Home KOLUMNE Varijacije VARIJACIJE | Kako preživjeti stotu?

VARIJACIJE | Kako preživjeti stotu?

Piše: Daniel Mohorović

Izvor: Grad Labin

F Knigi piše da je Bog čoveka od zemle napravil. Je, ali od one zemle na kojoj se čovek rodi. (Ivan Golub)

Kada bi među vama, dragi moji čitatelji, bio barem jedan Hunzakut, sve bi bilo riješeno činjenicom rođenja na sjeveru Pakistana, na granici s Kinom, podno mitske Himalaje, u dolini rijeke Hunza. Ako je vjerovati legendi, da ste rođeni kao Hunzakut  dugovječnost bi Vam bila zajamčena, preživjeli  biste stotu, možda čak sto i četrdesetu, dvjestotu, objedujući dvaput dnevno, za doručak i večeru, objedujući marelice, ispijajući vodu s ledenjaka, preskačući međuobroke.

Izvor: Grad Labin

Cegof si? Od kolde si?

Cegof si? Ki si? Ki ti je mat? Od kolde ti je otac? Prva pitanja starih Labinjana? Nimalo ksenofobična pitanja. Pitanja za preživljavanje. Da je neki Labinjan 2012 posjetio Sardiniju, mjesto Perdasdefogua, u regiji Ogliastra, upoznao Antonia Melisa, i  za vrijeme marende postavio mu pitanje:

– Cegof si? ( Od kolde si već zno.)

Razgovor bi ovako tekao:

– Famiglia Melis. Mi smo službeno najstarija fameja na svijetu. Ja sam Antonio. Znate koliko imam godina?

– Osamdeset? Osamdeset i pet?

– Devedeset i tri, sinko. Moja najstarija sestra Consolata ima sto i pet, Claudia devedeset i devet, Maria je četiri godine starija od mene, Concetta dvije mlađa, najmlađi Adolfo, ima samo osamdeset i devet. Ukupno imamo 818 godina, i 205 dana.

Bolje se rodit bez one stvari nego bez sriće.

Sreći biti rođen sada. Da smo rođeni 1900. očekivalo bi se da nam smrkne sa sretnih četrdeset i sedam. Danas nas trpe, statistički, do sretne sedamdeset i osme. Kolektivni sretni rok trajanja se produljuje. Bolje se rodit prez one stvori nego prez sreći. Lako je, sretno, do šezdeset i pete, nesreća, reprogramiranje, ubrzano starenje, počinje poslije šezdeset i pete. Onda je cilj dočekati osamdesetu. Veća je šansa doživjeti osamdeset i prvu ako ste imali sreće preživjeti osamdesetu. Ako bude sreće posjedovati ćete samo pet bolesti, a rizik od smrti svakim danom do sretne, prve stote će se smanjivati.

Umjereno s umjerenošću

– Ja sam Jeanne Calment – rekla je madame Jeanne Calment  – službeno, još uvijek nitko nije nadmašio moje sto dvadeset i dvije zemaljske godine i sto šezdeset i četiri zemaljska dana.

– Ja sam Domenica Zec, svi me moji, na Cresu, zovu Dunčica, 2019. sam preživjela stotu.

– Imala sam četrdeset i četiri godine kada ste se vi rodila. Živjela sam u Arlesu. Udala sam se u poznim godinama, za rođaka, uselila u njegov ogromni stan, nadživjela rođaka/muža, iselila u sto i desetoj; morala sam, nakon što je ogromni stan potpuno izgorio preseliti u dom.

– Nikada se nisam udavala. Samo jednom sam se zaljubila. U Talijana, soldata, htio me ženiti, odvesti sa sobom u Veneciju. Mama nije dala. ”Ako ne moren š njin, neću s nijednim.” rekla sam mami, i nisam porekla.

– Sto dvadeset i dvije godine i sto šezdeset i četiri dana nisam zapravo ništa radila. Biciklirala sam, išla u lov, slikala sam, pušila cigarete, žderala sam  čokolade i ispijala porto.

– Radim, delam od detinjstva, još vavek. Trideset godina živjela sam u Meriki, delala u tvornici mesa, kad sam finila, dosta mi je bilo da mi neki naređuje, vratila san se doma. Delan i sada. Imam ispunjen dan, sama ustajem, sama si skuham i popijem kavu, sama delan po kući i vanka, u svojem ma i u vrtu od susjede, ako ona ne riva; sama si skuhan, sama jedem, ponekad zaboravim na ručak, ma ni preša, jedem kasnije. Sama i liježem. Nisam mislila da ću doživjeti ovu mladost. Sama.

– Ne treba pretjerivati s radom. Ni sa samoćom. Valja biti umjeren i u umjerenosti.

Sekvencionirajte genom

Moj genom, skup svih mojih gena, s e k v e n c i o n i r a l i  su 2018. Nisam ni znao što je to s e k v e n c i o n i r a nj e dok mi se nisu javili neki znanstvenici. Sve informacije o mom genomu su na onom, kako ga zovu? Šiba, da….ne, ne šiba, štap, ah da, da, štap,  štapić, štapić koji pamti, da da, memorijski štapić. Evo ga, tu je, u mom džepu. Pokazat ću vam ga, evo, samo da ga izvadim. Tu je sve.

Došli su jednoga dana, uzeli mi krv, poslali u Koreju, Južnu, na sekvencioniranje,  vidite, zapamtio sam taj znanstveni izraz, valjda sam dobro zapamtio,  tu su, kod nas, u Hrvatskoj, analizirali. Rekli su mi da moj genom, kao i vaš, čine slova, tri milijarde slova, A, T , G i  C. To sekvencioniranje je koštalo (mene ne) više od petnaest tisuća kuna. Sve te informacije mogu i prodati. Puno farmaceutskih firmi želi dobiti informacije o mojim genima kako bi mogli stvoriti nove, dobre i prilagođene lijekove. Nisam još odlučio da li ću i kada prodati. Ovdje, na ovom štapiću piše da ima vrlo malo promjena u mojim genima koji utječu na krvožilni, skeletni i imunološki sustav, kao i u genima povezanima s metabolizmom šećera i predispozicijom za mršavost.

Možda je to povezano s mojom dugovječnošću, možda je to jedan od razloga da sam preživio stotu, jer nisam imao problema s taloženjem masti, rekli su mi da sam možda i rat preživio jer sam imao bolju kondiciju uvjetovanu genetski promijenjenim hemoglobinom. Ne pretjerujem ni u jelu ni u pilu. Volim laganu hranu, volim ribu, a popijem i čašu vina za ručak. U djetinjstvu sam samo jeo poriluk, grah i kiseli kupus, i ujutro kukuruzne žgance. Mlijeka je bilo malo. Masti samo kad bi zaklali svinju. Jako me je malo masti zahvatilo u životu. Udebljao sam se tek kad su me, prisilno umirovili, proljetne 1971. Bio sam jedini penzioner u kući pa sam kuhao za obitelj, a bilo mi žao bacati svu tu hranu, tako bih pojeo sve što je ostalo.

Vaš Josip Manolić

Zamislite crveni autobus

– Svi se raduju proslavi vašeg stotog rođendana – rekla je princeza Diana baki svoga muža,  kraljici majci.

– Oh, ne smiješ to reći – pobunilo se Njeno Veličanstvo – to ne nosi  sreću – upozorila je pobožna Elizabeta. – Mislim,  mogao bi me pregaziti veliki crveni autobus – nastavila je žena Georgea Šestog koja se vozila samo u kočijama, limuzinama, helikopterima, avionima, brodovima, ali nikada, baš nikada u autobusu, pa ni u crvenom, velikom, crvenom autobusu. – Ne bi li bilo strašno – poučavalo je Njezino Veličanstvo Njezino Veličanstvo (kćer) i ostale veličanstvene/visočanstvene uzvanike – da ste čitav život radili sve što ste trebali, a onda vas je pregazio veliki crveni autobus? Dok bi kotači krcali vaše tijelo, rekli biste: „O, Bože, a mogao sam se tako napiti sinoć!“ Tako biste trebali živjeti svoj život, kao da će vas sutra pregaziti veliki crveni autobus.

Princeza nije doživjela trideset i sedmu, kraljica je majka preživjela stotu, i sto i prvu….