Home KOLUMNE Varijacije VARIJACIJE | Nogometna samoupravna revolucija

VARIJACIJE | Nogometna samoupravna revolucija

Piše: Daniel Mohorović

NOGOMET

– O čemu ćeš pisati?!!

– O nogometu.

– O nogometu!?!

– Da.

– Pa što ti znaš o nogometu? Zadnji put si pogledao utakmicu nakon koje je mokra Kolinda grlila sve subjekte i objekte oko sebe.

– Zadnjih tjedana pomno sam pratio…

– Nisam vidjela da si u posljednje vrijeme gledao niti jednu utakmicu. A ne znam da li si ikada igrao nogomet.

– Jesam, jesam, negdje osamdesetih, u Kranjcima, između kuće Nevija Glavičića i Bruna Kranjca. Igorova Luna, škotska ovčarka trčkarala je okolo, a mi smo ganjali balon. Skupljao sam čak i sličice nogometaša sa Svjetskog prvenstva 1990, kupovao kod tete Vilme na crvenom kiosku, gledao naše brončane 1998. Ne zanima me nogomet kao nogomet već nogomet kao ekonomija, i ti ćeš priznati da o tome nešto malo i ja znam, zanima me nogomet kao kultura, nogomet kao politika i kao religija. U glavi sam razradio cijeli koncept moje priče. Ti si kao velika stručnjakinja za nogomet pa možeš biti moja posebna savjetnica.

GLUPOST

– Što si zamislio?

– Počeo bih s Jorge Luis Borgesom. Veliki Argentinac nije pisao samo o labirintima i paradoksima, o bezvremenosti, o cikličnom vremenu i dvojnosti, nekoliko riječi i rečenica ”utrošio” je na nogomet. Nogomet je popularan, zaključio je Jorge Luis, zato što je glupost popularna. Nogomet je zločinački poduhvat, dramatično će najstarije dijete Leonor Rita Acevedo Suárez i Jorge Guillerma, pripada žanru drame, a nogometaši su glumci u dresovima. Nogomet je, tajno i javno mislio je i pisao brat  umjetnice Leonor Fanny Norah Borges Acevedo, nogomet je estetski ružan, baziran na strašnoj ideji moći, supremacije, nogomet je kao religija koja njeguje potrebu za pripadanjem nečem većem. Nogomet je oblik fanatizma i gluposti jer odbacuje negacije, sumnje i upitnike.

– Sada si toliko napao nogomet…

– Nisam ja već Borges.

MUDROST

– Uvijek se skrivaš iza nekog Borgesa, ponašaš se, govoriš i pišeš kao neki sudac, neobjektivni sudac, a nisi; pa nije Borges jedini pisac koji je mudrovao o nogometu. Zašto ne spomeneš Eduarda Galeana koji je cijelu knjigu posvetio nogometu, donijela sam ti tu knjigu iz Beograda, poklonila za četrdeseti rođendan.

– “Fudbal, sjaj i tama”, “El futbol, a sol y sombra”, braća Srbi preveli su knjigu, zapravo samo jedan brat, Vuk Šećerović  2004., naši (em smo) Hrvati još uvijek nisu. Ali, darovanoj knjizi se ne gleda u zube odnosno korice i između korica.

– Jesi li uopće pročitao knjigu?

– Jesam. Galeano je kao dječak htio postati nogometaš (nikada nisam sanjao da sam nogometaš) ili svetac. Dvije lijeve noge osujetile su njegovu nogometnu, a  tri legalne (Graciela, Silvia, Helena; i tko zna koliko ilegalnih) žene svetačku karijeru.

– Razumijem zašto ti je blizak. Sjećam se da je Galeano pisao i o Camusu. Pročitaj ako nisi i prepiši.

– Da, draga. Albert Camus možda nikada ne bi postao nobelovac Albert Camus da nije bilo nogometa. Albert Camus još uvijek je najpoznatiji golman među piscima i najpoznatiji pisac među vratarima. Da nije bilo tuberkuloze možda nikada ne bi napisao ni retka, a kamoli Kugu, Stranca i Sizifa. Uostalom čitala si pa znaš da je Albert Camus postao vratar a ne napadač (plitki ili središnji), vezni ili branič (naučio sam terminologiju draga samo za tebe) zbog cipela (nije još bilo kopački): golmani su najmanje habali cipele. A stroga Albertova baka svaki je dan provjeravala stanje cipela svoga unuka, prema dnevnom stupnju izlizanosti određivala bi visinu dnevne kazne u batinama.

– Možda bi bilo dobro da izdvojiš Camusove nogometne pouke. Što je to Albert naučio braneći gol od lopte.

– Sve što znam o smrtnosti i obvezama muškarca, rekao je Albert Camus, dugujem nogometu. Nogomet ga je poučio:

  • lopta nikad ne dođe s one strane s koje je očekuješ;
  • nogomet ga je naučio pobjeđivati bez primisli da je Bog;
  • nogomet ga je naučio gubiti: nisi bezvrijedan kada gubiš.

SAMOUPRAVNA NEBESA

– Od kada si nogometni ”fan”?

– Od travnja, otkad je dvanaest nogometnih, klupskih apostola najavilo Superligu, zatvoreno, elitističko natjecanje, protiv svih pravila međunarodnog nogometnog sustava, po istim, vladajućim oligopolističkim načelima (o čemu, oligopolu, dva desetljeća poučavam buduće ekonomiste) pomno, gotovo iz dana u dan pratim nogomet, proteste navijača i igrača, javne isprike vlasnika klubova.

– Zato si naručio one majice?

– Kada sam vidio igrače Leedsa s onim protestnim majicama (prednja strana. LIGA PRVAKA: ZARADITE, stražnja: NOGOMET JE ZA NAVIJAČE) morao sam i ja naručiti svoj primjerak. Prvi put u svom kratkom i lijepom životu postao sam nogometaš. Pazi: FOOTBALL IS FOR THE FANS. Samoupravljanje na djelu! Nogometna samoupravna revolucija! Edvard Kardelj, glavni ideolog i glavni graditelj titoizma, jedinstvenog jugoslavenskog samoupravnog socijalizma, bio bi zadovoljan.

Edvard Kardelj nije vjerovao u Boga s dugačkom, bijelom bradom, s prijestoljima i gospodstvima. Za njega je Bog bio nestranački pluralizam samoupravnih interesa. Slušajući kapitaliste kako se ispričavaju trenerima (direktorima), momčadima (dobro plaćenim radnicima) i navijačima (klijentima) za pokušaj (ekonomskog) udruživanja velikih protiv malih, Edvard Kardelj se smije, raduje se Edvard Kardelj na  svojim samoupravnim nebesima…