bio Dean
Belušić i baš smo krajem prošle godine proslavili 30 godina naše generacije
kadeta koja je bila prilično uspješna. Dean se potrudio i okupio nas na
zajedničkoj večeri i vrlo se  ugodno i
emotivno podružili.

Diego, Zupa, Tino, Paulo su imena
koja su najduže ostala u rukometu, ali pored njih bilo je još jako dobrih
igrača koji su iz ovih ili onih razloga ranije prestali, Danny, Ljubo, Erik,
Đoni, Dalibor i ostali.

Kasnije su mi treneri bili redom
sve legende labinskog rukometa, pokojni Mikot i Franko, prof. Štingl, naš
nezaobilazni Bečo i mnogi drugi.

Zbog poslovnih obaveza prilično
sam rano prestao igrati, tako da sam sve skupa igrao samo 10 godina, što u
današnje vrijeme klinci ostvare u svojoj 15-16 godini. Sjećam se da sam prestao
igrati u ljeto 1999.,  a upravo smo
naredne sezone ostvarili povratak u Prvu ligu, što sam ja, kao pravi pegula,
propustio. I ne samo to, već smo te sezone bili dobili novu opremu i otišli na
pripremnu turneju u Francusku i Italiju, pa sam više puta sam sebi spočitnuo da
baš imam „odličan“ osjećaj za tajming (smijeh).

Igrao sam najviše u ondašnjoj
Prvoj ligi Jug, ali i onu prvu sezonu Prve lige i u pamćenje mi se urezala prva
domaća utakmica baš te Prve lige, mislim protiv Zadra. Bili smo u karanteni u
Dugoj Uvali i došli smo u Labin sat prije početka utakmice. Otišli smo u
svlačionicu, a strop se tresao od publike i navijanja. Izašli smo na teren i
onaj osjećaj kada labinska dvorana grmi, kada se sve trese, je nešto
neponovljivo i to je taj osjećaj koji želim svakom igraču koji igra u Labinu da
doživi. Zbog takvog se osjećaja naporno trenira, trpe batine i duga putovanja.

Koliko se rukomet promijenio od tada? U čemu najviše?

Rukomet, ali i sport općenito se
otad prilično promijenio. Kao prvo u brzini, igra je puno brža, dinamičnija,
fizički zahtjevnija. Zapravo je sve usmjereno da igra bude atraktivnija, što u
potpunosti podržavam, jer se sport igra zbog publike.  Dostupom informacija i multimedije, puno se
brže napreduje, ali su i očekivanja puno veća i uspjeh se brže traži.

Promjena nema samo u tehničkom
smislu, već i u pristupu sportu pa tako i rukometu. Sve je manje strpljenja,
manje spremnosti na odricanje i zahtjeve koje rukomet nalaže, na ustrajnost u
treniranju, na rad, disciplinu i na čekanje svoje prilike. Jednostavno rečeno, svi
očekuju rezultat ili priliku preko noći. No, rezultat je to društva i trenutka
u kojem živimo, ali ipak svi koji ostanu u sportu dovoljno dugo na kraju shvate
da se do rezultata može doći isključivo upornim radom i velikim odricanjem.

Veselin Vujović rekao je da se rukomet mora mijenjati (pravila), ako
želi napredovati. Slažeš li se s tom tezom, što bi ti promijenio?

Slažem se u potpunosti. Prije
svega treba mijenjati pravila da igra bude jasnija i razumljivija svakom
gledatelju, pa i onom rukometnom laiku. Samo tako možemo učiniti da rukomet
bude popularniji i da ga veći broj ljudi zavoli.

Konkretno, treba poraditi na
pravilu ograničenja napada, jasnije označavanja pasivne igre, jasnijih pravila
kod isključenja i grubih prekršaja, te situacijskog problema da li je faul/sedmerac
ili probijanje, jer baš je taj problem bio dosta čest na zadnjem euru.

Ocjena jesenskog dijela prvenstva, što je nedostajalo Rudan Labinu za
bolji rezultat?

Uzevši u obzir da smo u odnosu na
lani ostali bez velikog broja igrača, događanja u ljetnom prelaznom roku i
dodavši tome tešku ozljedu Jelušića sedam dana prije početka sezone, onda
možemo jesenskom dijelu dati prolaznu ocjenu. Za bolji dojam nedostaje koji bod
više, ali mislim da je stručni stožer izvukao maksimum od igrača koji su imali
na raspolaganju.

No, ne zaboravimo da smo u
prošlom dijelu sezonu u suradnji sa ŽRK-om osnovali Labinsku školu rukometa i
iako tek odnedavno djeluje, već sada možemo utvrditi da je to jedan od najvažnijih
poteza uprava obiju klubova u zadnje vrijeme. Tim trenera na čelu s Adrijanom
radi jako dobro i osobno sam uvjeren da će se za LŠR još čuti nadaleko.

Koliko je teško biti na čelu rukometnog kluba, uspijevate li rješavati
financijske izdatke tako velikog pogona? Koliko sati dnevno provedeš u
bavljenju s RK?

Sažeto rečeno, izazova sigurno ne
nedostaje. Financije su sigurno jedan od najvećih, ali eto zahvaljujući svim
našim partnerima od Grada i Sportske zajednice do sponzora i donatora pa sve do
roditelja i prijatelja kluba nekako nam uspijeva iz godinu u godinu zatvoriti
financijsku konstrukciju. Nije uvijek lako, ali borimo se.

Pored financija, za vođenje kluba
poput našeg potrebno je i dosta vremena i ljudstva. Upravo je potonje ono što
je možda i najveći problem u današnje vrijeme.

Kao što znate, svi članovi
uprave, i mnogi drugi članovi su volonteri i imamo svoje privatne i poslovne
obaveze, te nam ne ostaje previše vremena za bavljenje klupskim aktivnostima
koliko bi htjeli i stoga je dobra organizacija ključna da klub ipak funkcionira
na visokom nivou.

U ovom kontekstu smo zahvalni što
za glavnog operativca imamo našeg tajnika „Vlacu“ kao jednu polivalentnu osobu
koja se uspješno nosi sa svima zadaćama na različitim područjima. Teško je sad
reći konkretno koliko vremena provedem u radu kluba, ali recimo samo da se
vjerojatno više čujem s tajnikom nego sa ženom (smijeh).

Jedino pitanje vezano uz premijerligašku sezonu – što bi s današnjim
iskustvom napravio drugačije kao predsjednik?

Nezahvalno je komentirati što bi
bilo kad bi bilo, jer svaka situacija u prošlosti ima svoje okolnosti i emocije
koje je kasnije teško ponoviti ili rekonstruirati ma koliko se trudili.

Prošla sezona nama je vrlo
dragocjeno iskustvo u nekoliko segmenata rada kluba i osobno mislim da ima više
pozitivnih nego negativnih dijelova bez obzira na konačni ishod. Labin je
ponovo na rukometnoj karti Hrvatske, pokazali smo svima da se u klubu ozbiljno
radi, pokazali smo da smo zreli za nešto više i da Labin zaslužuje
premijerligaša, klub smo digli na viši nivo organizacije i djelovanja i na
kraju financijski smo odgovorno  priveli
sezonu kraju što nije bio slučaj u sličnim situacijama u prošlosti.

Probili smo led u promjeni imena
kluba i ukazali na tržišni model funkcioniranja u sportu i tako utabali put i
drugim kubovima koji kako čitam žele isto napraviti.

Na početku (šest mjeseci prošlo) si novog mandata, što je krajnji cilj
u njemu?

U prošlom smo mandatu kreirali
četverogodišnji plan koji smo u potpunosti pogodili i ostvarili, i to, kako u
sportskom tako i u organizacijskom smislu.

Sada smo, nakon polugodišnjeg,
nazovimo to, uzimanja zaleta, kreirali novi plan do kraja mandata i koji ćemo
polovicom ožujka prezentirati našim prijateljima, sponzorima, partnerima, a
potom i široj javnosti, pa zasad još ne bih izlazio s detaljima.

No, cilj je uvijek jasan i u
skladu s vizijom i misijom kluba, želimo postati stabilan premijerligaš, uz
istovremeno jačanje naše  Labinske škole
rukometa i stvaranje prepoznatljivog rukometnog potpisa.

Kako prognoziraš proljetni dio prvenstva, krenulo se dobro, dokle može
ova momčad?

Tako je, dobro se krenulo i prava
je šteta za poraz u Karlovcu jer smo bili jako blizu gostujućim bodovima.
Dovođenjem Jurmana i Lazara, te povratkom Jelušića smo stvorili jednu
respektabilnu momčad koja može svakoga pobijediti. Vjerujem da ćemo kako
vrijeme odmiče biti sve bolji i da je naš primarni cilj, opstanak u ligi,
neupitan, a nadamo se da bi uz malo sreće mogli završiti u gornjem dijelu
tablice.

Ove godine imamo novog trenera,
potpuno novu momčad i fizionomiju igre te je potrebno vremena da se sve to
uskladi i naštima, te zapravo ovom sezonom stvaramo temelje za naredno
razdoblje.