Home RUBRIKE Vikendom konkretno Natàlia Vallvé Nicolás: “U utopijskom svijetu ja bih Labin izravnala”

Natàlia Vallvé Nicolás: “U utopijskom svijetu ja bih Labin izravnala”

Posljednja od naše tri internacionalne sugovornice koje volontiraju u sklopu projekata Alfe Albone je Španjolka Natalia. Što ona kaže o našem gradu, hrani, Hrvatskoj i mnogo čemu drugom, pročitajte u nastavku…

Bok, predstavi se našim čitateljima, odakle si i koliko godina imaš? Koliko si dugo do sad u Labinu?

Zovem se Natalia, imam 21 godinu i dolazim iz Barcelone.

Za početak, kako si završila u Labinu? Možeš li opisati postupak kako si došla u Hrvatsku? Je li ovo tvoje prvo „putovanje“ ovakve vrste? Koliko često putuješ?

Nikad prije ovog iskustva nisam bila u Hrvatskoj, ali s roditeljima u razgovoru smo razmišljali da dođemo ovdje na odmor, no nikad to nismo napravili. Ljetos sam nakon dužeg perioda bila kod kuće otkako studiram u inozemstvu i rekla sam svojoj obitelji kako ću uzeti „praznu godinu“ između mojih trogodišnjeg završetka fakulteta i magisterija.

No, onda sam jednog dana vidjela Facebook grupu za prilike mladih gdje jedna žena traži sudionike u njenom projektu pa sam joj poslala poruku kako bih vidjela o čemu se radi.

Sve se dogodilo jako brzo, dobila sam informacije o projektu, intervju, a onda mi je i rekla da sam odabrana za sudjelovanje u projektu te nisam ni slutila da ću u roku 48 sati doznati kako se na šest mjeseci selim u Hrvatsku.

Nikad nisam bila dio volonterskog iskustva i nikad nisam bila dio Europskog zbora solidarnosti te sam samo volontirala za neke nevladine organizacije u mom području življenja.

Ipak, s 15 sam godinu dana učila u inozemstvu, prve tri godine fakulteta odradila sam u Danskoj, a jedan semestar odradila sam i u Češkoj pa se može reći da imam dosta internacionalnog iskustva prije ovog.

Ako je suditi prema tome koliko sam putovala, vidi se koliko to volim. Posjetila sam više od 20 zemalja dosad i želim nastaviti istraživati svijet kad se situacija popravi. Veoma sam mlada i volim misliti da imam cijeli život za putovanje i doživljaj svijeta u njegovoj punini.

Možeš li usporediti Španjolsku s Hrvatskom? U čemu vidiš najveće razlike? Možeš li usporediti ljude, ili su svugdje isti?

Dolazeći iz još jedne mediteranske zemlje, rekla bih da ima puno sličnosti s Hrvatskom, iako naravno sam primijetila i neke razlike. Ovdje je krajolik prekrasan, a more je tako prozirno i nevjerojatne plave boje.

Podsjeća me na neka područja u sjevernom dijelu Katalonije, gdje je voda gotovo tirkizna, a plaže pune kamenja i litica.

Smatram da je Istra kao regija vrlo šarmantna i jedno od najljepših mjesta za život jer me tako blizu mora podsjeća na povratak kući u Barcelonu, samo u manjem i manje zagađenom mjestu.

Jedina stvar koja me jako iznenadila bio je sustav javnog prijevoza, kada putujem iz jedne regije u drugu, autobusna i željeznička veza nisu sjajne pa putovanja traju jako dugo. Primjerice, od Labina do Osijeka trebalo nam je više od 11 sati vožnje autobusom, dok bi automobilom trebalo nešto više od pet.

U Španjolskoj imamo vrlo učinkovit željeznički sustav, na primjer ako idete od Madrida do Barcelone, imate brze vlakove koji vas mogu odvesti za manje od tri sata, dok bi vam automobilom trebalo više od šest sati, uštedi duplo vremena.

Ljudi u Hrvatskoj su vrlo ljubazni, barem ovdje u Labinu, i iako ne razumijem puno ljudi, ljudi se trude komunicirati s nama, što mislim da je jako lijepo.

Jesi li uspjela štogod putovati diljem Istre i Hrvatske? Jesi li vidjela nešto što te posebno oduševilo?

Krajem rujna imale smo par dana slobodnih pa smo unajmili automobil za putovanje obalom Hrvatske. Otišle smo do Zadra, Murtera, Šibenika, Splita i Lovinca i to su sve prekrasna mjesta.

Murter mi je posebno prijao jer je to mali otok s prekrasnim pejzažem i plažama na kojima smo bile gotovo same.

Također smo imale sreću što se taj dan kad smo stigli tamo održavala regata i atmosfera je bila veoma prijateljska i zabavna. Znali smo neke druge volontere koji tamo provode svoju službu te smo neko vrijeme provele s njima i njihovim prijateljima pa je i to bilo pravo osvježenje.

U globalu, uživam u Hrvatskoj i mislim da je to zemlja koju vrijedi posjetiti bar jednom u životu.

Hrana, jesi li probala naše specijalitete? Koja jela bi izdvojila, da ti se ovdje sviđaju, a da nisu prisutna u Ukrajini?

Iskreno govoreći, nismo istražili veći dio hrvatske kuhinje osim tradicionalnih mesnih jela i manjih stvari poput lokalnih slatkiša ili Pašarete. Meni je osobno najdraži burek, koji je iako nije hrvatska hrana, zaslužio komadić mog srca (i želuca haha).

Budući da je Istra regija koja je vrlo blizu Italije, uživali smo i u dobroj kvaliteti talijanske kuhinje u jelima poput njoka, tjestenine i pizze.

Što si diplomirala? Po tvom mišljenju, gdje su veće šanse za razvoj u tom polju, u Hrvatskoj ili „tvojoj“ državi?

Prvostupnica sam na Europskim studijama i međunarodnim odnosima, a obzirom na to da je Hrvatska puno kasnije ušla u EU od Španjolske, nisam sigurna da bi ovdje bilo bolje da razvijam svoju karijeru.

Ipak, jako cijenim iskustvo koje će mi kratak period života u Hrvatskoj donijeti u mojoj profesionalnoj karijeri. Po mom mišljenju, na mom polju studija, što više iskustva iskusite, to bolje jer se na kraju dana međunarodno iskustvo vrlo dobro cijeni na polju međunarodnih odnosa.

Živjela sam u četiri različite države, sve veoma različite koje su mi pokazale različite perspektive i situacije u zemljama EU. Nikad prije nisam bila ni živjela u balkanskim državama i vidjeti razlike koje Hrvatska ima s drugim zemljama, primjerice poput Danske, vrlo je dragocjeno za nekoga poput mene koji želi pomoći u poboljšavanju nejednakosti koje još uvijek postoje u Europi. Stoga mislim da svoju karijeru mogu razvijati u različitim zemljama.

Sad si već u Hrvatskoj neko vrijeme, vidiš li se živjeti u državi poput ove? Je li ova država tvoja „šalica čaja“ (your cup of tea) ?

Volim Hrvatsku, njene krajolike i ljude, ali nisam sigurna da bi ovdje živjela ‘za stalno’. Veliki sam obožavatelj svog doma, kuće, obitelji i katalonske kulture, iako već duže vrijeme živim u inozemstvu i navikla sam biti daleko od svega toga. Osjećam se kao da se želim skrasiti kod kuće na neko vrijeme. Tko zna hoću li ikad više „završiti“ u Hrvatskoj.

Po tvom mišljenju, što je najbolja stvar u vezi Labina? Što bi promijenila u Labinu?

Labin je mjesto gdje se svi poznaju i premda smo ovdje tek nekoliko mjeseci, čini se kao kod kuće.

Ljudi vas pozdravljaju na ulici, a viđenje prijateljskih lica vrlo je često. Dolazim iz velikog grada, pa nisam naviknuta na to, iako sam studirala u malom gradu u južnoj regiji Danske, tamo su ljudi puno hladniji i udaljeniji nego ovdje, tako da cijenim toplinu ljudi i stranaca koji se približavaju voditi neobavezne razgovore s nama.

U utopijskom svijetu ja bih Labin izravnala, eliminirala bih brdo koje vodi do Starog Grada, jer odlazak kući iz supermarketa ili banke nije baš ‘moja šalica čaja’. Kao što je Katerina spomenula, primijetili smo da u Labinu gotovo da nema autobusa, a za ljude poput nas koji nemaju automobil ponekad je baš izazovno.

Većinu vremena uživamo u šetnji i to nam ne predstavlja veliki problem, ali neke dane radije bismo imali drugo prijevozno sredstvo za uspon na ono što nazivamo “našim omiljenim brdom”.

Za kraj, pogledajte i instagram stranicu koje su volonterke Alfe Albone napravile naziva Labinwithlove (Labin s ljubavlju) – LINK.