Home RUBRIKE Vikendom konkretno VIKENDOM KONKRETNO | Mirko Zrinšćak: “Kiparstvom se bavim 40 godina pa je...

VIKENDOM KONKRETNO | Mirko Zrinšćak: “Kiparstvom se bavim 40 godina pa je stigao red i na mene”

Autorica fotografije: Tea Bičić, 2021.

Mirko Zrinšćak je slikar, grafičar i kipar rođen u Voloskom 1953. Školovao se na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, a slikarstvo je upisao 1983. na Accademia di Belle Arti u Veneciji, u klasi Emilia Vedove. Po završetku studija godinu dana boravio je u njemačkom Kielu kao gost umjetnik Kunstlerhausa. Na 46. venecijanskom bijenalu predstavljao je Hrvatsku zajedno s Martinom Kramer i Goranom Petercolom. Osnivač je Centra za multimedijalna istraživanja Veprinac – Učka, član HZSU-a, član HDLU-a Rijeka i Goranske kiparske radionice.

Dobitnik je Nagrade Grada Rijeke (1996.) i odlikovanja za osobite zasluge u kulturi reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.). Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Od 1997. živi i radi u selu Vela Učka u Parku prirode Učka.

Trenutno izlaže na ovogodišnjem Biennalu arhitekture u Veneciji kao jedini hrvatski autor u sklopu izložbe “TIME SPACE EXISTENCE” postavljenu u Palazzu Mora koja se može posjetiti do studenog ove godine.

Mirko Zrinšćak posljednji je od troje umjetnika (uz Erosa Čakića i Sinišu Majkusa) koje smo imali priliki predstaviti u Vikendom konkretno, a koji sudjeluju u ovogodišnjem, 43. po redu Mediteranskom kiparskom simpozijom. Večeras nas očekuje službeno zatvaranje ove dugogodišnje manifestacije, a do tada upoznajte ovog zanimljivog umjetnika kroz njegov intervju!

Kako ste izabrani za sudjelovanje na 43. Mediteranskom kiparskom simpoziju?
Poziv sam dobio, pretpostavljam, na osnovu odabira umjetničkog odbora simpozija. Kiparstvom se bavim 40 godina pa je stigao red i na mene…(smijeh)

Kakav rad ste osmislili? Objasnite nam pozadinu iza kreacije.
Moje umjetničko opredjeljenje je proučavanje forme i iznalaženje jedinstvenosti iste tako da ni u ovom projektu nisam odstupao od svojeg umjetničkog koda. Izazov na koji sam naišao je upravo kamen kao oblikovno sredstvo jer sam i u drvu kojim inače radim inovirao nove tehnološke osebujnosti pa sam na neki način to istraživanje prenio na kamen. Projekt sam zamislio kao svojevrsno druženje gledatelja s prijateljski naklonjenim formama koje će svatko doživljavati na svoj način i pridavati im svoja značenja.

Arhiva 43. Mediteranskog kiparskog simpozija

Što za vas predstavlja Mediteranski kiparski simpozij kao događaj, a što Park skulptura Dubrova?
Zadovoljan sam pozivom, a osobito radom u društvu svojih kolega i prijatelja Erosom i Sinišom. Park skulptura je jedinstven i impozantan,vidim mnogo posjetitelja u šetnji i meditaciji, sretnih ljudi.

Koja vam je najdraža skulptura u Parku?
Ne bih izdvajao autore već gledam na Park kao cjelinu koja je kvalitetom djela iznad prosjeka onoga što gledamo kao javne radove diljem Hrvatske. Doživljaj umjetnosti koji ne pretendira da bude izvan toga i upravo ta jednostavnost ideje daje veličanstvenu notu spoja skulptura i krajolika.

Gdje vidite Park za 5 godina?
Pa očito je da se park mora prostorno širiti, dodavati nove sadržaje tipa muzej, restoran, igraonice itd.; sve ono po ugledu na slične parkove skulptura u inozemstvu koji su dodatni benefit, za kako lokalnu, tako i širu zajednicu. Svjetski trend su “kulturni nomadi” pa očekujem da će Dubrova postati odredište na njihovoj karti.

Živite i stvarate na Učki, za vaše stvaralaštvo važna je izolacija od gužve. Kako je Mediteranski kiparski simpozij utjecao na vaš rad s obzirom na to da je otvoren za javnost i svi zainteresirani su mogli doći vidjeti stvaranje skulptura?
Svi simpoziji podrazumijevaju drugačiji odnos u procesu rada na koji smo inače naviknuti, oni postoje kao podrška i približavanje građanstva umjetnosti, posebno djeci koja vole postavljati pitanja na koje se i mi kao autori zamislimo. Cijela atmosfera je odlična, organizacija bez prigovora.

Arhiva 43. Mediteranskog kiparskog simpozija

Trenutno izlažete na ovogodišnjem Biennaleu arhitekture u Veneciji kao jedini hrvatski autor u sklopu izložbe “Time space existence” koja se može posjetiti do studenog ove godine. Ne samo to, osim vas, koliko nam je poznato, nijedan hrvatski umjetnik nije izlagao tamo osim naših arhitekata koji su predstavljali dosege hrvatske arhitekture. Što je za vas to značilo?
U zadnjih 20 godina izlagali su po mom saznanju 2 dizajnerska studija iz Hrvatske. Jedini sam dobio poziv kao pojedinac umjetnik, a i jedini koji sam izlagao na oba Venecijanska bijenala. Pozvan sam radi svojeg internacionalnog umjetničkog ugleda i filozofskih vizija vezanih za čovječanstvo što je i tema bijenala. Izložio sam projekt “FORMS AS LIVING SPACE “ koji se sastoji od 3 dijela: skulpture; dijelovi skulptura pretvorenih u arhitekturu s tehnologijom obnovljivih resursa, antigravitacijskom zgradom – sve smješteno u Veloj Dragi podno Učke; slideshow s prirodnim i umjetnim formama kao polazište arhitekture. Vizija humanog stanovanja koje je moguće na izoliranim lokacijama zahvaljujući samodostatnim tehnologijama u suprotnosti s trpanjem ljudi po gradovima bez zadovoljavajućih uvjeta života. Moram spomenuti sponzore koji su mi pomogli da uopće mogu izlagati jer je to skup pothvat: Adriaeloctronic, Grad Rijeka, MMSU, Općina Matulji, s napomenom da Ministarstvo kulture koje ima i ured za europsku suradnju nisu dali ni lipe, isto kao i Grad Opatija u kojem uredno plaćam porez – nisu prepoznali važnost ovog projekta i izložbe na kojoj izlažu eminentni arhitekti, dizajneri, sveučilišta, 200 izlagača sa svih kontinenata.

Likovnu akademiju upisao ste tek s trideset jednom godinom, a prije toga još ste se “tražili”. Bili ste i mesar, fizički radnik, konobar, pomorac. Danas se bavite umjetnošću tridesetak godina, svugdje ste izlagali, dogodio se i taj poziv na venecijanski Biennale – možemo reći da ste se svakako pronašli u ovome što radite. Imate li još koje neostvarene snove u umjetnosti?
Pa, moj problem je u veličini skulptura koje radim: 6-12 m u visinu, a galerija i muzeja s tom visinom stropa je malo ili ništa u Hrvatskoj, a rijetke su i vani. Izgleda da ću morati sam izgraditi galeriju. (smijeh) Nikad ne razmišljam o snovima u karijeri – ostvaruju se sami. (smijeh)

Kakav je dojam sudjelovanja u kiparskoj rezidenciji u Labinu?
Sve je fantastično organizirano zahvaljujući našim anđelima Tei, Renati i Deniju koji nam pomaže na terenu. Bilo kakva prepreka na koju sam naišao vlastitom krivnjom je riješena u sekundi. U radnom kampu je odlično, imamo sve što nam treba za rad, inspirirajuće je to mjesto…

Arhiva 43. Mediteranskog kiparskog simpozija

Kakvi su Labinjani kao domaćini?
U Labinu imam prijatelje i kolege, doživljavam Labin kroz srdačne i ugodne ljude, zanimljive i nadasve zabavne.

Ima li po Vama Labin što ponuditi umjetniku, posjetitelju, gostu…?
Labin je grad umjetnika i kao takav se treba deklarirati, od rudara do umjetnika – jedinstveno! Obično zimi kružim s obitelji po Labinu i okolici: vidikovci, iznenađenja u pejzažu i kafe na pjaci – ne treba mi više od toga.

Koji su vaši planovi za daljnje autorsko stvaralaštvo? Na čemu trenutno radite?
Sad radim na novoj formi skupine skulptura koje vežem u prostornu instalaciju. Moj tempo rada je uvijek isti godinama jer ne želim izgubiti ritam i kontinuitet u razmišljanju. U tom rasporedu ima malo prostora za bilo što drugo. Prihvatio sam poziv na Mediteranski kiparski simpozij jer smatram to važnim i htio sam dati svoj doprinos ovom festivalu skulpture.

Autor fotografije: Tea Bičić, 2021.