Home Ostalo VIKENDOM KONKRETNO | Sharing is caring Labin i okolica: “Utjecaj grupe na...

VIKENDOM KONKRETNO | Sharing is caring Labin i okolica: “Utjecaj grupe na okoliš je nemjerljiv jer je mnogo stvari nastavilo živjeti kod nekog drugog bez da završi na odlagalištu”

“Sharing is caring Labin i okolica” grupa je koja je pokrenuta prije nepunih dana, a nastala je po uzoru na grupe slične namjene. Do sada je okupila 3000 ljudi iz ovog područja, i s pravom možemo reći da je uistinu zaživjela.

U susret prvoj godišnjici postojanja, raspitali smo se što se to lijepoga dogodilo zahvaljujući ovoj grupi, a na naša pitanja u ovotjednoj kolumni Vikendom konkretno odgovarale su nam tri od četiri pokretačice grupe.

Kako je došlo do ideje otvaranja grupe? Koliko već postoji? (Tko je sve uključen?)

Renata: Uključene su četiri prijateljice, Jelena, Ana, Anja i ja. Grupa je otvorena 21. veljače 2020. i već u prvom danu imala je zapaženu popularnost. Vrlo brzo broj se članova i objava povećavao kroz vrijeme i prešao brojku sličnih grupa koje pokrivaju veće područje kao npr. Istre.

Anja: Ideja nije bila inovativna jer su u to vrijeme već postojale takve grupe u drugim gradovima i regijama te nas je to zapravo inspiriralo da pokrenemo jednu lijepu priču i za područje našega grada.

Ana: Istina, i prije ove postojale su razne grupe, u Hrvatskoj je najveća ona u Zagrebu, što je i logično. Pošto sve četiri podržavamo ovakvu priču, smatrale smo da bi takvo nešto bilo korisno i u našoj zajednici. Jelena je malo ubrzala razgovor o tome, i “potegnula”, a mi ostale smo se drage volje uključile.

Kako su Labinjani reagirali? Koliko grupa danas ima članova?

Renata: Grupa ima danas 3.000 članova iz Labina i okolice i reakcija je iznad očekivanja. Svakodnevno se poklanjaju i dijele stvari i najviše nas veseli što svaka od tih stvari nađe novu namjenu i ne završi u smeću.

Ana: Grupa je uistinu zaživjela i probila granice Labinštine. Njen uspjeh je i nas iskreno iznenadio.

Anja: Mene je zapravo bio šokirao taj početni “boom”, jer doslovno nismo ni stigle objasniti o čemu se radi ni osobno pozivati ljude, jednostavno su ljudi to prepoznali, doslovno u sekundi, proširili i tako je krenulo dalje.

Koliko je teško adminima održavanje grupe, koliko je to vremenski dnevno zahtjevno?

Renata: Ovisi o periodu, s obzirom na to da je trebalo vremena da se ljudi nauče poštivati pravila grupe. Ponekad smo trošili više vremena na komunikaciju dok se sada to smanjuje jer ljudi pretežno poštuju Pravila grupe i ponašaju se u skladu s time.

Ana: S obzirom na to da nas četvero odobravamo svaku objavu posebno, ali i ulazak novih članova (a često i komuniciramo s članovima pri rješavanju nekih nedoumica), sve to uzme nešto vremena.

Ima li kakvih neugodnih iskustava kad govorimo o ovakvoj grupi?

Renata: Najviše me smeta što ljudi uvijek i svugdje nađu način kako da iskoriste situaciju, tako da smo imali situacije gdje su ljudi preprodavali dobivene stvari što najoštrije osuđujemo. Također, nije nam fora da se broji što je tko dobio i radi drame od toga jer svatko tko poklanja može svojevoljno odlučiti kome će nešto pokloniti. I kada si ljudi zabriju da je grupa kao šoping centar.

Ana: Uvijek me iznenadi, ali i razljuti načini na koje pojedinci žele prevariti sustav. Tako i ovdje, nismo ni mogli zamisliti situacije na koje će se neki potruditi okoristiti. To je zapravo i najgori dio, jer ne želimo izigravati šerife u grupi. Također, nismo utopisti i svjesni smo da ne možemo promijeniti svijet, ni Labinštinu, ali ovakvom grupom želimo educirati i ukazati na problem konzumerizma. Ironično, ali kod nekih izgleda da to još i potičemo, jer kad je nešto besplatno, tad mu još i više treba. 🙂

Anja: Što god da radili u životu, uvijek će postojati ljudi koji će vas podržavati i poštovati i oni koji, bez obzira koliko je dobro to što radite, neće. Naravno, postoje ljudi koji će uvijek i svugdje smatrati da se na njih pravila ne odnose, ali, srećom, nakon gotovo godinu dana, navikle smo se na takve iznimke te sve lakše izlazimo s njima na kraj. I, bez obzira na sve, i dalje vjerujemo da je ovo jedna pozitivna priča!

Koja je za vas najpozitivnija stvar koja se dogodilo zahvaljujući Sharingu? 

Renata: Zahvaljujući grupi mnogo je naših stvari završilo u dobrim rukama i našlo svoju svrhu. Oni koji možda nisu nešto imali i nisu si mogli priuštiti došli su do neke stvari, a bez da se osjećaju manje vrijednima, što je često nusprodukt konzumerističkog načina života u kojem se nalazimo. Oni koji s druge strane imaju previše stvari naučili su se poklanjati, jer to je također ponekad nekome teško. Ljudi koji inače ne primaju second – hand stvari naučili su se ih primiti i možda promijeniti pogled na tu stvar. Mislim da se u ovih zadnjih mjeseci destigmatiziralo poklanjanje tj. ljudi su se više oslobodili u tom procesu. Pomoglo se mnogima u potrebi, lokalno i za potrebe nakon nedavnog potresa. Utjecaj na okoliš je nemjerljiv jer mnogo je stvari nastavilo živjeti kod nekog drugog bez da završi na odlagalištu i mislim da su članovi prihvatili u većoj mjeri kulturu dijeljenja nego što je to bilo prije. To je naš mali doprinos planeti 🙂

Ana: Slažem se s Renatom, definitivno destigmatizacija rabljenih stvari kao nešto što je rezervirano samo za one koji si nove predmete ne mogu priuštiti. Ali i jačanje zajednice, svakako.

Kako se boriti s konzumerizmom danas? Koji su vaši savjeti?

Renata: Prihvatiti da smo u tom vremenu i ostati svjestan samoga sebe, koliko malo nam treba da budemo dobro. Najbolji primjer su mi djeca, sposobni su se jednako veseliti ako dobiju bananu ili najskuplju igračku koja postoji. Dakle, kome je to zapravo bitno nama ili njima? Od praktičnih svakodnevnih savjeta svakako je zdravo ne gledati TV i ne kupovati bez jasnog cilja zašto nam nešto treba (ne zato što je na popustu).

Ana: Promisliti dvaput prije nego nešto kupuješ. (Imam li već nešto slično doma? Ima li predmet više od jedne funkcije?) Kupovati predmete s dugoročnijim životnim vijekom. Kupovati održivije. Ulagati u iskustva i doživljaje prije nego u materijalne predmete. To su bar moji. 🙂

Anja: Mislim da je konzumerizam (nametnuti) stil današnjice, i oni koji mu se, koliko-toliko, uspijevaju oduprijeti za mene su pravi superheroji! Najvažnija stavka pri odupiranju svakako je zadovoljstvo samim sobom i prihvaćanje činjenice da nam je ono što imamo sasvim dovoljno. Čak nam je ova korona situacija malo i pomogla u tome, stavila naglasak na ono nematerijalno.

Koje je vaše mišljenje o gospodarenju otpada u Labinu i Labinštini? Što bi se moglo promijeniti?

Renata: Ljudi ne razmišljaju tako da bi trebali prestati stvarati otpad ili drastično smanjiti njegov nastanak. Korona kriza preko noći je sve proizvode zavinula u plastičan omot i to mi je frustrirajuće. S druge strane jedino što mogu je mijenjati svoje navike. Kupovati samo potrebno, dijeliti s drugima ono što mi više ne treba, uzeti od drugih što mi treba, koristiti što imam više i učinkovitije. U Labinu smo možda bolji od nekih, ali sigurno nije lijepo vidjeti plastične vrećice po stablima, šume i šumske puteve sa smećem, često na divlje odložen građevinski otpad. U prvom lockdownu postojao je veliki problem sa smećem po svuda, ali mislim da smo konačno otkrili da to nisu donesli furešti (turisti) već smo to mi sami. Ako vidiš smeće podigni ga, nemoj čekati komunalno! Ako vidiš da netko baca smeće gdje ne smije upozori ga! Napravi nešto novo od onoga što imaš nemoj samo bacati i kupovati bez razmišljanja..jer sve što nam treba je mir, skromni krov nad glavom, nešto odjeće i hrana, ljudi do kojih nam je stalo…

Ana: Mišljenja sam da do ovog lockdowna svijet je ipak došao svijesti što se tiče jednokratnosti plastike, no nažalost s pandemijom, i sigurnosti prije svega, išli smo korak nazad. Razumijem, ali me rastužuje.

Također, ovo bi bio savjet za Hrvatsku na široj razini, ne samo za Labin. Iskoristiti modele iz drugih zemalja koji su uspješni i replicirati ih kod nas. S obzirom na hrvatski mentalitet i hrvatske zakone, teško da ćemo u dogledno vrijeme dostići švedski model gospodarenja otpadom, ali bilo bi dobro da učimo od boljih. Primjerice, prilikom posjeta Göteborgu vidjela sam nešto što me oduševilo. U centru jednog kvarta nalazila se prizemnica s dvije prostorije čiji ključ imaju svi s tog područja. Kad se iseljavaju ili renoviraju stan, predmete mogu donijeti u tu kućicu kako bi nekome još mogli poslužiti. Bilo je tu namještaja, tehnike… svega! Ako nitko u dogledno vrijeme ne uzme predmete koje građani dovezu tamo, odveze ih komunalno poduzeće.

Anja: Smatram da gospodarenje otpadom počinje od nas samih – na koji se način mi odnosimo prema otpadu u vlastitom kućanstvu i koji primjer dajemo svojoj djeci i ljudima oko nas. I svaki pothvat koji će pridonijeti održivosti i očuvanju okoliša je dobrodošao, koliko god mali bio.

Slažem se s kolegicama da je vrlo frustrirajuća količina plastike koji proizvodimo, a tim gore što se još ne vidi svjetlo na kraju tunela. Nažalost, još uvijek je nemoguće živjeti bez korištenja plastičnih proizvoda i ambalaže na dnevnoj bazi, ali vjerujem kako će se i to promijeniti kroz nekoliko godina.