Home LOKALNI IZBORI VIKENDOM KONKRETNO | Alda Miletić: “Labinjani mogu biti sigurni da će Grad...

VIKENDOM KONKRETNO | Alda Miletić: “Labinjani mogu biti sigurni da će Grad kao osnivač Doma sufinancirati cijene smještaja za naše najosjetljivije korisnike, i za to ću se osobno boriti”

Ususret novim izborima i novom sazivu gradskog vijeća, razgovarali smo s nekima koji imaju iskustva ne s jednim, već s dva mandata u proteklom razdoblju. Možda nekad nije tako glasna kao ostali članovi, no njen aktivizam dovodi do promjena koje znače svima. A kad se te promjene često tiču i onih najosjetljivijih članova društva, mnogi su zahvalni što njihove interese zastupa upravo Alda Miletić. Upravo zato, ona je danas naša gošća u ovotjednom Vikendom konkretno.

Bili ste vijećnica u labinskom vijeću posljednja dva mandata. Koja su to područja vašeg rada za koje se aktivno zalažete, i zašto baš ta?

Da, imam višegodišnje iskustvo u radu u gradskom vijeću, a područja mojeg rada definirali su naši građani koji su mi se s povjerenjem sve ovo vrijeme obraćali kako bi pokušala riješiti probleme koje ih tište. Također, dio mojeg djelovanja vezan je izravno za političko djelovanje Hrvatske stranke umirovljenika, skupine koju zastupamo i za čija prava se borimo na nacionalnoj razini i kroz najvišu instancu, a to je djelovanje u Saboru.

Koje su to pozitivne promjene koje su dovedene u tom periodu na području Labina?

Najvažnija aktivnost je Dom za starije kao okosnica zadovoljavanja potreba za pružanjem usluga osobama starije dobi o kojima se moraju brinuti stručne i obučene osobe. Unatrag 15 godina zalagali smo se za ostvarenje ovog projekta, a u proteklom mandatu bila sam aktivna u Radnom timu za provedbu projekta koji je dao napore da se naša htijenja pretoče u stvarnost.

Osim doma tu je pokretanje Centra +65 čija sam članica i volonterka, a koji također pruža podršku starijim osobama.

Niz komunalnih problema koje sam u ime svojih sugrađana putem aktualnog sata ili izravne komunikacije s komunalnim odjelom rješavala, a tu su i neke inicijative koje nisu realizirane poput liftova u višestambene zgrade gdje sam prikupljala iskaz interesa od stanara i predala ih nadležnom Ministarstvu.

S obzirom na aktivizam u udruzi Fenix vjerujem da me ljudi po tome i najviše prepoznaju, a briga oko životinja često se našla na dnevnom redu aktualnog sata.

Kako ocjenjujete suradnju vijećnika u proteklom mandatu? Kako ona može biti i bolja?

Suradnja vijećnika bila je mnogo bolja nego ranijih godina, po meni bili smo dovoljno konstruktivni u predlaganju naših rješenja za zajedničke probleme građana, ali svakako to može biti i bolje i kvalitetnije. Primjerice, koordinacija predstavnika stranaka i nositelja listi tj klubova vijećnika prije donošenje odluka jedan je pozitivan primjer koji bi trebalo nastaviti i dalje kod donošenja odluka i kreiranja materijala za vijeće.

Dužnost vijećnika je zbilja složena i zahtijeva poznavanje različitih materija poslovanja stoga je vrlo važno dobiti kvalitetne materijale kako bi bili upoznati s utjecajem neke odluke na naše građane. Mislim da se tu primijetio pomak i kod prezentacije aktivnosti naših tvrtki i ustanova, i to treba nastaviti.

Suosnivačica ste udruge za zaštitu životinja Fenix, koja je ujedno i jedina takva udruga na području Labina. S kojim problemima se udruga sreće u svom radu?

Da, u Fenixu sam od 2005. godine, to je način života i posvećena sam tome. Kao i većina udruga u Hrvatskoj, mi obavljamo javni posao koji u biti treba obavljati država tj. grad kao jedinica lokalne samouprave. No, civilno je društvo tu važni segment i kada ne postoji adekvatna struktura, građani istih interesa se udružuju za boljitak položaja neke skupine, a u našem slučaju to su životinje.

Najveća problematika je naravno projektno financiranje, nedovoljno novaca za pokrivanje troškova poslovanja i brige za životinje, a to kod nas znači sterilizacija, hrana za životinje i njihovo liječenje. Osim stotina volonterskih sati koje uložimo, nerijetko ulažemo i vlastita sredstva kako bi pomogli životinjama koje neodgovorni pojedinci napuste.

Iako s komunalnim redarima u Gradu imamo izvrsnu suradnju, moram napomenuti da susjedne općine nisu imale tu mogućnost riješenu i to nam je u radu stvaralo probleme. Da bi sustav brige o životinjama bio održiviji, a da se uz njega kontinuirano educira građane, potrebno je da svi na Labinštini imaju komunalne redare na raspolaganju koji će provoditi zakone.

Kakva je svijest Labinjana o zaštiti životinja? Je li se promijenilo stanje ako uspoređujemo stanje danas s obzirom na početak djelovanja udruge? Po vašem mišljenju, kako bi situacija s napuštenim životinjama bila bolja, koji su to savjeti?

Svijest o zaštiti životinja se povećala u posljednjim godinama, ali to je rezultat našeg angažmana i rada komunalnih redara gdje ipak postoji neki mehanizam kontrole vlasnika životinja. Naravno, mi nismo još na razini razvijenih europskih zemalja zato je potrebno mnogo ulagati u edukaciju, ali to nije i ne može biti samo naš posao već posao cijele zajednice.

Još uvijek ima napuštenih životinja, neke uspijemo udomiti, no naš je savjet da se provede sterilizacija, čipiranje i da se ulaže u edukaciju. Još ima pojedinaca koji životinje puštaju male i nemoćne po svuda jer smatraju da će to netko drugi riješiti. To nije human pristup, a troškove nosi cijela zajednica.

Nakon vremena govora o gradnji doma za starije osobe, Labinjani su to konačno i dočekali. Prema nekim napisima, gradnja počinje krajem mjeseca. No Labinjani su pomalo skeptični, prvenstveno oko špekulacije cijene smještaja koja neće biti prihvatljiva svima, s obzirom na niske mirovine s kojima se susreće većina naših umirovljenika. Što vi mislite o svemu?

Vjerujem da gradnja počinje krajem mjeseca i znam da se uložilo mnogo truda i angažmana cijelog Radnog tima za provedbu projekta Doma za starije (čiji sam član) da ovaj projekt zaživi.

Labinjani mogu biti sigurni da će Grad kao osnivač Doma sufinancirati cijene smještaja za naše najosjetljivije korisnike, i za to ću se osobno boriti. Moramo biti svjesni da troškovi funkcioniranja Doma planiranih gabarita ima svoju cijenu i da ti troškovi rastu, no nažalost mirovine stečene za vrijeme prošlih sustava i uređenja ne prate rast troškova života što utječe i na finalnu cijenu usluge Doma.

Domovi u našem okruženju, a kojima je osnivač grad/općina ili županija uvijek sufinanciraju trošak cijene usluge u slučaju da korisnik ili njegova obitelj to ne može samostalno financirati. Zalagat ću se da taj proces bude transparentan i u korist najugroženijih skupina naših građana.

Dom je okosnica oko koje će se razvijati daljnja podrška osobama starije životne dobi koja mora biti usklađena s podrškom i njegom u kućama, ruralnim mjestima točnije našim selima i zaseocima, a vjerujem da će se domovi za starije i dalje graditi putem javnih i privatnih inicijativa, ali će pružati ne samo socijalne usluge već i mogućnost zajedničkog življenja u trećoj dobi kao što je to u drugim europskim zemljama.

Mislite li da je kvaliteta umirovljenika u manjem gradu kao što je Labin bolja nego primjerice u Zagrebu?

Iz moje perspektive jest, zbog toga što smo manji grad i većina ljudi se poznaje. Također Labin je na dobroj lokaciji gdje možete imati mir, uživati u prirodi, moru, a većina potreba se može zadovoljiti. Također, nema vidljivog beskućništva starijih osoba kao ni prosjačenja, što ne znači da svi ljudi dobro žive i da mogu zadovoljiti osnovne potrebe za hranom i energijom.

Labinu nedostaju sadržaji za starije osobe koje imaju veći gradovi kao što su kreativne radionice, plesnjaci i slično kojih u većim gradovima ima. Svejedno, živjeti u Labinu meni predstavlja posebno zadovoljstvo.

U svom poslu zalažete se za prava osoba s invaliditetom. Koji su najveći problemi s kojima se oni susreću u Labinu?

Vrlo važno je naglasiti da u Labinu imamo određeni dio podrške za djecu i mlade s invaliditetom, no vrlo se malo radi na podršci umirovljenicima ili osobama starije životne dobi s invaliditetom. Tu postoji mnogo prostora za napredak, jer su oni u zajednici praktički nevidljivi. Osnovna infrastruktura nedostaje, to je problem cijele države iako postoje EU direktive koje definiraju smanjenje fizičkih barijera i prilagodbu sadržaja. Primjerice postoje direktive za digitalnu pristupačnost sadržaja koje većina naših starijih građana ne koristi jer nisu informatički pismeni.

Fizičke barijere postoje, sadržaji nisu prilagođeni i tu se moramo ugledati na recimo susjednu Italiju koja prilagođava sve javne usluge osobama s invaliditetom i ne prepušta tu ulogu primjerice samo udrugama.

Najuočljivija je svakako infrastrukturni problem. Jesu li Labin, i njegove institucija, prilagođeni dostupnosti osobama s invaliditetom?

Djelomično. Tu bih samo naglasila recimo Poreznu upravu i Centar za socijalnu skrb, koje su u domeni upravljanja države, ali mislim da bi trebali jače zagovarati da se to promijeni. Invaliditeta ima različitih i morali bi biti cijelo vrijeme svjesni da nije rješenje samo fizičke barijere rješavati ako ne prilagođavamo i druge sadržaje koje stvaramo i planiramo provoditi.

Koja su prema vašem mišljenju neka od gorućih problema koje bi u Labinu trebalo rješavati?

Naglasila bih brigu za starije, kreiranje sadržaja za starije jer nas ipak u zajednici ima najviše, a potrebe su nam različite. To se na razini Europske Unije naziva “srebrnom ekonomijom” i prema mojim saznanjima mnogo je sredstava usmjereno na zadovoljavanje potreba našeg dijela populacije, a Labin bi to morao prepoznati i iskoristiti.

Drugo je mobilnost, ja sam osobno vrlo aktivna i još uvijek vozim tako da mogu doći na različite lokacije, ali kod nas su naselja nepovezana javnim prijevozom što stvara problem mojim kolegama i kolegicama. Ono što se sada nudi nije dovoljno i tu bi trebali stvarati rješenja da bi povećali kvalitetu života.

Za koje ćete se promjene zalagati u slučaju da osvojite i sljedeći mandat u gradskom vijeću?

Kao nositeljica liste nastavit ću se zalagati zajedno sa svojim kolegama i kolegicama na listi za tri ključna područja, a to su: zagovaranje prava osoba starije životne dobi i umirovljenika, promicanja prava i zaštite životinja, poboljšanje komunalne i društvene infrastrukture. Mi smo izabrali biti aktivni umirovljenici i vidimo nedostatke i probleme koje možemo prenijeti putem gradskog vijeća i zalagati se za njihovo rješavanje.

Kao članici središnjeg odbora stranke HSU, koja su vaša prava i obveze? Na koji način iz lokalne sredine možete utjecati na politike koje se donose u Saboru točnije na razini cijele Hrvatske?

Članica sam središnjeg odbora stranke HSU, a to je najviše tijelo odlučivanja u stranci na kojem se predlažu modeli rješavanja problema s kojima se naša populacija susreće, od mirovinskog sustava i mirovina do drugih vrsta podrške poput socijalne i zdravstvene skrbi. Kroz svoj svakodnevni rad prikupljam potrebe naših sugrađana te ih nastojim raspraviti sa širim krugom kolega i stručnjaka iz stranke na našim sastancima i smatram da je vrlo važno da se potrebe nas u Istri čuju na nacionalnoj razini, jer svaka zajednica ima različite potrebe iako je mnogo onih koje su nam zajedničke.

HSU je jedina parlamentarna stranka koja okuplja umirovljenike i koja sudjeluje u vlasti i donošenju odluka, ne samo za nas, već i za buduće generacije umirovljenika.