Home KOLUMNE Retrovizor RETROVIZOR | Posljednji tužni i osobni pozdrav iz “zemlje vila”, hvala na...

RETROVIZOR | Posljednji tužni i osobni pozdrav iz “zemlje vila”, hvala na svim životnim lekcijama i savjetima iz stihova!

Kad bih radio ljestvicu najomiljenijih glazbenika, Balašević ne bi bio prvi. Ni drugi, ni sedmi. On i Oliver su izvan svih ljestvica i renkinga. Od danas više fizički nema nijednog.

Svijet od danas, barem ovaj tu naš, prostor kojem se obraćao i kojeg je volio ma kako bile administrativne granice posložene, je puno, puno siromašniji. Doslovno sam odrastao uz njegove pjesme, donosio životne odluke pomagajući se njegovim stihovima. Smatram da sve što u životu treba naučiti, može se iz njegovih pjesama.

Kako se odnositi prema mjestu gdje se vraćaš, kako prema mjestima u koje dolaziš. Kako se ponašati kao pravi muškarac, kako se ponašati prema ženama. Kako se ponašati prema životu, veselim i tužnim situacijama. Najbolje je objasnio kome su bitne države, nacionalnosti i boje kože.

Kako se odnosio prema svojoj Olji kojoj je napisao jednu od najljepših ljubavnih pjesama na ovim prostorima, kako prema svojoj djeci, a kako prema ljudima koji su ga cijenili i obožavali. Još bolje, pokazao je i kako se ponašati prema onima koji te ne cijene i ne obožavaju. U jednoj je pjesmi rekao i kome se najbolje moliti, a u drugoj objasnio da je svaki rat unaprijed izgubljen i da ih vode samo oni koji u njima ne sudjeluju.

Ipak, u moru poetskih dragulja, izdvojio bih dvije pjesme. Za Kemala Montena napisao je pjesmu “Duet” 2015. kad je ovaj preminuo, a u njoj opisao sortu ljudi kakva se premalo cijeni:

“Al’ tako ponekad, sa mesta se ne pomakneš, a opet svima odmakneš, nekad ostati znači trajati. Mi pesnici, i nismo neke delije, al’ katkad je najsmelije, na svome mestu stajati.”

Nažalost, taj je duet otpjevao sam pritom i podsjetivši: “Mi pesnici, imamo svoje trikove, tuga je tu za stihove, a radost je za voljene.” Genijalno.

Druga pjesma dogodila se na jednom koncertu u Puli za koji je bila pripremljena, a namijenio ju je Istri, nazvavši je “zemljom vila”. Ako je mogao biti draži, tada je postao, još malo. “Čija je Istra, njegov je cijeli svijet”, poručio je u toj pjesmi.

I kako je rekao, patetika je za stihove. Neće mi nedostajati. Nedostajati će svojima, Olji i djeci, a mi ćemo ga i dalje imati – u pjesmama. Počivaj u miru, genije.