Home RUBRIKE Vikendom konkretno VIKENDOM KONKRETNO | Vibor Juhas: “Popularizacija stripa ne opada (ovdje mislim globalno,...

VIKENDOM KONKRETNO | Vibor Juhas: “Popularizacija stripa ne opada (ovdje mislim globalno, lokalno je to uvijek bilo i jeste siromašno)”

U ovotjednom Vikendom konkretno malo smo se maknuli izvan granica Labinštine. No današnji gost ipak ima poveznicu s Labinom. Ako do sad niste čuli za poznatog pulskog ilustratora Vibora Juhasa, onda ste zasigurno njegovo ime primijetili na nedavno prikazanom filmu o Labinskoj republici proizašlom iz studija labinskog Level 52. Vibor je zaslužan za sve one animirane dijelove koji su tako savršeno popratili radnju i uklopili se u priču.

S obzirom da se ubrzo približava radionica stripa u organizaciji labinske Gradske knjižnice koju će voditi upravo Vibor, bila je ovo savršena prilika da saznamo više o njemu, ali i o zanimljivom svijetu animacije i stripa.

Kako čujemo, crtaš od malih nogu. Kako je hobi kojim si se volio baviti u slobodno vrijeme s godinama prerastao u pravo zanimanje?

Nakon što završiš srednju školu primjenjenih umjetnosti i dizajna mislim da crtanje prestaje biti hobi iako nisi plaćen za njega. Više je to vježbanje i razvijanje vještine u slobodno vrijeme. I nakon raznih pokušaja i odustajanja odlučio sam ozbiljnije prionuti poslu i pokušati se izboriti za svoje mjesto pod ilustratorsko-animatorskim suncem.

Dao sam otkaz na stalnom, no ne ispunjavajućem poslu i počeo raditi kao tehničar, pomoćnik, povlačitelj i razvlačitelj kablova, opreme i neopreme na raznim lokalnim festivalima, sajmovima, predstavama i događajima. I usput radio na slikovnici, stripu, raznim pokušajima ilustracija i tako to.

Kada god sam smatrao da je prigodno, demonstrirao sam svoje radove naokolo i malo po malo, crtež po crtež, nakon deset godina mogu s ponosom priznati sam sebi da sam profesionalni ilustrator i od toga živim. Nekolicina ljudi koje sam usput upoznao, od kojih su mi neki sada jako dragi prijatelji, podijelili su svoje znanje i iskustva samnom i usmjerili me kada bih mislio da znam što radim (a često nisam imao pojma).

Baviš se ilustracijom, animacijom, glazbom. Tvoj portfolio je zaista raznovrstan: radio si na Sajmu knjige, održavao radionice na Pulskom filmskom festivalu, autor si dječje knjige i interaktivne slikovnice, snimao si glazbene spotove. Ako do sada Labinjani nisu upoznati s tvojim radom, za tebe su svakako čuli nakon filma o Labinskoj republici u kojem si ti autor animiranih dijelova filma. Kako je došlo do te suradnje? Kako si zadovoljan svojim dijelom, ali i filmom općenito?

Privatna arhiva

Nema nikakve posebno zanimljive priče iza suradnje na Labinskoj republici. Divni ljudi iz Level 52 kontaktirali su me i pitali jesam li zainteresiran za suradnju – ja rek’o jesam, i to je to. Nakon par sastanaka i dogovaranja prionuli smo poslu. Mnogo mi je drago što sam uključen u tako zanimljiv projekt, a za film mi kažu poznanici da je fascinantan i stvarno vrhunski složen, no ja ga nažalost zbog životnih i profesionalnih okolnosti još nisam imao priliku u cijelosti pogledati. Ali hoću uskoro i veselim se tome.


Za animaciju treba imati mnogo strpljenja. Za samo par sekundi filma potrebno je puno rada i vremena. Što te tjera naprijed kad ti se čini da nema kraja cijelog tog procesa?

Honorar na kraju projekta. Šalim se…na svakom projektu kad – tad dolazi se do zida ili iscrpljenosti i osjećaja da nema kraja i da sve što si do sada napravio ne valja.

U tom trenutku treba odmoriti, odspavati, raditi nešto sasvim drugo i vratiti se odmoran – često se nakon toga stvari iskristaliziraju. A ako ne – briši sve i ispočetka – radije tako nego prtljati po nečemu pokušavajući izmigoljiti nešto na silu.

Često radiš i s mladima, ubrzo će se u organizaciji Gradske knjižnice Labin održati i online radionica stripa pod tvojim vodstvom. Kako djeca reagiraju na takve radionice? Je li im u doba tehnologije i audiovizualnih podražaja sa svih strana još uvijek zanimljiva olovka i papir?

Do sada su sve radionice pokazale veoma zanimljive mlađoj populaciji (tako mi kažu). Mislim da je trik u tome što uvijek pristupam polaznicima kao budućim autorima bez obzira na dob. Objasnim im da smo od sada do kraja radionice jedan mali studio (za animaciju, strip…štogod) i da moramo svi skupa surađivati i pokušati stvoriti nešto zanimljivo.

Ništa se ne forsira i sve se možemo dogovoriti, ali i ozbiljno pristupamo edukativnom aspektu radionice – dakle nema “svi ste vi super, sve što napravite je super i divno i evo svima zvjezdica za trud”. Ako nešto ne valja – onda ne valja, tu smo da naučimo nešto i da usvojimo neke nove vještine. Naravno, uvijek napomenem da ukoliko polaznici smisle nekakav zanimljiv i originalan materijal za vrijeme radionice sva prava pripadaju meni i možda ih spomenem kada osvojim neku nagradu. A možda i ne.

Strip čitaonica Mrkli mrak

Je li zato nastala udruga Mrkli mrak, da prenese neka nova znanja mlađim generacijama? Osnivanje udruge krenulo je od tvog brata, no i tvoje se ime često spominje. 🙂 Čime se sve udruga bavi i tko sve radi na njoj?

Udruga je formirana u svrhu promocije lokalnih umjetnika i pružanja edukativnog i informativnog materijala vezanog za umjetnička polja koja interesiraju njene članove – uglavnom mog brata Vjerana Juhasa, a ponekad i mene.
On je alfa i omega udruge, ja pripomognem kada mogu i kada sam potreban jer uglavnom samo smetam…

Udruga ima i svoj prostor, koji je vrlo stripovski. 🙂 Prostor je ugodan kao dnevni boravak, samo s puno boljom ponudom stripova. Jesi li Puležani prepoznali taj prostor, posjećuju li ga?

Ja vjerujem da jesu, dosta je posjetitelja, ne samo zbog čitaonice već i zbog raznih projekcija, predavanja, izložbi i sličnog programa koji se odvijaju u sklopu čitaonice i galerije Hrvatskog Društva Interdisciplinarnih Umjetnika.

Čitaonica služio kao mjesto gdje se može sjesti i na miru pročitati nekakav strip, popričati o strip umjetnosti i zatražiti preporuke, savjete i pomoć pri odabiru stripa. Sve konce u rukama drži također Vjeran kojemu je strip strast,hrana, piće i zrak koji udiše.

Opada li popularizacija stripova s godinama, ili oni danas mijenjaju svoj oblik? Olakšava li internet i moderna tehnologija danas izdavanje stripova, pa makar i samo digitalno?

Po mojem mišljenju popularizacija ne opada (ovdje mislim globalno, lokalno je to uvijek bilo i jeste siromašno). Internet i moderna tehnologija samo pomažu distribuciji i produkciji stripa – digitalno i tiskovno. Što zbog promocije, olakšanog kontakta među autorima i izdavačima, praktičnijih vidova suradnje i tehnološkog napretka u produkciji stripa uz sve bolje programe i uređaje.

Koji je tebi najdraži strip, kojem crtaču stripa se diviš?

Na ovom pitanju nažalost ne mogu dati specifičan odgovor kao ni na slična pitanja “što slušaš” i “koji ti je bend, film, knjiga najdraži”. Toliko je toga što mi se sviđa i što me inspirira da ne znam bih li ikada stao da krenem nabrajati. Divim se veĆini strip crtača i autora zbog same činjenice da su nešto zamislili, započeli i završili te na kraju to i na bilo kakav način izdali.

Koji su ti planovi za budućnost? Što možemo od tebe očekivati?

Joj svašta, to ne bih znao gdje da počnem. Konstantno nešto prtljam, radim, učim, surađujem. Radim na 3 autorske slikovnice, novom stripu, dosta poslova vezanih za animaciju, interaktivne sadržaje, svašta nešto. Neke projekte ću završiti, neke pauzirati, od nekih odustati – i tako u krug. Jedan od glavnih projekata mi je objasniti jednoipolgodišnjem sinu da sići po stepenicama naglavačke i na noge nije isto.


Privatna arhiva

Što bi poručio mladoj osobi koja se želi ozbiljnije u životu baviti ilustracijom, ali mu stariji savjetuju neka ipak ide u smjeru onoga što oni smatraju sigurnijim poslom?

Mislim da u današnje vrijeme niti jedan posao više nije sigurniji. Ako netko stvarno želi baviti se ilustracijom savjetujem da crta, crta, crta, malo odspava i onda još crta. Neka pokazuje svoje radove svima koji djeluju zainteresirano, neka završava zamišljene projekte, stripove, slikovnice, animirane filmove, ilustrirane priče – štogod. I neka uvijek traži savjet osoba kojima vjeruje i neka kritiku ne shvaća osobno nego neka izvuče iz nje samo najbolje. I neka crta.