Home KOLUMNE Varijacije VARIJACIJE | Miševi naši svagdašnji

VARIJACIJE | Miševi naši svagdašnji

Piše: Daniel Mohorović

PANTIGANA

Na Zelenicama sam sreo Milanovića. Ne bivšeg predsjednika desete hrvatske vlade i petog hrvatskog predsjednika već bivšeg,   trećeg načelnika Općine Sveta Nedelja Gianfranka Milanovića. Dok smo razgovarali o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti hrvatske socijaldemokracije, dijeljenim mandatima kao političkoj inovaciji dvijetisućitih,  političkim obraćenicima, Gianfrankovu ocu Aldu i životu u desetom desetljeću:

– Viš je pantigana! – uzviknuo je Gianfranko.

(Dip daun in Gana
or ivn in Gvajana
or ivn in Bocvana
dej ol hev pantagana

Koz pantagana
in Gana or Gvajana
in Bocvana or Bosnana
iz d sejm pantagana

Ko rano rani
hi mejk d mani
en den kam pantagana
tu tejk avej d hani…

pjeva Zinedine Zidane na dalmatinsko/jamajkansko/engleskom.)

Pogledao sam preko ceste. Dobro popunjena pantigana, po labinjonski more i pantagana, stručnim jezikom čini mi se rattus norvegicus, nije u samoizolaciji, hitrim korakom uputila se prema banci. Ni glodavci ne poštuju fizičku distancu. Rade i danju.

U ovo koronično doba, diljem svijeta, divlje životinje postajale su građani. Ljudi dragi, kao da govore divlje životinje, vi ste manjina, debela manjina, gradovi to smo mi. U doba korone cijela su se krda divljih svinja, pokoja usamljena  lisica, jazavac, srne i jeleni, miroljubivi zečevi, kapibare, mungosi, pume, crni i smeđi (možda i ostalih šest poznatih vrsta) medvjedi, ljubavni parovi kojota, cijela stada kašmirskih koza…prošetavali ulicama (naših) gradova, Barcelonom i Bergamom, ne poštujući prometne znakove Buenos Airesa i Jeruzalema, Pariza i Santiago de Chilea….i sada Labina.

SLIJEPI MIŠEVI

J’acusse netopir. Optužujemo šišmiše. Optužnicu je podignuo čovjek po sljedećim točkama:

  1. Znamo mi vas. Temeljito smo vas istraživali otkad ste udomaćili SARS.
  2. Znamo mi vas. Jedini ste leteći sisavac. Otporni na skoro sve virusne bolesti. Osim bjesnila. Idealni ste prenositelj patogena.
  3. Znamo mi vas. Potkovnjaci. Rhinolophidae. Vi ste, većina virologa se slaže, izvorni nositelji novog koronavirusa.
  4. Znamo mi vas. Prema našim indicijama je genom koronavirusa prešao sa vas na životinjsku međuvrstu, potom na nas, ljude.

U vašu obranu stao je američki predsjednik Donald John Trump koji je uvjeren da virus, kojeg po nekima rasistički, naziva ”kineski virus”, potječe iz Instituta za virologiju u Wuhanu. Na pitanje ima li dokaze za tu tvrdnju četrdeset i peti američki predsjednik je rekao:

“Da, da, imam. Ne mogu vam to reći. Nije mi dopušteno da vam to kažem”

Kao olakotnu okolnost valja napisati da tužitelji ne optužuju sve šišmiše. Ima više od tisuću vrsta tih velikih i malih,  kukcožderskih i krvosasih noćnih letača. Sude samo potkovnjacima. Tko bi normalan sudio svim bijelim miševima i štakorima koji se već stotinjak godina žrtvuju na oltaru ljudskog zdravlja. Bez kojih ne bi bilo većine znanstvenih postignuća.

MIŠ OD BRONCE

Visok sedamdeset centimetara, u laboratorijskom ogrtaču, sa naočalama na nosu, predano radi, plete DNK spiralu. Znanstvenik i miš, čini mi se mus musculus. Povezuje ih zajednički cilj.  Miš/znanstvenik na pragu otkrića. U očima se nazire saznanje, spoznaja, zaključak, znanje. Miš još nije radosno, poput Arhimeda,  uzviknuo:

”Pronašao sam! Heureka!”

Miš od bronce u parku Instituta za citologiju i genetiku Ruske akademije znanosti u Novosibirsku.

LABORATORIJSKI MIŠ

Umirovljeni profesor anatomije Slobodan Marinković živi u Institutu za anatomiju beogradskog Medicinskog fakulteta. Već trideset godina.  Kabinet je profesorov stan i laboratorija. Bez kuhinje i kupatila. Koristi studentski zahod, tušira se povremeno. Kod rodbine i prijatelja. Prvi susjedi su mu leševi i štakori, čini mi se  smeđi, norveški štakori (rattus norvegicus), čiji se rođak usred bijela dana šetuckao Zelenicama. Profesor Marinković fasciniran je mozgom, tu opčinjenost pokušavao je, povezujući anatomiju sa astronomijom i umjetnošću, na zabavan način  prenijeti studentima. ”Mozak je najkompleksnija organizirana materija u kozmosu”, kaže profesor Marinković, vodeći stručnjak za krvne žile mozga, beskućnik i čuvar anatomskog instituta.

PANDEMIJE

Slušao sam ovih dana mladog mudraca s Bliskog istoka kako uspoređuje dvije pandemije, Crnu smrt ili kugu i pandemiju koronavirusa. Prva pandemija kuge u šestom, sedmom i osmom stoljeću, druga od sredine četrnaestog stoljeća, koronavirus u dvadeset i prvom stoljeću. Sličnostima prve i druge pandemije kuge: uvezene iz Azije, harale stoljećima, mijenjale demografsku sliku svijeta. Primarni bolesnik je štakor, naš rattus norvegicus, štakorskom bubom prenijela se kuga na čovjeka. (Smeđi ili norveški štakor, stanovnik podzemlja, kanalizacija, nekako je postao glavni junak ovih varijacija.)

Mladi mudrac s Bliskog istoka smatra da je čovječanstvo napredovalo u petsto godina. Priča o Francuskoj. Kuga se pojavila u u ljeto 1348. Engleski kralj Edward Treći, pretendent na francuski tron, kao glavnog krivca za kugu optužuje francuskog kolegu, bratića njegove majke Izabele. Raskalašeni život kralja Filipa Šestog Valoisa razgnjevio je samog Boga koji je čovječanstvo kaznio kugom. Da demantira zločeste glasine Njegovo Veličanstvo Filip Šesti zatražilo je mišljenje od pariškog medicinskog fakulteta, središta svjetske znanstvene misli. Okupili su se najboljih od najboljih stručnjaka. Zaključili su da se kuga pojavila zbog konjukcije Saturna, Jupitera i Marsa u kući Vodenjaka. Neki se nisu slagali s vodećim francuskim medicinskim (astrološkim?) autoritetima, drugi su optuživali potrese, treći Židove.

Mladi mudrac s Bliskog istoka priča o vezi između znanosti i carstava u modernoj povijesti, znanstvenih istraživanja i imperijalističkih osvajanja. Gotovo svaka europska istraživačka ekspedicija bila je i osvajačka ekspedicija, i obratno. Navodi primjer Napoleonova pohoda na Egipat u svibnju 1798. Radilo se o vojnoj i znanstvenoj misiji. Sa tridesetak tisuća vojnika na tristotinjak plovila put Egipta brodilo je sto i šezdesetak vodećih francuskih znanstvenika. U Egiptu će proučavati floru i faunu, uzroke raznih bolesti, minerale i glazbu; arheolozi će otkriti tzv. kamen iz Rosette s pomoću kojeg je dešifrirano egipatsko hijeroglifsko pismo. Spominje malu poznatu činjenicu o Charlesu Darwinu. Poznato je njegovo petogodišnje putovanje svijetom brodom Beagle na poziv i pod zapovjedništvom četiri godine starijeg Roberta Fitzroya.  Darwin će kasnije objaviti i dnevnik s tog putovanja.   Malo je poznato da je Beagle bio brod britanske ratne mornarice na posebnom kartografskom zadatku,  snimanja obale Južne Amerike i oceanskih otoka, s ciljem izrade zemljovida, kao pripreme za budući rat.

Znanstvena revolucija i kapitalizam, rekao je mladi mudrac s Bliskog istoka, najmoćnije su sile moderne povijesti. Prije znanstvene revolucije odgovori na sva pitanja pronalazila su se u svetim knjigama. Znanstvena revolucija priznala je neznanje. Znanstvena revolucija priznala je granice (ne)znanja. NE ZNAM je početak znanja.  Nitko ne zna odgovor na mnoga važna pitanja. 

U IME MEDICINE

Vraćamo se na Zelenice.

U B baru s Tomom razmatram aktualije. Dobro je, kažem Tomi, što je u ovo doba korone, znanost, a time i obrazovanje, dobila na važnosti. Što će populistički prodavači magle možda pasti u drugi plan. Opasno je ako se znanstvene istine uzima kao apsolutne istine, kao vječne odgovore, a ne vječna pitanja. Ako se istine stalno ne propituje.

Nekoliko dana nakon našeg susreta Giorgio Agamben objavio je članak ”Medicina kao religija”. Znanost je religija našeg doba, piše filozof. Ljudi vjeruju u znanost. Ili vjeruju da vjeruju u znanost. Znanost koja proučava ljudsko tijelo, medicina, je najmanje dogmatska i najviše pragmatična znanstvena disciplina. Medicina ima dobro i zlo načelo; bolest, viruse i bakterije, i oporavak, lijekove i terapije. Život u doba korone pretvorio se u služenje kultu medicine. Svakodnevni život neprestana je borba sa najvećim, nevidljivim neprijateljem naroda.

”Tomo ovaj filozof kao da je slušao moje predavanje tebi o znanosti kao religiji.” ( Poslao sam SMS Tomi.)

”Kolega, točno tako.”

(Možda i ne tako slučajno.)