Home STARE KATEGORIJE Nedjeljom u 3 Toni Juričić: “Ako mislite biti produktivni nemojte gubiti produktivno vrijeme na slušanje...

Toni Juričić: “Ako mislite biti produktivni nemojte gubiti produktivno vrijeme na slušanje kako biti produktivan”

Nakon studija kulturologije na riječkom Filozofskom fakultetu, diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u mnogim književnim časopisima, režirao kratkometražne filmove i videospotove raznih glazbenika. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti koja je ugašena prošle godine. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade “Slavko Kolar” Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora, a trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu. On je Toni Juričić, a ovaj period samoizolacije nam je dobro došao da ga ulovimo i porazgovaramo o njegovom bogatom životopisu.

Prošao si više različitih institucija u svom obrazovnom procesu. Kako izgleda studiranje u inozemstvu s obzirom na studij u Hrvatskoj?

Što se tiče doktorskog studija u Engleskoj, imaš potpunu slobodu da se fokusiraš na svoj projekt. Nema predavanja, nema pisanja seminara, nema ispita. Prioritet je tvoja disertacija. Od tebe se zahtijeva da na kraju ljetnog semestra pošalješ jedno poglavlje da vide kako napreduješ. Fakultet ti ponudi stol u jednom od ureda za PhD studente i na tebi je da to vrijeme ondje iskoristiš za rad disertacije. Ono što je također bitno je odnos s mentorom. Konzultacije su od iznimne važnosti iz jednostavnog razloga što ti mentor s komentarima i opaskama pomaže u izgradnji temelja i kostura disertacije. 

Tema tvog doktorata na Sveučilištu u Durhamu je Anatomija groteske u (post)jugoslovenskoj kinematografiji. Kako si se odlučio za tu temu i kako napreduje rad na doktoratu?

Ideja se razvila iz seminara „Uloga groteske u hrvatskom filmskom modernizmu 60ih“ kojeg sam napisao za kolegij Modernizam u hrvatskom filmu. Na predavanju je jednostavno nešto kliknulo u glavi i eto, rodila se ideja da bih mogao napisati seminar na temu groteske. Na temelju tog seminara se kasnije razvila ideja o anatomiji groteske na čitavoj (post)jugoslavenskoj kinematografiji.

Zašto baš naša kinematografija? Groteska se kao pojava u umjetnosti javlja na područjima političke i društvene nestabilnosti, a vidimo i sami da je ovo naše društvo prošarano svim mogućim nestabilnostima. 

Danas smo svjesni iseljavanja mladih iz Hrvatske. Koji je tvoj plan nakon dovršetka doktorata? Imaš li planove koji te vezuju uz Englesku ili bi se htio vratiti u Labin?

Nemam nikakve planove za sada što se tiče Engleske. Ono što znam je da bih htio ostati raditi u akademskim krugovima. A sada, ako ću ostati u Engleskoj, otići u neku drugu zemlju ili se vratiti u Hrvatsku, to još ne znam. Ako i ostanem vani, mislim da ću ostati tek nekoliko godina i onda se vratiti u Hrvatsku ako se bude ponudila prilika. 

Pri samom uvodu, teško mi je bilo predstaviti te, jer si zaista svestran i baviš se mnogočime. No, što smatraš da ti najbolje leži, a što je tebi najzabavnije raditi?

Englezi bi rekli – jack of all trades but master of none. Najbolje bi bilo da se fokusiram na jedan aspekt i tome posvetim, ali jednostavno, ne mogu to napraviti. Prije se to smatralo kao nešto negativno, to što šaraš naokolo, ali u današnje vrijeme je ta interdisciplinarnost postala krucijalan element. Što se tiče pitanja što mi je najzabavnije i što mi najbolje leži, mislim da pisanje najbolje leži. S pisanom riječju sam nekako najkomotniji. Od teen angst priča koje sam pisao kao šesnaestogodišnjak pa sve do akademskog seciranja kinematografije, pisanje me oduvijek pratilo. Čak i kad sam se bavio snimanjem spotova, filmova i sessiona, pisanje je uvijek bilo prisutno. 

Osim što režiraš i snimaš, i pišeš. Dobitnik si nagrade Slavko Kolar Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Što ti znače nagrade u tvom radu?

Nagrade su potvrda da si napravio nešto dobro. 

Hajdemo sad malo na režiju. Režirao si i snimao spotove za razne glazbenike, kao što su glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Kako je došlo do tih suradnji? S kojim glazbenikom bi surađivao?

Do suradnje je došlo zahvaljujući Nikol iz benda NLV. Nikol sam upoznao na prvoj godini Kulturologije kada smo se skompali i postali dobri prijatelji. Znala je da sam snimio par filmova i povezala me s Barbarom Munjas koja je taman u to vrijeme s Barbarima trebala objaviti prvi album. Do tog trenutka nisam imao ideje da ću se zapravo više gušta pronaći u snimanju glazbenih spotova nego u filmovima.

Obožavam filmove, ali spotovi su mi ipak bili nekako draži zato što spajaju dvije velike ljubavi – glazbu i video. Ako bih surađivao s kojim glazbenikom, volio bih surađivati s Nick Caveom. Ma i sa Springsteenom. I Waitsom. 

Brzinski: najdraži književnik? Redatelj? Film?

Književnik: Neil Gaiman. Ovo je bilo stvarno teško pitanje, ali ako bih mogao jednog pisca izdvojiti koji je najviše utjecao na moj rad je Gaiman sa Sandman strip serijalom te gomilom romana i kratkih priča koje mi taman pašu.  

Redatelj: Charlie Kaufman. Tu uključujem i filmove za koje je napisao scenarij. Znači od Being John Malkovich i Adaptation pa sve do Anomalise.

Film: Cemetery Man. Film je nastao po scenariju tvorca i scenarista Dylana Doga. Film kao skrojen po mojoj mjeri – malo arta, malo zombija, malo filozofije, malo krvi, malo groteske.

Noir.am projekt obuhvaća noir.am sessions koji je usmjeren ka glazbi i noir.am storytellers koji ima naglasak na književnost. Kako je nastao taj projekt?  Razumljivo je zašto je sad na određenom stand-byeu, ali imaš li u planu kasnije projekt opet više aktivirati? Koja je mistika oko imena koje ih povezuje?

Noir.am je nastao kao svojevrsna hrvatska indie verzija MTV unplugged. Znači, cilj je bio snimiti akustični nastup određenih glazbenika u određenoj prostoriji. Pjesme koje su ogoljene od efekata poprimaju specifičnu auru kad ih se izvodi unutar četiri zida stare kuće koja se nalazi bogu iza nogu. Projekt je pokrenut na trećoj godini Kulturologije kada sam inspiriran MTV Unplugged serijalom i KEXP sessionima odlučio producirati session čiji je cilj pružiti underground glazbenicima kvalitetan audio-vizualni proizvod koji bi potom te glazbenike približio njihovoj publici.

Imao sam sreće što su se u projekt uključili prijatelji koji su vrhunski stručnjaci u pogledu snimanja i produkcije zvuka. Bez njih, projekt nikad ne bi zaživio i postao ono što je danas. Naravno, kad sam se prebacio iz Hrvatske iz Engleske, projekt je otišao u svojevrsnu hibernaciju zato što smo svi imali hrpu posla sa strane i volonterski rad na snimanju i produkciji noir.am epizoda je uzimao ogroman komad vremena.

Još ne znamo što će biti s projektom jednom kada ga se probudi iz hibernacije, ali ukoliko budemo odlučili da je s njim završeno, završit ćemo ga sa stilom.

Bio si predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Zbog svog životopisa više si no kompetentan o pitanjima kulture. Što misliš o toj temi  na području Grada Labina? Gdje vidiš mjesta za poboljšanje? Što bi pohvalio kao uspješno? 

Udruga je ugašena krajem prošle godine iz istog razloga zašto se noir.am stavio u hibernaciju. Što se tiče kulture u Labinu, mora se spomenuti famozna Labinska scena koja se također sada našla u svojevrsnoj hibernaciji izuzev par bendova koji su i dalje aktivni. Ali nadajmo se da dolazi smjena generacija koja će ponovno probuditi glazbeni duh Labinštine. Imamo Level 52 koji se bavi produkcijom i snimanjem. Imamo razne umjetnike s različitih područja likovnih umjetnosti. Unutar granica Labina, imamo čitav spektar umjetnosti. 

Gdje nalaziš inspiraciju za sve što radiš? Kako se nosiš s kreativnom blokadom?

Ako napišem da je inspiracija svugdje oko nas, srce će mi puknuti od tuge što sam ispljunuo takav klišej. Ali da inspiraciju možeš pronaći svagdje, to je istina. Od ulice, barova, detalja u razgovorima s prijateljima i anegdota, pa do serija, filmova i knjiga…

Ne brine me kreativna blokada. U ovih desetak godina što se bavim pisanjem i snimanjem, shvatio sam da imam te neke periode u kojima je inspiracija jača ili slaba. Npr, ljeti gotovo nikad ništa ne napišem, ali ne brinem se oko toga. Fokusiram se na druge stvari, a inspiracija kad dođe, dođe. 

Koji bi bio tvoj savjet ljudima za povećanje produktivnosti?

Nemojte slušati influencere i gubiti vrijeme na čitanje raznoraznih plitkih tekstova kako povećati produktivnost. Ako mislite biti produktivni nemojte gubiti produktivno vrijeme na slušanje kako biti produktivan. Produktivnost varira od osobe do osobe. Ako se osjećam da mi se taj dan ne radi ništa kreativno, gledat ću serije ili filmove. Smatram da nema univerzalne formule za povećanje produktivnosti. 

I za kraj, želiš li još nešto poručiti čitateljima LK? 

Zostanite doma.