Home KULTURA Gašenja retrospektivne izložbe L.A.E. (1991.) – L.A.E. XXI (2021.) ovog petka

Gašenja retrospektivne izložbe L.A.E. (1991.) – L.A.E. XXI (2021.) ovog petka

U čast 100. obljetnice Labinske republike i 30. obljetnice postojanja Labin Art Expressa, iz navedene udruge vas pozivaju da prisustvujete
akciji gašenja retrospektivne izložbe L.A.E. (1991.) – L.A.E. XXI (2021.) i paljenju vatre za Podzemni grad XXI, koju će Metal Guru, umjetnička frakcija L.A.E.-a, izvesti u DKC-u Lamparna, u petak 9. travnja 2021., u 20 sati.

Izložba se inače otvorila 19.ožujka, a u njoj se jedan od prvih umjetničkih kolektiva u Hrvatskoj predstavio labinskoj publici prvi put putem fotografija, tekstova, dokumenata, video radova te dvije umjetničke instalacije (Subpolis i Antibabilon), sažimajući njihovo postojanje i djelovanje koje broji punih 30 godina.

O instalaciji Antibabilon:
 “Sva je zemlja imala različite jezike i riječi različite. Jednom ljudi rekoše: Podignimo toranj s vrhom do zemljine jezgre! I kada zemlja uvidje grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji, reče: Neka budu jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihova nastojanja. Odsada im ništa neće biti neostvarivo, što god da naume izvesti. Tako ih ona skupi u njedrima svojim te oni sazidaše grada. Stoga mu je ime Antibabilon, jer ondje im se usaglasio govor, svima u onom kraju, i tu su obitavali u zemlji.” (11. poglavlje Knjige Postanka, Antibiblija)

Svijet kakvog smo poznavali preokreće svoju kožu. Epitel ljudskog organskog života mogao bi uskoro biti skinut s njegove površine. Vatrom i vodom. A dolje, iz tame zemlje, do nas dopiru opominjući i razorni grčevi njene utrobe.

Gradili smo oholo visoke tornjeve i njima ranjavali ravnomjernu mirnoću neukaljanog neba, koju nekada nije uznemiravala nijedna druga linija, osim one horizonta.  Prastari aksiom glasi: kako gore, tako dolje, i obrnuto. Ljudski stalagmiti od betona, željeza i stakla postati će sunovraćeni stalaktiti kojima nebo neće pružiti svod, jer kako je bilo dolje, pod njima, uskoro će biti puno gore.

Kuljaju vulkani i podižu se mora. Nagrizli smo atmosferu i sunce sve jače grije, dok svemir sve nemilosrdnije hladi. Za civilizaciju bez sadržaja-pustinjska klima. Doveli smo se do toga da se u panici pitamo: koliko je strpljenje jednog oceana? Koliko se još vulkan ili podzemni rasjed žele suzdržavati?

Zaista, nekada se gradilo u visinu da bi se približilo božanskom, transcendentnom i imanentnom praizvoru Postojanja. Naša je civilizacija gradila u visinu da bi se Demijurg-Profit silom ugurao u nebeski Panteon i postao jedinim Bogom.

Pa dobro, ako je Bog ovoga svijeta Profit, onda smo mi Pali Anđeli, i gradimo Kulu Antibabilonsku, spiralnog tlocrta, kao simboličko svrdlo kojim ciljamo kotu osmog horizonta- srca budućeg Podzemnog grada XXI. stoljeća.

Gradeći prema dolje, umjesto u vis, možda pokrenemo uspostavljanje jedinstvenog Jezika, ili sjećanje na mitski Pra-Jezik kojim su, navodno, nekada govorili svi ljudi na zemlji. Obrnuti tornjevi svijeta na površini, putokazi su prema suncu u utrobi zemlje i koljevci nove civilizacije nastale duž “obala” Sotterranea.

Autori: Dean Zahtila i Damir Stojnić (L.A.E. XXI)

Video mapping i animacije: Petra Pletikos i Daniel Horvat