Home KOLUMNE Retrovizor RETROVIZOR | Jesmo li pred vratima ulaska u strip Alana Forda?

RETROVIZOR | Jesmo li pred vratima ulaska u strip Alana Forda?

Ova se kolumna počela pisati negdje tijekom ožujka, ali se uvijek izbrisalo prvih par odlomaka i pustilo za neka druga vremena. Naravno, tematika je koronavirus, a odgađalo se toliko zbog poštovanja prema medicinskom osoblju i ljudima koji ne zaslužuju da njihovi teški dani završe kao tema za kolumnu.

Međutim, polako dolazimo do toga da smo od ozbiljne situacije stigli pred vrata Alan Forda. Najnovija „bomba“ vezana uz stišavanje glazbe zaista zvuči kao da netko sjedi u jednoj kancelariji i smišlja gluposti provjeravajući dokle će netko slušati. Nisam pobornik ama nijedne teorije zavjere, ali ovim tempom će ljudi prestati slušati to što odgovorni govore.

Naravno, kako sam u sportu, vidim strašan broj nelogičnosti, a siguran sam da ih ima u svim segmentima društva. Pogledajte naslovnu fotografiju – to su dvije fotografije snimljene istog dana na istoj utakmici Istra 1961-Šibenik. Na jednoj tribini gledatelji moraju sjediti ‘kako je naloženo’ i označeno ‘iksevima’ gdje se ne smije, a Demoni su, 100 metara zračne linije dalje, stisnuti kao uvijek. Ako je Demonima to dozvoljeno, znači li to da njihovi životi nisu važni kao oni iz loža? Totalni apsurd. Čim prekršimo prvo pravilo, sva ostala prestaju vrijediti. To važi svugdje i uvijek.

Nošenje maske? Ekstreman apsurd. Dakle, da me ne napadate, ako medicina odluči kako je potrebno nositi maske – onda SVI STALNO nosimo maske. I nema problema. Ali, to da ja kupim nešto u trgovini s maskom, pa izađem i sjednem u kafić udaljen tri metra bez maske gdje sjedi još 20 ljudi na 50 kvadrata, to je Alan Ford. Selektivno izvršavanje bilo kakve odluke je suludo.

Međutim, hoćemo li i kada početi razmišljati o onima koji ovo vrijeme provedeno u ovakvim okolnostima jednostavno – gube? Jesmo li uopće svjesni da ovim „blokadama“ i „zabranama“ u bolnicama i ostalim ustanovama nekome krademo posljednje godine života?

Jesmo li sigurni da broj ljudi u Istri koji zbog bolničkih restrikcija vezanih uz koronu nisu na vrijeme doznali svoju dijagnozu nije veći od šest, koliko trenutno ima zaraženih? Shvaćamo li da će neka djeca ostati neko duže vrijeme prestrašena? Je li nam sada jasno koliko je potencijalno opasna potpuna sloboda nazovi-medija? Premalo se priča o reakciji jednog sarajevskog prvašića koji ‘napada’ novinarku da se makne od njega. To dijete je indoktrinirano, nije samo došlo do toga.

I ne, ne mislim da je korona izmišljotina, nisam anti-išta jer se ne razumijem u materiju, ali mislim da polako dolazimo u fazu kada će ljudi sami početi ignorirati naputke odgovornih.  Ne podržavam to niti smatram korisnim, ali teško je od nekoga očekivati da smanji ‘radio’ kako bi neki bili manje glasni, odnosno manje otvarali usta.

“Bolje kukavički pobjeći nego junački poginuti.”