Home SPORT Nogomet VIKENDOM KONKRETNO | Bojan Memić: Djece nema ni u parkovima, ni na...

VIKENDOM KONKRETNO | Bojan Memić: Djece nema ni u parkovima, ni na igralištima, ali borit ćemo se do kraja…

Bojan Memić je u prošloj godini postao predsjednikom NK Iskra s Vineža. Obzirom na naslov seniorskih prvaka u Drugoj ŽNL, iskoristili smo priliku za intervju s njim nakon mnogo događanja na Vinežu.

Kada postajete predsjednik Iskre s Vineža, jeste li se dvoumili i zbog čega ste prihvatili tu funkciju?

Lijepi pozdrav Vama i Vašim čitateljima. Iskra mi je odavno zapela za srce. Od 2004. godine kada sam se sa prijateljima priključio klubu kao igrač, pa do danas uvijek sam vjeran našem plamenu. Prošao sam put od igrača, pa volontera, člana uprave, tajnika i evo me danas kao predsjednika.

Prošao sam sve strukture i sve probleme, te mogu slobodno reći da sam i ja osobno rastao i razvijao se kako je rasla Iskra i razvijala se. Odluka o kandidaturi za poziciju predsjednika nije bila laka, ali budući da je dugogodišnji prijatelj Donald Blašković, zbog novog poslovnog izazova odlučio rasteretiti se te obveze, te u razgovoru sa članovima Izvršnog odbora uvukla mi se pod kožu ta misao.

Obveze mi naravno nisu dozvolile odlutati od voljene obitelji i od iznimno zahtjevnog posla, ali želja za volontiranjem i pomaganjem zajednici, i osobito ovom kolektivu koji broji skoro 100 djece, je prevagnula u odluci. Misao da osobno mogu pomoći i unaprijediti kolektiv doveo je do toga da se okušam na toj delikatnoj i zahtjevnoj funkciji. Stava sam da klasičan predsjednik, u bilo kojoj organizaciji, nije ono što treba Iskri. Svježim idejama, zdravom komunikacijom, otvaranjem novih aktivnosti i upravljanjem onog što je do sada postignuto, stava sam, da je pozitivan razvoj neminovan.

Novi naslov prvaka je proslavljen prije par dana – kako biste ocijenili seniorsku sezonu, što je presudilo i donijelo toliku bodovnu prednost?

Pa rezultat je samo posljedica mukotrpnog i dugogodišnjeg rada. Rezultati se ne ostvaruju preko noći, niti u jednoj sezoni. Trebalo je puno kockica posložiti i puno glava umrežiti da bi se stvorila zdrava sredina. Nakon uređenja struktura kluba obvezno je bilo koncentrirati se na „svlačionicu“, odnosno da seniori u svom kutku imaju uvjete, mir, veselu sredinu, potporu jedni od drugih, te ono što me veseli, prihvaćanje konstruktivnih kritika i na temelju njih osobni i sportski razvoj pojedinaca.

To smo apsolvirali sa +5 i evo već godinama smo vesela družina koja igra lijepi nogomet, koju drugi respektiraju, koja se ne opušta, ali i ne prašta. Za svaku riječ napisanu u ovom odgovoru postoje ljudi koji su nosili težinu tih aktivnosti, a tu mogu izdvoji na vrhu našeg trenera, motivatora i sportsku ikonu Labinštine, a i šire, Fatosa Hoxhu. Tu je i u ime uprave u radu sa seniorima sveprisutan Fajdo Begović, koji se brine da uvjeti rada ostanu na visokom nivou.

Što se tiče bodovne prednosti tu nema ništa sporno, jednostavno smo prerasli 2. ŽNL, i sada je logičan sportski razvoj da bolji igraju sa boljima, odnosno da nam strukture Nogometnog saveza županije istarske dozvole takmičenje na višem nivou.

Krenula je akcija ‘tribine’. Dokud ste stigli, imamo li nekakav rok ili termin kada bi Vinež mogao dobiti montažne tribine?

Akcija nije krenula spontano. Infrastruktura na Vinežu je u lošem stanju. Moja, rekao bi, tvrdoglava odluka je da zatvaramo teren 01.07.2021. do 01.08.2021. te se u tom periodu kreće sa dopunom travnjaka gotovom travom. Naprosto dinamika treniranja na igralištu ne dozvoljava dosijavanje i čekanje da trava očvrsne.

Uz pet naših selekcija, tu su i prijatelji iz Rudara sa svojim selekcijama, i krpamo se što bolje znamo. Činjenica je i da će biti otežano odraditi pripreme u kolovozu, jer će nova trava u petercu zahtijevati dodatnu njegu. Pomoćni teren će dosta toga rasteretiti te se nadam njegovom skorom završetku, i prije nego početku izvođenja radova.

Da pojasnim, ove godine se ide u projektnu dokumentaciju, a iduće godine u početnu fazu realizacije, gdje bi se cijela investicija trebala završiti sa zadnjom trećom godinom. Nadam se da će se rokovi skratiti, i da ćemo pomoćno igralište imati i prije.

U istom terminu idemo sa sanacijom ograde. Stara je i derutna, odlomljena i hrđava, što je iznimno opasno za sve igrače. Kroz radnu akciju skinut će se mreža, sanirati i fiksirati postojeći stupove, te montirati nova mreža.

Tribine su posebna priča, ali je plan sa početkom izvedbe također vezan za navedeno razdoblje. Trenutno imamo na raspolaganju kroz akciju oko 70-ak tisuća kuna. Ovo su stvarno nezahvalna vremena za traženja donacija, te uz iznimno poštovanje šaljem samo riječi zahvale svima koji su sudjelovali kroz svoj skromni doprinos.

Najjeftinija ponuda za montažne tribine je ona na 108.000 kn, ali imaju niže gornje redove i slabiji pogled na teren. Nije nam intencija napraviti nešto što i ne odražava neku kvalitetu. U razgovoru sa gradom tražimo model da se izvedu betonske tribine, koje bi trebale biti jeftinije, i to u dva reda na dvije polovice igrališta. Tako bi ostalo mjesta za nadogradnju, te jednog dana bi se uz rekonstrukciju i proširivanje dobila cijela reprezentativna istočna tribina.

Tu je u planu i izmještanje klupica za igrače na zapad, što bi povećalo preglednost sa tribina, te pomoglo klupicama zbog „udaranja“ Sunca. I posljednje, ono što mislim da moramo kako god znamo i umijemo izvesti je navodnjavanje.

Zbog velikog opterećenja terena, kako sam već spomenuo, volonteri ne uspijevaju ručno zalijevati teren. Kvalitetno zalijevanje traži 6 sati slobodnog terena (izmicanje prskalica 4 puta po 1,5 sat) što naprosto nije moguće, a automatiziranim navodnjavanjem to se može odraditi u jutarnjim satima na dobrobit svih uključenih u korištenje igrališta.

Ovaj trošak je također znatan. Inicijalne ponude, ako pričamo o kvaliteti, iznose samo za materijal cca 75.000 kn, što izgleda neostvarivo. Želja mi je da u ovoj sanaciji travnjaka probamo barem ubaciti cijevi u rovove, te po mogućnosti ugraditi prskalice, kako bi kasnije smanjili investiciju.

Kako vidite potrebe su velike, novaca nema, ali ima puno prijatelja kluba koji žele pomoći, te će realizacija u srpnju pokazati što možemo, odnosno što smo uspjeli. Iskorištavam Vaš medijski prostor i pozivam sve da se priključe u srpanjskim akcijama za sve ovo što ste pročitali. Za kraj moram se još jedanput zahvaliti svima koji sudjeluju u akciji tribine. Prezentirat ćemo im putem naše Facebook stranice grafička rješenja i troškove kada sa 01.06. zatvorimo akciju i utvrdimo s kojim novcem raspolažemo.

Svi se pitaju – što na ljeto? Skupljate li juniore ili idete u Prvu ŽNL samo i isključivo ako Vam dozvole nastup s jednom omladinskom kategorijom, kad su u pitanju pioniri i juniori?

Ulazak u 1. ŽNL me podsjeća na boks. Ima puno rundi do kraja, a nama je da ostanemo na nogama. Prošle godine je naš zahtjev za ulaskom u viši rang prošao ispod radara. Ove godine smo se pobrinuli da ne bude tako. Tu je iznimno veliki lobi pulskog bazena koji u nama vide prijetnju. I pametno im je da nas se boje, to znači da nas cijene.

Prvi korak je rad na izmjeni propozicija. Tu smo izvršili sve analize te uputili kao članica Skupštine zahtjev za dodavanjem točke dnevnog reda na skupštinu sa točno formuliranim kontekstom. Naš zahtjev je upućen izvršnom odboru te ostalima na znanje, te ga možete pročitati na našoj FB stranici.

U slučaju da, meni iz nepoznatih razloga, odluče se priključiti manjini, te uz Vukovarsko-srijemsku županiju i Bjelovarsko-bilogorsku koje zajedno imaju cca 150.000 stanovnika zadrže juniore, a odbace stav npr. Primorsko-goranske županije koja nam je prvi susjed sa većim brojem stanovnika, koja je ukinula juniore, onda se tu definitivno više ne radi o nogometu i o sportu.

U tom slučaju ulazimo u drugu rundu u kojoj ćemo se boriti sa usvojenim odlukama Skupštine nogometnog saveza istarske županije. Ako budu trebali juniori, ili pioniri, ili U16, ili U13, ili šta god budu novo izmislili, krenut ćemo u analizu djece na Labinštini, komunikaciju sa svim klubovima, te probati oformiti takvu ekipu. Siguran sam da u tome nećemo uspjeti jer djece nema u dovoljnom broju već sada u klubovima koji imaju te kategorije.

Nema ih u parkovima, nema ih na igralištima. Onih par koji se ne bave sportom domu su pred ekranom i tu ćemo mi kao klub napraviti sve da ih animiramo. Ali naši napori neće doći do rezultata ako ne potaknemo i roditelje na takvu animaciju djece. To je previše kompleksno društveno pitanje, ali to je naš poziv sportskih djelatnika, to je mukotrpan rad gdje se rezultati vide na žalost prekasno za aktualni problem.

Kako god bude borit ćemo se do kraja. To su zaslužili naši seniori koji su svoje borbe dobili, a sada je na upravi da se dokaže.

Što ako ne uđete u viši rang, postoji li ta opcija uopće po Vama? Kakve su varijante u tom slučaju?

Godine 2005. ostvaren je za nas povijesni plasman u 2. ŽNL. Da li će 2021. biti povijesna za klub to u ovom trenutku ne mogu reći. Previše je faktora u igri. Igrači su svoje napravili na teren. Uprava se sa tim problem bori od 2015. godine, kada smo osnovali nogometni vrtić i krenuli u dugoročni projekt „izgradnje“ naših juniora. Do danas su ti klinci narasli do kategorije U-14, i neosporno je da ćemo jednog dana imati naše juniore. Naprosto to nije sada.

Našim zahtjevom za ukidanje juniora kao osnovu nastupa u 1. ŽNL ne želimo omalovažavati ničiji rad. Dapače cijenimo to, te i sami radimo sa djecom, i radili smo sa juniorima. To je jako teško, ali i jako zadovoljavajući posao.

Što ako se ne ostvari plasman? Iskra je osnovana 1955. godine, te se sigurno neće ugasiti 2021. I dalje ćemo se veseliti okrugloj tvorevini na prostranoj zelenoj livadi koja tetura ‘vamo tamo’, te nas ponekad razveseli, a poneka rastuži.

Za kraj hvala na ukazanoj pažnji i vremenu. Želim svim poručiti da se u ova čudna vremena čuvaju, čuvaju svoje bližnje, neka budu jakog mentalnog zdravlja, te će sve ovo proći, a iza toga ćemo biti samo jači.