Home RUBRIKE Vikendom konkretno VIKENDOM KONKRETNO | Monika Derosi Crnogorac: “Voljela bih osvijestiti roditelje i cijeli...

VIKENDOM KONKRETNO | Monika Derosi Crnogorac: “Voljela bih osvijestiti roditelje i cijeli obrazovni sustav u vezi motoričkih i mobilnih sposobnosti”

Monika Derosi Crnogorac poznata je Labinjanima dosad bila prije svega po studio Il Movimento, a prije desetak dana „osvanula“ je na listi HNS-a za predstojeće parlamentarne izbore u osmoj izbornoj jedinici. Zbog toga, smo za ovaj vikend porazgovarali baš s njom…

Kada si počela biti politički aktivnija?

Ova korona možda nam je na neki način dobro svima došla da shvatimo kako jako puno stvari NE funkcionira u državi i našim lokalnim sredinama; da sagledamo stvari iz nekog drugog kuta gledišta i ohrabrimo se probati promijeniti. Otud se i želja za bavljenjem politikom jednostavno desila.

Zašto HNS? Je li ti HNS ideološki ili programski zanimljiva stranka?

Mislim da je programski dosta sličan mojem viđenju kako bi Hrvatska trebala izgledati i koji su najveći problemi s kojima se susrećemo. Program je rađen zajedno sa građanima Hrvatske i mislim da u tome leži snaga – pitati i osluškivati građane.

Sam slogan “Hrvatska se voli radom” je upravo ono što i mene opisuje – ja sam radoholičar i sve što sam postigla u svom životu – postigla sam samo svojim radom i odricanjem. Nikad se nisam nametala već smatram da moji rezultati rada govore za mene. Upravo zbog toga, moja životna krilatica je ona stara: “U radu je spas” 🙂

Koje je tvoje mišljenje prema koaliciji s HDZ-om na državnoj razini i bi li se danas složila s time?

Danas na političkoj sceni sve stranke pokušavaju koalirati jedne s drugima kako bi dobile većinu birača. Mislim da je bitan program i ciljevi te ljudi u stranci koji su educirani i sposobni taj program provesti do kraja i ostvariti ciljeve. Svima nam je u interesu da mijenjamo loše odluke i da donesemo promjene koje će nam svima osigurati bolji život u našim sredinama i našoj državi.

Otkud želja prema ulasku u Sabor?

Mislim da je Sabor mjesto u kojem bi se prvenstveno trebalo razglabati o željama, problemima i potrebama nas, malih građana. Mi kao građani, poduzetnici, radnici predstavljamo kralježnicu ove države, a nas se najmanje pita što nas boli, koji su naši problemi egzistencije na dnevnoj bazi, kako se u svakodnevnom životu borimo sa “vjetrenjačama” zvanim porezi, nameti, pravila, zakoni, davanja.

Da si saborska zastupnica, koje bi tri stvari najprije promijenila u HR, a koje u Labinu?

Zar samo 3?!:) Definitivno na državnoj razini smanjenje PDV-a, uvođenje prave porezne reforme (u smislu smanjenja poreznih opterećenja i prekobrojnih poreza), realizacija slobode poduzetništva, reformu zdravstvenog sustava i naplate zdravstvenih usluga, smanjenje broja općina i državnog sektora…

Što se tiče Labina – mislim da je tu važno da se pokrene neka nova energija koja će napokon uvesti promjene na lokalnoj razini i našem Labinu donijeti parolu: “Svima, a ne samo njima”!

Krenula bi od malih koraka koje puno znače nama građanima, a to je da se napokon pokrene rješavanje problema cestovne infrastrukture na raznim lokacijama: cesta Gornji Rabac, Vinež, problem raskršća/semafor na Zelenicama kraj OŠ Matija Vlačić, itd… Digitalizacija državne uprave i smanjenje birokracije, potpore i smanjenje najmova poduzetnicima, ugostiteljima, malim obrtima na Labinštini (Svima a ne samo njima!), izgradnja dječjeg igrališta u Rapcu (nogomet/košarka,…) koji ne postoji…

Movimento postoji već podosta vremena. Kada si u životu odlučila da će ples biti tvoje zanimanje?

Il Movimento postoji od 2010. i ove godine slavi punih 10 godina postojanja. Po struci sam mag.oec a ples je bio moj hobby. S vremenom sam shvatila da se sve kreće u nekom smjeru gdje postajem poduzetnica, a radim ono što volim. Pa zašto ne?!

Što je to što ljude privlači na zumbu?

Definitivno ritam, sloboda kretanja i ona osjećaj za vrijeme treninga gdje nitko nikog ne gleda već se svi prepuste plesu.

To je neprocjenjivo! Uz sve to naravno, gube se i kilogrami i radi se na poboljšanju zdravstvenog stanja.

Kako je Labin prihvatio ples na šipci?

Kad sam krenula s plesom na šipci znala sam da ću se susresti na neodobravanjem jer uvijek je nekako u našim glavama da je to nešto zabranjeno, “prljavo”, povezano sa striptizom…Međutim, ples oko šipke nekad i danas, sasvim je drukčija priča.

Danas je to jedan od najtežih i najzahtjevnijih oblika vježbanja, i gotovo ulazi u olimpijsku disciplinu. Ovdje se definitivno vježba snaga uma i tijela, a pred čovjeka stavlja veliki izazov. Usporedno s time – najljepši je osjećaj kad taj izazov savladaš! Jednom kad isprobate ples na šipci – definitivno ćete se zaljubiti pa upravo zbog toga cure koje su krenule na šipku prije tri godine i danas su sa mnom 😉

Gdje pronalaziš energiju i inspiraciju za sve što činiš?

Uh, ponekad mi se čini da stanem – ne bih znala kako se ponašati 🙂 To sam ja – uvijek u nekakvom kretanju, projektu, kreativi, akciji. Upravo ono što sam na početku rekla – ja sam zaista radoholičar i nikad mi ne nedostaje novih ideja koje mi svakodnevno padaju na pamet, a koje nastojim dovesti do realizacije jer nema sretnijeg osjećaja kada neka ideja ili plan zaživi i gledaš plodove svoga rada!

Na koji si trenutak u svojoj karijeri najviše ponosna?

Definitivno što sam uspjela opstati u svojem poslovanju u malenoj sredini kao što je Labin. Bilo je jako puno teških trenutaka, ispitivanja da li je sve vrijedno truda i odricanja, da li je to što zaista želim s obzirom na svoju struku mag.oec, ali opet – svaki put iznova sretna sam što je ples presudio i što moj san još uvijek sanjam.

Koji su ti još neostvareni projekti i snovi?

Momentalno mi je najveći san da preživim ovo “korona stanje poslovanja” jer me jako unazadilo, financijski uzdrmalo i gotovo dovelo do zatvaranja, kao i većinu u drugim djelatnostima, ali evo, još uvijek sam ovdje, aktivna, ne odustajem i dalje pomoću rada pokušavam spasiti svoje poslovanje.

Jedan od projekata koje bi voljela realizirati je osvješćivanje roditelja i cijelog obrazovnog sustava u vezi motoričkih i mobilnih sposobnosti djece u smislu organizacije dječjih kreativnih radionica. Tu mislim na radionice s posebnim naglaskom na motoriku i rekreacijsku aktivnost djece koja je temelj za zdravlje svakog djeteta, a koje u velikoj mjeri nedostaju u današnjem sustavu obrazovanja i života uopće.